Svet

18. 3. 1996.

ad moJim gradom još UVEK lebdi —— duh Miroslava Antića ı Janike Balaža. Pomislim ponekad da je samo u to vreme 1 S njima vredelo živeti u Novom Sadu, što je, naravno. koješta ı to ću, nadam se, dokazati. Ali ı velika istina, što ću kasnije takođe pokaZati. Ko zna, možda Je ı Mika mislio da ničeg u Novom Sadu nema otkako je, JOŠ 1946. godine, otišao veliki. pesnik Zarko Vasiljević. kao što je Milan Kašanm video veliku DUO za Lazom

Porha u budućnost: BOSKO KRU NIC

Ja da igram kan-kan???: EI BUTUROVIĆ

Foto-monografija Novog Sada ŽIVI LIK NAŠEG GRADA Dragutmn Savić: " 100 lica”, IZDA "Prometej", Novi Sad. „1996..

vog Sada. ili bar inveutar ljudi zbog: kojih vredi živeti u OVOM gradu. A a tom | ili nije, naravho, izosltao ni anfologijski tekst ·pokojnos. ili besmrinog, Miroslava-Mike Antića. "Siguran sam da je reč o ljudnna koji su svojim delanjem u književnosti, likovnoj umetnosti, nauci, privredi, Sportu, pozorištu, estradi, i politici... dodali poneki kamičak u stvaranju urbanog lika i identiteta Novog Sada", reći će o svojoj Knjizi i njen tvorac. "Ova lica nisu uveličana zato što predstavljaju — najpametnije ı najbolje ljude našes grada, ona su u OvOJ knjizi sainim lim što su različita. u jednom trenutku bila negde u kadru. kao lice razlike i, pre svega. kao ljudi koji imaju autentična hca.” Dakle, Živi lik

našeg prada. ili Novi Sad (o)pisan ljudinia u njemu. makar se oni pred objektivom nirdah više nego crkve ı mostovi. Ali _ više neso bilo šta druso ti ljudi čine jedan grad. u

Moslo bi se to nazvati ı "Spomenar" — to što je napravio naš kolega fotoreporter lista "Dnevnik" Dragutin Savić (Zrenjaniu 1949.) u autorskoj foto- -monografiji Novog Sada. objavljenoj upravo Gvih dana u IZdavačkoj kući "Prometej". Savić nije, kako napisa Đorđe Balašević u neko] Vrsti predgovora ovoj uesvakidašujoj knjizi. uslikao grad onako kako svako može da ga uslika, jer "crkve i mostovi su zahvalni modeli. ne mrdaju se puno. To je posao 74 japanske turiste i ekskurzije iz unutrašnjosti. jednostavnije je pazari par razglednica...” Nego je Savić u jednom trenutku, u najrazličiujim, ponekad i ı grotesknim., pa ı komičnim ce. ma, Zausiavio lica stotinak Novosađana koji činč dobar deo savyremene istorije OVOg P da. Jer i on veruje da svaki grad čine ludi, bez obzira što su manje trajni ı od najstinij ciele na zidu. Pa Je pozvao petnaestak svojih prijatelja ı ljudi čije pero uvažava da mu napišu esej o "njihovom Novom Sadu”. | tako dobismo bar još petunest novih. konzisteniih gradova. miimnih, izmaštatuln ali He DOIC stvarnih od sivaruos e

A ko zna ao "pusti kad je. tako Jedva nešto mla-

Kostićer. 1907. o

Šta je P.aza”

