Svet

Nastavak sa strane 9 U "Globusovom" tekstu nisu spomenuli ni Mujadinovića, koji se takođe "skinuo". Pretpostavljam i zašto. Naime, kada je došlo do rata u Hrvatskoj, on je često govorio da se boji da do toga ne dođe i u Bosni. On je iz Goražda i kada je i Bosna bila zapaljena, u Goraždu su mu još uvek bili roditelji i brat, tako da je jednostavno rekao da više ne može, da stalno brine o svojima, i tako se i on "skinuo”. Otišao je u Tursku sa porodicom. Nije prošlo mnogo, eto njega u Makedoniji. Neđavno sam ga sreo, kaže da su u Turskoj hteli da mu "uvale" pušku u ruke i da ga pošalju u Bosnu. Zato je prešao u Makedoniju. Znači da on nije napusdo VJ zato što misli da su Muslimani u pravu, a Srbi ne, već zato Sto je smatrao da je ovaj rat jedna velika glupost. Mnogi od pilota hrvatske nacionalnosti su napuštali VJ i odlazili u Hrvatsku iz materijalnih, ekonomskih razloga. Dobijali su telefonske poruke u kojima im se nudi stan, 20.000 maraka, zaposleuje i ko zna Sta sve, samo da pređu u Hrvatsku. Neki su popustili pritisku, ali to sigurao nisu patriotski razlozi. kao što se navodi u "Globusu". Najčešće su se "skidali" piloti koji su kao i ja, bili u Prištini. Ali to nema veze sa tim ko je Hrvat, a ko nije, već sa uslovima života u tom gradu. Jednostavno, Ijudi ne žele da žive, tamo. • Da li ste poznavali pilote koji sn avionima VJ pobegli u Hrvatskn - Ivicn Ivandića i Ivana Selaka? Da. I\ica Ivandić nije bio najbolji u generaciji, ali je bio dobar piiot, imao je visoke praktične i teorijske ocene, Sto se tiče letenja, ali imao je i neke svoje greške. U toku druge godine akademije smo sejfajvive tlružili, a česlo smo zajeduo bežali u grad. To je čovek koji'je zaista rođen za pilota. Imao je onu urođenu drskost. samouverenost, bio je u vrhu po broju borbenih letova za vreme ratnih dejstava u Hrvatskoj. Neću reći da je imao najviše, ali je bio blizu. To je pilot koji je odlikovan, od naše strane, za izuzetan doprinos u ratnim dejstvima, zatim, čovek koji je dobio prevremeno čin, unapređen je zbog borbenih dejstava u Hrvatskoj. Znači on je bio pilot i vojnik za uzor. Sada njega Hrvati veličaju zato Sto je pobegao avionom iz Jugoslavije. Ah je opet pitanje zašto je on pobegao. U to vreme kada je on preleteo, njegova žena i deca su bili u Nemačkoj. Ja ne znam da li je neko, možda pretio njegovoj porodtci, pa je on to morao da urađi, ili je nešto drugo bflo razlog. Posle povlačenja vojske iz Bihaća u Užice, sreli smo se na ulici i tom pnliktom je rekao da je nezadovoljan zadacimakojedobijaju. U tom ratu avijadja je dobijala zadatke koji uopšte nisu bili primereni njoj, ni po nameni, ni po mestu. Zna se da se avijacjja koristi za dubmsku borbu, da tučeš neprijatelja u dubinu, po snagama koje dovlači, a ne na liniji fronta, Na primer. napad na Vukovar, a onaj otuda zove Beograd da mu pošalje avijaciju i da gađa - Trpinjsku cestu, od broja 20 do broja 60, ili da zovu da avijacija gađa neki minobacač koji je sakriven u kuči. To su banalne situacije, u kojima Ijudi misle da je avijacija svemoguča, samo je zovneš i sve si rešio. Kakav grad, kakve ulice?!? Zove iz Slavonije, iz nekog sela, i kaže đa je minobacač đva kilometra od njega. Pa gde ja da nađem taj minobacač?!? To su utopijske stvari. Ako je on zamaskiran, i ako je tei Ajjgašen, znači nema izvora toplotST'uema teorije da ga nađeš, a tebi je haš to zadatak.

