Svet

pripremljene "rovovske borbe". Da je to tako potvrđivali su istupi delegata iz Slovenije i Hrvatske koji su održali sastanak dan prije odlaska u Beograd. XIV KONGRESSKJ Najviši skup jugoslovenskih komunista u Beogradu bio je napunjeno bure baruta i teško su se u tome vremenu mogle izbjeći komplikacije i postiđi da preovlada razum u smislu nekog zajedništva. I već, sama prva i početna sjednica u Plenumu pokazala je da su za govomicom nastupali zaduženi. U hrvatskoj partijskoj organizaciji taj zadatak su dobili prof, Siber, Smiljko Sokol, Bilandžić, Caratan... Počeli su sjcvati aiiiandmani od poslovnika, pa do tehnologije rada Kongresa. Dugo je trdjala pn ? a plenama sjednica i završila se kasno uveče, a da se nisu stekli uslovi kako bi nonnglno protekao rad komisija. Na komisijama su te razlike postale još veće i drastičnije a padale su otrovne diskusije i ocjene koje su samo povećavale i raspirivale ionako velike razlike i tenzije, Poslije svake pa i najmanje pauze delegati iz Hrvatske su se javljali u službene prostorije svoje republike u kojima je dirigentsku palicu držao Ivica Račan i ona gmpa, nazbvimo ih reformista u Savezu komunista. Iz Hrvatske je, da potsjetim. bilo oko 260 delegata, od toga oko 70 Srba. Drugog dana na plenamoj sjeduici trebali su se usaglasiti dokumenti sa rasprava na komisijama, a potom krenuti i na izbor i usvajanje svih tih dokumenata. Ono što je interesovalo uglavnom, rukoi'odstva svih republika, a to je bilo u prvom dijelu sjednice, bilo je usvajanje stava da Jugoslavija ulazi u višestranački sistem što je pozdravljeno aplauzom iako, niti jedan dokument nije usvojen u smislu da sa političkog aspekta Stiti interese zajedničke države Jugoslavije. Nakon dijametralno različitih stavova na plenarnoj sjednici Kongresa na jednoj strani partijskih delegacija Hrvatske i Slovenije, te djelomično Makedonije i na dmgoj strani Srbije, Cme Gore pa i BiH, bilo je nemoguće da ne dođe do krupnih razmimoilaženja. Upravo je ta činjenica bila razlog da dođe do vanredne pauze. Na pauzi su delegacije sazvane u zasebne prostorije. Ja sam se sa nekohcinom mojih drugova iz Hrvatske uputio na taj sastanak svjestan dramatične situacije. Bio sam iznenađen načinom istupa Račana i po n jcmu zadužeuih diskutanata u ciIju stvaranja negativne homogenizacije među hrvatskim delegatima. Moje javljanje bilo v

jedan neuspješan vapaj da ostanemo na Kongresu. Međutim, prevladala je separatistička opcija rukovodstva luvatskih komunista. Dogovoreno je šta će se u ime hrvatske delegacije saopštiti na plenamoj sjednici ostalim delegatiraa. U međuvremenu ja sam imao zadatak da uz još neke bitne delegate, obavim razgovor sa Nijazom Durakovićem, predsjednikom CK SK Bosne i Hercegovine. Odlučio sam se za susret sa njime prije svega zbog činjenice da je pokazivao razumjevanje za zajedništvo, Znao sam da kod ujega imam autoritet i stoga je raoj zadatak bio olakšan. Duraković je znao da ja dobro stojim sa vojnim mkovodstvom Jugoslavije kao i srpskim rukovodstvom. Uz sve, Duraković je znao da imam veliM utjecaj u Potkozarju. Tako sam mogao puno toga upotrebio u razgovom. Tražio sam od njega da, nakon pauze izađe za govornicu i izjasni se za nastavak rada Kongresa. Potsjetio sam ga da su Potkozaije i Pbdgrmeč kao pai - tizansld kraj \т!о značajni za njega i đa je to kičma Paitije BiH. Rekao sam mu da su Ijudi iz Krajine, a ne samo komunisti, vezani za Jugoslaviju i da su za nju dali ogromne žrtve u Prvom i Dmgom svjetskom ratu. On ше je, uz \ r eć prisutno njegovo raspoloženje, poslušao i nakou paiize istupio na Kongfesu u smišlu jedue jugoslovenske opcije i dobio frenetičan aplauž. Prije Durakovića za govomicom su bili Račan i Ribičić i saopštili. svoju odluku da napuste Kongi'es. Nakon odluke Irrvatske i slovenske delegacije o napuštanju istupio je i predsjednik Milošević pozvavši jugoslovenske komimiste da ostanu, uastave rad i to oni koji žele i da se izabere novo rukovodstvo Saveza komunista Jugoslaiije. I njegov prijedlog je bio pozdravljen aplauzom, naravno osim delegacije Slovenije i Hi'vatske. Ponovo je uslijedila pauza u kojoj su komunisti-delegati iz JN A odlučili da ne bi bho dobro da se Kongres nastavlja, a onda su takav stav iznijeli Makedonci i delegati iz BiH. U toj pauzi i nakon preldda Kongresa u centm pažnje bio je Ante Markoviđ sa svojim izjavama kako će Jugoslavija nastaviti živjeti i postojati i bez jugoslovenskih komunista i CK SKJ. Kongres je preldnut sa velikim upitnikom hoče li uopšte biti nastavljen. Uz mene na Kongresu su još ostala trojica delegata iz Hmatske: Jovo Vukobrat, general JNA Zorko Čanadi i Nikola Crnobmja. Nakon prekida ja sam do jutamjih časova ostao u Sava centru sa Nijazom Durakovićem i još nekoliko delegata iz Srbijc i Сгпе Gore.