Gdi, ostao sam, Jedimui od celog svog društva za kafanskim stolom u "Kamil" ili "Beloj lađi”. Ostao iza ı bez Jaše Ignjatovića, Koste Trifkovića, Zmaja, Đure Jakšiča.. . Omjenica je „da me mnogi, naročito Beograđani (a kojih ne-Novosađana Još ı ima u ovoj dajdžestiranoj držav1?) redovno pitaju: ko Je zamenio Janiku na Tvrđavi ı "ko nam je sad Mika Antić” Ali to pitaju uglavnom om što "Jako vole Novi Sad Jer je veoma čist grad”. Ono, dakle. što bi trebalo da bude neki donji standard (a mije, ako baš hoćete. višc mi to) Ispada najveća vrednost ı glavni sadržaj mog grada? Izem ti mesta gde hvale čist VaZduh ı netaknutu prirodu. To mora da su najdosadnija mesta pod kapom: nebeskom. Cinjenica Je. isto tako, da će na leto biti cela decenija otkako je otišao Mika, a Jamiku je, tamo kud je otišao, morao da čeka samo do novembra 1988. godine. Obojica, dakle, pre nego Što smo od Ljubljane do Skoplja spustil: zastavu na pola koplja. ”U tom smislu” ı ja se u co– Lui slažem: nikad se unije ŽIvelo kao — za njihovih ŽiVOJedna ostarela Engleskinja pričala mi prve kako se u Londonu mikad lcpšce ı veselije uje ŽIVelo nego četrdesete-čeirdes" prve. Sa užasoti sal SC sCuo da je njei prad tada ĐO-

je devedeset

reo kao suva kukuruzovitna, Jer su Nenici svu svoju proizvodnju bombi namenski istovarali na svog tad jedinog protivnika u Evropi. Ah sam se setio ı da Je gospođa tada Jednostavno mala — devetnaest godma. I kako su tada bili lepi ı vaspitani piloti RAF-a. U restoranu su sa stolicom priskakala po trojica-četvorica da ona odmori svoje lepe noge, a danas Joj klecavoj, pogurenoj ı šedoj, niko ni u metrou ne ustupa mesto.

Šta zna ona velika, ta istorija” ličnim, pojedinačnim 1StoriJama? Možda one velike ı nema, možda su samo naše istorije istinite. Jer pamćenje ima svoju istinu. Ono odabira, izostavlja, menja, preteruje, omalovažava. glorifikuje ı nipodaštava. Neko |e prošlost ı sadašnjost poredio s ekranom u velikom bIiOskopu. gde u početku sedite u poslednjem redu a potom se postepeno premeštate napred red po red. sve dok se ue nadete SOtOVO nosom UZ Lica fiknskih zvezda

"Opš-

platno.

_ ı značajni predeli i građevine

postepeno sc rastaču, dok ue poslanu -pleva koja igra: sitne pojedinosti poprimaju groteskne razmere: iluZiJa se raslače ri. (aCnijG, postaje Jasno da Je suma ıluZija Zapravo SstVarııosl...

SVC

o našim malim,.

USRED RITOVA I - SUMA Nije bilo nikakvog pametnog ı ozbiljnog razloga, reklo bi se, da najveći srpski pa ı južnoslovenski grad u XIX veku, nikne baš tu na dvostrukoj okuci Velike Reke, gde Dunav, dolazeći sa zapada, pred fruškogorskom, petrovaradinskom: hridi naglo skrene ka severu. da bi se odmah zaum još oštrije prelomio na istok i utekao Očima niz koviljski rit. Zašto baš tu, u nezdravim. bačkimi močvarama ı večito vlažnim vrbacima? Tu, u nestalnoj ı vodoplavnoj dolji, gde će u najkritičnijim najezdama ı provalama besnog Dunava čak ı dno jednog čamca biti ponekad, silom prilika, najsuvlje mesto za čuvanje gradskog "Šštaluta".

Ispostavilo se, međutim, i munjevitom ekspanzijom dokazalo, da se bolje mesto nije moglo odabrati. Na još groznijem mestu ı nekako baš u isto vreme nikao je. uostalom. ı Sankt-Petersburgp. jedna od. potonjih prestonica sveta.

Zaista, nikad mi to ranije nije palo na um: tvrđava ı grad, Kronštat ı Peirograd ı njihova minijaturna projekcija: Petrovaradin ı Novi Sad. "Na jednoj strani bog Neptun posinatra WOVOpodignutu tvrđavu nasred Wora. „Krouštat., sa natpisom: Videi ct stupescit. Vidi ı diyi se. Na drugoj PetroSrad, no-

jednom trenu.

T

vopodignuti grad usred ritova ı šuma sa natpisoi: Urbs ubi sylva [uit. Grad, gde je nekad bila šuma.” Kaže, u "Anubhristu"”, Dmntrij Mereškovski. Ili su ovi naši dioskur samo skica za potonje ruske blizance.