• Da li su se takve situacije dešavale zbog Ijudi koji su izdavali takva naređenja, ili zbog nečeg drugog? To je zbog Ijudi koji su mislili da je ta avijacija svemoguća. Tako se i desilo da su naši avioni, u Slavoniji, tukli po naSim Ijudima. To je tipičan primer kada pozovete avijaciju i kažete da je neprijatelj dva kilometra od našilt položaja na liniji fronta. Dok sistem veza odradi. dok pilot dobije zadatak, dok se pilot spremi, i avion naoruža, prođe dva sata, a za dva sata oni su izveli napad i osvojili ne dva nego pet kilometara, i ti dođeš, gađaš po svojima, a u stvari, samo izvršavaš zadatak. Naravno onda se okrivi avijacija. • Da li ste učestvovali u akciji bombardovanja mosta u Slavonskom Brodu? Da. U "Globusovom" tekstu se navodi da je taj most gađan sa visine veće od 3.000 m jer Hrvatska, protivnička vojska nema PVO niti avijaciju sa dometom većim od 3.000 m. To nije tačno. Oni imaju takvu avijaciju, ali su ti avioni locirani u Zagrebu i štite glavni grad. A to. što se nije išlo tspod visine od 3.000 m ima i svoj razlog. Most n Slavonskom Brodu nije imao više nikakvu važnost, a to Sto je bombardovan, ja bih nazvao dobrim strategijskim potezom naše komande. Naime, cilj je bio da se mladi piloti, a i oni malo stariji uključe u ratna dejstva, da idu makar jedan let, dva, da vide šta je to bomba, da vide šta znači nositi bombu, baciti je. Jedno je to kada ti na vežbi dobiješ cilj na poligonu, neku maketu, gađaš cilj, odnosno, bacaš bombu, pa se okreneš da vidiš gde je bomba pala, a drugo kada u sred ratne operacije, nakon izbacivanja bombe kreneš dole, a oko tebe dimna zavesa koja ima domet četiri kilometra. • Gde ste bili stacirmirani kada ste išli na Slavon I? Bili smo u BiliaČL ► uio smo i poleteli. • Dokle ste ostali ( r a? Do čuvene afere Bil.rć, nakon toga, piloti su prebačeni u SRJ, zatim i avioni ali ne svi, ostalo je nešto malo, jer se i tada znalo da če se Bosna napuštati. To i jeste od svega najgore. Nama su, dok se vojska povlačila iz Slovenije govorih da, ako te neko pita,- mi jesmo napustili Sloveniju, ali je mi i dalje hranimo, po nekom sistemu na "daljinski", mi smo tamo za dva sata ako zatreba... Nakon malo vremena dobijamo obaveštenje da se JNA povlači i iz Hrvatske i opet kažu, ako te neko pita, mi napuštamo Hrvatsku, ali je mi i dalje čuvamo. Sve je to, verovatno, bilo u cilju očuvanja narodnog poverenja u JNA. Nikome nije - bilo jasno Sta se dešava. Ali u svemu ovome što se dešavalo u bivšoj Jugoslaviji, i što se sada dešava, piloti su odradili s\'oj posao valjano i može se reći da su osvetlali obraz čitave JNA, mada ima i onih koji su nam upučivali kritike. Ali mi smo radili ono Sto je nama bilo naređeno, i u svemu tome je bitno kako smo mi to izvršavali. Dakle, ođmah nakon operacije na Slavonski Brod, par dana posle toga, mi smo napustili Bihač. Ostalo je posleđnjih deset a\dona, i tih deset aviona, takva je situacija bda, maltene smo ukrali iz Bosne. Teritorijalci su bili kivm na JRV jer je oterao lovačku avijaciju u Jugoslaviju, ah to se nije niti moglo, niti smelo ostaviti tamo. Ono Sto su oteli, oteh su, što se moglp prebaciti, spaslo se. Ipak je ta avijacija isuviše važna za našu državu. • Rekli ste da most u Slavonskom Brodu nije bio od neke važnosti. Kako t.o mislite? Naše jedinice su bile pri mostu, držale su ga na dometu artiljerije, nije bilo šanse da bilo ko pređe preko mosta neprimećen. On je mogao biti srušen i artiljerijom, ali

je to bila idealna prilika da se piloti uvežbavaju kroz ratne zadatke. • Da li to znači da je JRV i pešadija delovala po cilje\iina i onda kada to nije bilo neophodno, već obuke radi? Ne. Možda sve to nije bilo potrebno kada gledaš kratkoročno. Mi smo na taj most išli sa visinom od šest kilometara, a minimum nam je dato tri kilometara. što ukazuje da su postojali maksimalni uslo\i za bezbednost. Mesec dana se illo na taj most. Išli su Ijudi iz Batajnice, Banja Luke, Bihaća, i nijedan avion nije pogođen. To znači da su bukvalno školski uslovi prebačeni u ratno okruženje. ISlo se na maksimalnu bezbednost. Nije bilo bitno da li ćeš da pogodiš ih nećeš, već je bilo važno da odeš, da vidiš kako to izgleda kada granate sevaju oko tebe. Ne verujem da je iko ko je bio gore, rekao da to nije ništa, nema tog ko se nije uplašio. Ne možeš a da se ne uplašiš kada ti je život u opasnosti. To treba osetiti. To je bio ispravan stav komande, trebalo je tamo poslati što više Ijudi. • U "Globusn" se navodi da je skoro svaka operacija naše avijacije bila tipično školska. Ja sam gledao nedavno na satelitskom programu jednu emisiju o Hrvatskoj avijaciji. To je trebala biti demonstracija moći, koja teško da je mogla uplašiti nekoga ko se bar malo razume u sve to. Oni su izabrali objekat dejstva na nekom malom ostrvu, na moru. Najlakše je leteti iznad mora gde ima ostrva. Na otv'orenom moru, to je kao letenje u oblacima. Ali u priobalnom pojasu, gde ti vidiš obalu, ostrva, nema lepše orijentacije od toga. Kao da gledaš kartu, kao da svako ostrvo ima svoj natpis. Zatim, površina mora je apsolutno ravna, nema tu izbegavanja nekih prepreka. Napadali su bombama iz brišućeg leta. Uključi radio-visinometar, koji mu tačno u metar pokazuje visi-