Neposredno nakon prekidn najvišeg sknpa jugoslovenskih komimista na hrvatskoj televiziji bilo je maltene opšte slavlje uz likovanje zbog napuštanja Kongresa od strane njihovih delegata. Na TV su posebno mjesto imali Račan, Caratan, Siber i Sokol. SJEDNICA CK SKH SEDAM DANA NAKON PREKINUTOG KONGRESA SKJ Nakon prekida 14. kongresa odjek u svjetskoj javnosti bio je izuzetno velik, posebno u zapadnoevropskim zemijama, a dominiralo je podržavanje stavova Hrvatske i Sloveuije. Ono što je za mene bilo ppzitivno u sredinama gdje smo imali jugoslovensku orjentaciju i većinski dio srpskog naroda kao što su Banija, Kordun, Lika i Zapadna Slavonija, jest činjenica da sam bio podržan u vezi sa mojim nastupima i stavovima na Kongresu. Međutim, na đrugoj strani kao recimo u Splitu, Zadru, Rijeci, Zagrebu i drugim hrvatskim mjestima Račan je dobivao apsolutnu podršku u svome stavu da napusti Kongres. Zato je vjerovatno uslijedila hitna sjednica CK SKH kako bi se potvrdio stav sa 14. kongresa i vršila daljnja homogenizacija kako komunista, tako i narodn. a sve usmjeravajuđi na nadoiazeće izbore u kojima je Račan isključivo sa njegovim refdrmistima Siberom i Caratanom gledao kako će doći do potpune vlasti. Ха sjednici je održano uvodno izlagaaje od strane Račana, a nakon toga su se javljali pojedinci kao na traci. Sjećam se izlaganja Miloša Petrovića i još nekolicine srpskih komimista i dobro poznatog Dušana Dragosavca koga sam smatrao podanikom hrvatskih mkovodećih struktura i čovjeka koji im je služio kao toljaga u rakama za obračun sa Srbima. Na toj sjednici ja sam još jednom, na samora kraju, istupio i zadržao svoje stavove sa svih prethodnih sjednica. Odbio sam i dokumente o Kosovu čiji je kreator bio gospodin Joža Horvat. NASTAVIO SAM DA ODLAZIM NA SJEDNICE CK SKJ lako su me mnogi upozoravah iz Hrvatske, pa i mnogi Srbi, da ne idem na sjednice CK SKJ, jer eto, generalni sam direktor "Gavrilovića", ja sam nastavio da jedini iz Hrvatske dolazim na te sjednice. Naravno, hrvatska javnost je to dočekala na nož, dok je beogradska primala sa velikim zadovoijstvom. 11 Hrvatskoj su me mediji kvalifikovali kao "poslednjeg Mohikanca" koji se, eto, direktno suprotstavlja politici svoje repubiike. Znao sam da su već krenu-

le štete ргеша poslo\Tioj politici "Gawilovića" ali ja nisam odstupao od jugoslovenske orijentacije u namjeri da olu'abnm i dmge snage u sredinama koje su cjenile moje stavove. Smatrao sam da su interesi zajedničke države veći od interesa "Gavrilovića" i da funkciju dircktora moram podrediti također, tome cilju. Nastojao sam da "Ga\Tilo\ : ića" što više vežem za poslovnu politiku velikog tižišta u Srbijk.te poslovnog bankarstva u Jugoslaviji. Istićem da u to vrijeme Магko Lolić, član CK SKJ iz Hrvatske, inače profesionalac u tome najvišem partijskom tijelu, iako nastanjen u Beogradu - nije dolazio na sjednice držeći se, na žalost. partijske direktive Račana i njegovih refomiista u CK SK Hrvatske. Na sjednicama CK SKJ ja sam nastojao da stvorim organizaciju koja će nakon završetka 14. kongresa SKJ moći egzistirati na jugoslovenskom nivou, polazeći od toga da je temelj takve organizacije ogroman broj komunista iz Srbije kao i da je na toj opciji Slobodan Milošević, čovjek sa velikim ugledom u narodu. PREDIZBORNA AKTIVNOST U HRVATSKOJ Poslije prekida Kongresa u Hi'vatskoj je nastala zaista, pra-

va euforija, formiranja jednonacionalnih stranaka. To sarrio po sebi ne bi bilo problem da u programima tih stranaka nije bilo obračuna sa jugoslo\enskom opcijom u којој su vidjeli najveću opasnost. Naravno, ta opasnost se vezala za srpski narod koji je poistovjećivan sa jugoslovenstvom. Aktivnost je maksimalno uvećao HDZ na čelu sa Tuđmanom, organizujući otvorene javne mitinge i saopštavajući ono što namjeravaju učiniti u Hrvatskoj. Nešto slično radila je i Savka Dapčević-Kučar i Mika Tripalo sa svojom strankom. Njihovi nastupi bili su ipak, blaži od HDZ-a i nekih dragih stranaka. Vjerajem da su to bile posljedice onog što su oni doživjeli nakon maspokovskog proljeća 1971. godine. Bilo je tu stranaka što su otvoreno zastupale pristupe iz arsenala ustaša Ante Pavelića itd. Na dragoj strani kod srpskog naroda je nastala zbunjenost u smislu gdje i kako se organizovati. Početkom godine u Kninu je foimirana SDS na čelu sa Jovom Raškovićem. Bila je to jedina stranka koje ja nosila naziv "srpska", ali je bilo i drugih kao Jugoslovenska stranka u.koju su ulazili Srbi.ie SKH koji je, bez obzira, na sve ono što je biio na Kongresu nosio jedan tradicionalizam veze sa Jugoslavijom.

2. io. ises. Svet