Tu je isprva bio samo mostobran, s druge strane Petrovaradinske tvrđave, najvažnijeg vojnog uporišta za stražu i odbranu od turske opasnosti. Pa potom tek vojmički logor. Državni poreznici su ovde 1698. godine našli tek 32 domaćina: 12 vojnika ı 20 zanatlija ~ kasapa, pekara, krojača — koji su u Ono vreme pratili sve VOJske. Naselje se, dakle, zasniva sasvim kasino. tek krajem XVII ı početkom XVII veka. I opet bi se reklo da je neko odabrao zavetrimnu iZmeđu dva Jaka ı značajna mesta ovog dela Vojvodine: Futoga, jJakoš iwsgsovačkog središta»sa nadaleko poznatim i hyvaljemm vašarima kroz. čitav SVI pa XIX vek ı (Sremskih) Karlovaca, crkvenog, administrativnog ı kulturnog cenira Srba u Ugarskoj. Ali to novo naselje će za nepunih pola veka stići ı prestići ı Karlovce ı Futos ı dok će se Om svesti Ba ranp gradića ı sela, razviti se u slobodni kraljevski grad. kojt ćc već do "madžarske bune”, a uoči katasirofalnog.

'ĐĐonibardovanja 1840. podi-

ne mati preko 20.000 stanovnika. Dok će se u Beo-

gradu izbrojati 18.806 duša (ali tek u popisu ız 1853), a u Zagrebu 14.993 žitelja (ali tek 1874. godine).

NA GRANICI DVA SVETA

Uzroke ove veličanstvene ekspanzije hromičari su objasnili položajem · Novog Sada, smeštenog na granici dve sasvim različite privredne oblasti: bačke ravnice, zemljoradničke i težačke, ratarske ı povrtarske, s jedne strane, ı Fruške gore, vinogradarske, vinarske ı stočarske, s druge. Dunav je, Istovremeno, u ovom delu toka najuži, svega dvestotinak metara, pa Je ı prelaz preko njega najpogodniji. Bačvani su na novosadsko trgovište donosili povrće ı- Žitarice, Sremci grožđe ı VImO, IrgOvalo se dunavskom ribom, a planinska sela slala stoku na ispašu u ravBICu. I svi om "potrebovali su" zanatlije i trgOVCe.

Pa ako su Turci hteli u Ugarsku, ili Austrijanci u "tursku Srbiju", gde su baš tada stizali ı do Prizrena ı Skoplja, Novi Sad je jediima bio sever, drugma jug. Krajnji sever Balkana ı najU varoš srednje Evro-

kad bi Turci. kao, recimo. 1739. godine, preotunalı Beograđ od Austrjanaca,

„onda bi Novi Sad znao da se

za nekoliko nedelja ı udvostruči. Zajedno sa videniju ı bogatijim Srbina ovamo su

bežali, pa ovde i ostajali, nemački, grčki, cincarski, jer- -

menski... trgovci i: zanatlije. "U avgustu mesecu leta Gospodnja 1739. kada su Turci već Beograd osvojili bili. mi. Jermeni ostavismo Beograd i svikolici pobegosmo ispred varvarskih vojski, zajedno sa našim misionarom Jakovom Erzerumskim... _ U prvim | godinama našeg doseljenja stanovao je naš duhovnik pater Jakov u latinsko-kato- | ličkoj plebaniji ı mi smo Za . njega kiriju plaćali, a bogo- molju smo držali u hramu latinskog. obreda. Kako je pak to stanje po nas neudes- no bilo, sastadosmo se okto- | bra meseca 1743. ı zaklju- čismo da sebi zasebiti hram podignemo. Zato Kkupismo | za parohijski dom jedno ku- ćište za 200 forinti, od nova- | ca koje smo nakupili za Zi- | danje crkve. Vrt smo ogradili, drvećem Zasadili i, sBož-, jom pomoći, sebi hram zav-\, ršili ı posvetuli ga 1746. godine. |

Tako je rastao Novi Sad. ; baš kako je idilično zapisano | u jermenskom crkvenom ar-| bivu: KU smo plac, vri smo ogradili.;drvećem zasadili, sebi hram DOGIBE | i bos. vetili ga..

A tako se:ne ponaša onaj ko je samo u prolazu. u bežaniji. NOVI SAD FINE DE SIRCLA

'Pako- Je nastao najveći, Srpski grad u XIX veku, No- |