Svet

EKSKLOZIVNO: IZ RUKOPISA AUTOBIOGBAFSKE KNJIGE BORISLAVA MIKELIĆA (II)

Milošević i ja smo se dogovorili da na funkciju predsjednika Socijalističke partije BiH dode Nenad Kecmanović, on se složio, aii se nosliie oorediielio za reformiste!

ve ono sto se dešavalo u zemljama realsocijalizma sredinom osamdesetih godina, a posebno kretanja u Sovjetskom Savezu nakon dolaska Gorbačova. imala su bitnog i rekao bih presudnog utjecaja i na kretanja u bivšoj Jugoslaviji usprkos činjenici da se ona po mnogo čemu razlikovala od tih zemalja. Te refleksije nalazile su pravo uporište u Hrvatskoj i Sloveniji, republikama koje su puno toga več do tada uzimale od Zapada. Tako su pripreme za održavanje 14. kongresa SKJ imale mnogo toga u svojoj namjeri da on bude samo zvaničan čin rasturanja Jugoslavije. Centralno pitanje na tome Kongresu bila je inicijativa za uvođenje višestranačkog sistema koji bi onda davao zeleuo svjetlo nacionalkomunistima koji su svoje republike već vidjeli kao samostalne države. Nije bilo spomo da li u čitavom takvom okruženju treba iči na višestranački sistem, več kako iznači mehanizam zaltite zajedničke države Jugoslavije za koju su pale ogromne žrtve, u prvom redu srpskog naroda, u Drugom svjetskom ratu. U muogo čemu je - u godinama poslije Ustava 1974. godine bilo aktivnosti koje su

omogućavale da se stvaraju male državice u Jugoslaviji što je ujedno prouzrokovalo i onaj ogromni dug zemlje prema inostranstvu. Dovoljno je u tome smislu navesti da je 1974. dug iznosio 3,5 milijarde USD, a da je krajem 1979. nakon što je Tito teško obolio ta svota duga narasla na iznos od dvadeset milijardi dolara! Od vremena Đuranovića, Milke Planinc, Branka Mikulića, zatim Ante Markovića ništa se nije učinilo na unutamjoj stabilnosti. Ponašanje pojedinih republika i pokrajiue Kosovo najviše je djelovalo na drp-sistem, a sve u očekivanju raspada Jugoslavije. Mnoga od tih ponašanja siguruo su imala najvećeg štetnog utjecaja na unutamje stanje u Srbiji jer je ona imala Vojvodinu i Kosovo

čija su se rukovodstva ponašala kao da su samostalne republike. Sjećam se naših mnogobrojnih rasprava u CK SK Hrvatske te u Sabom Hrvatske gdje su se pisale deklaracije o zaštiti Kosova. U takvim okolnostima odvijale su se rasprave i na sjednicama CK SK Jugoslavije još 1988. godine pa i one poznate 13, 14. i 17. sjednice, što su uz dodatak problema Vojvodine i Cme gore samo uvećavale ionako već naglašene raskole unutar zemlje. Torae treba dodati da je - s obzirom na teško ekonomsko stanje proizašlo iz ogromnih dugova Jugoslavije - dovelo do situacije da svako gleda na sebe odnosno na unutarnje stanje i korist svoje republike.

Tako je i ekonomski program Ante Markovića zasnovan na konvertibilnosti dinara otvorio mogućnost da Slovenija i Hrvatska na tome principu izvuku ne mala devizna sredstva van Jugoslavije ukljueivši i deviznu štednju. Moć za otkup deviza imali su oni koji su raspolagali dinarskim sredstvima, a ta sredstva su bila u rukama onih koji su imali finalnu proizvodnju i veći izvoz. U takvom duhu i ruhu dolazio je Cetmaesti kongfes, a njemu su već prethodili kongresi po republikama. U Hrvatskoj se nakon 11. kongresa uvećavao nacionalizam na različite načine, podvodeći ga pod reformu kako Saveza komunista, tako i društva u cjelini. Ta zbivanja i atmo'sfeft"ir Hrt'Sfskoj'r Slo've'

niji nije, čini mi se, shvaćena ni u samoj Srbiji pa se nije ni tražio neki mehanizam za zaštitu zajedničke države Jugoslavije. VODIO SAM POSLJEDNJU S.IEDNICU SK SKJ U samo predvečerje 14. kongresa održana je prva sjednica Predsjedništva CK SKJ, a zatim i sjeduica CK SKJ. Na sjednici Predsjedništva odlučeno je da tu posljednju sjednicu vodim upravo ja. Tu odluku mi je saopštio Štefan Korošec, sekretar Predsjedništva CK SKJ kazavši mi kako su se svi usaglasili da ja vodim sjednicu, najvjerojatnije polazeći od toga da sam na sjednicama CK SKJ nastupao konstmktivno. Za mene je to bilo eto," đošaf’sam u r

situaciju da vodim sjednicu najvišeg partijskog organa u zemlji što je kod mene izazvalo i veliM osjećaj odgovomosti ponajviše u smislu - što ako se pod mojim vođstvom stvori raskol u predvečeije Kongresa. Već na samom početku sjednice bilo je nekoliko istupa slovenskih članova CK SKJ nakon čega je uslijedila i polemična rasprava između članova iz Slovenije i Hrvatske, zatim BiH i na drugoj strani Srbije. Uspio sam uspješno privesti sjednicu kraju i ispalo je mnogo bolje nego što su to mnogi očekivali. No, za vrijeme njenog trajanja vidjelo se da se na sutrašnjem Kongresu očekuje bura, što se i desilo. Moj utisak se zasnivao na tome što su

Svet 2.10.1995.

17