nu. podesi brzinu i kada mu tačkica dode na cilj on pritisne dugme i odbad bombu. I oni tu govore da su im piloti strašno osposobljeni, a uzeli su najbolje i najlakše uslove za dejstvo. To su bih amaterski uslovi. • Kada ste išli na Slavonski Brod ineđu vama je bilo i pilota dnigih nacionalnosti. Zašto sn oni to radih, iz patriotskih osećanja ih iz nekih drugih razloga? Iz čistog patriotizma, i orri, a i svi ostali. To Sta ko oseća, pa bilo je i patriotizma. Možete h zamishti, nri letimo iznad Slavonskog Broda, bacamo bombu, a onaj odozdo, po glasu smo mi piloti zakIjučili da je bio Puh Marin, koji se takođe "skinuo'’, bio mi je komandir odeljenja, kaže "promašio si, p.... ti materina'. Neko od naših mu odgovara "to ti jepozdrav od Adžića". Tada prpradi u čoveku sve živo. • Da li ste poznavali Roherta Dela Kročea koji je takođe sporoenut u "Globusovom" članku? Da. On nije, kao što je tamo navedeno, iskakao, već je bio pogođen raketom, ali je uspco da sleti. sa tako oštećenim avionom. Navode da je Hrvat, a ja mislim da je njemu otac Italijan, a majka Hrvatica. Bio je najbolji u svojoj generaciji, godinu dana je mlađi od mene, bio je pilot na G4 pa posle na MIG-u. To je tipičan primer neiskustva pilota koji je leteo na G4 pa zatim došao na MIG-ove. • Kako tumačite pogibije koje se tamo pominju i bekstvo dva pilota? Pa vidite, Predrag Lovrić je bio komandant eskadriie i on je dozvoho Ivandiću i Selaku da lete zajedno u jednoj smeni, onda kada su preleteh. Tu pogibiju ne mogu da tumačim jer mi podaci, zaista nisu poznati. • Da li ste poznavali Sakotić Nenada, koji je poginuo i koji je

takođe poinenut u teksfu "Globusa"? Za Sakotu se navodi da nije stariji od 40 godina, a ima deset godina letenja. 'A da bi mogao imati deset godina letaćkog staža, niorao bi da ima 39 ili 40 godina, što je nemoguće jer je on mlađi od mene. a ja imam sada 29 godina. Tu se ipak radilo o neiskustvu. On je radio trenažno letenje. a ovo je biio nešto dmgo. U teksm u "Globusu” se sve ovo navodi n konteksm sa tim, da Srbi pilote Hrvatske nacionalnosti maltretiraju \TŠeći pritisak na njih, i tako ih teraju da oni sami ginu, Sto je ćista laž. • Zašto se, i pored svih mera obezbeđenja desilo bekstvo Ivandića i Selaka? Kada je iz Bihađa trebalo krenuti u Srbiju, pilotima nesrpske nacionalnosti dat je gođišnji ođmor, od mesec dana da razmisle da li đe kS za Srbiju ili ne. To je smesno, u sied rata davati gođiSnje odmore. ali ratno stanje nikada nije pro-' glaleno, pa je sve to bilo regulamo. Taj Selak je, recimo, bio kući, razmislio i došao u Užice, a zatim pobegao. On je, znaći imao vremena da uspostavi kontakt sa Hrvatima, da se dogovori o načinu preleta, o nekim signalima, o frekvenciji na kojoj đe razgovarati, da ga ne bi srušili njegovi. Znači, on je sve to utanačio. Kasnije je rečeno da su Ivandiću i Selaku prisluškivani telefoni. ali sve je to bilo uzalud, jer je bekstvo već bilo dogovoreno. Došao je u Srbiju i prvi put kada su seli u avion, "zapalili" su za Hrvatsku. Zajedno su pobegli. jedan je sleteo u Split, a dmgi u Zagreb. I to govori da je ta akdja bOa unapred pripremljena, • Sta se desilo sa avionima koje su Ivandić i Selak prebacili u Hrvatsku? Nastavak na strani 47

KO SU SADA ČELIĆNA KRLLA NAŠE ARMLJE: Kopestinski pored svog MIG-a

Svet 28.04.1995

10