Svet

priznao. Tada sam doživeo samoosvešćenje kakvo sam imao još 1991. godine. Rekao sam: Kad mogu u Borbi, praktično sam, bez ičije velike pomoći sa strane, da pravim dobru novinu, mogu i van Borbe. Pošto je ı Slavko razmišljao da ode iz Borbe, pozvao sam ga da napravimo novinu koja će imati 1516 hiljada tiraž, od čega će moći bolje da se živi.

* Dobro,ko je koga pozvao: Vi njega ili on Vas?

To je bila zajednička odluka. Obojica smo nameravali da pravimo novine, pa smo odlučili da ne ide svaka vaška obaška, već da krenemo zajedno, mada sam već tada bio malo skeptičan. Tako je ı bilo. Neko vreme sve

je dobro funkcionisalo, pa se pokvaulo.

+ Sfa je bio konkretan uzrok kvarenja. U prvom broju NT ste napisali da je do razlaza došlo zbog "suštinskog neslaganja". O kakvim neslaganjima je reč?

Nesporazumi se pojavljuju kod svih ortaka, pre ili kasnije. Bilo je potrebno da zajedno sarađujemo a nismo mogli. Razilazili smo se oko načina vođenja preduzeća, kao ı ko koliko doprinosi pravljeuju novim. Ja sam tražio da preduzeće bude dobro organizovano, da naš menadžment mora biti vrlo aktivan ı agresivan. Jedva sam Slavka naterao da napravimo marketinšku službu i da počnemo sa kolporterima. Stalno sam morao da mu dajem ideje i podsticaje da bi on deo svojih zadataka obavljao. To umara. S druge strane, on se uopšte nije bavio listom. Kad bih mu izlagao neke probleme, često je govorio: "Ne znam šta ćeš, nemam pojma, to je tvoja stvar". Smetalo mi Je da sve radm sam. Tražio sam da sarađujemo, misleći da su novine zajedničke. Niti ideJama, niti temama, ni na bilo koji drugi način on nije sudelovao u pravljenju Telegrafa. To možete da se raspitate kod novinara koji su osfah: + Raspitao sam se.

I, šta su rekli?

+ Nisu svi rekli baš tako kako Vi tvrdite.

Ko je drugačije govorio? Neko od ovih koji su u re-

dakciji Nedeljnog. Telegrafa? + Ineki od njih,a i neki od onih koji su bili, pa sad više nisu u Vašoj redakciji.

Dobro, ima tu nekih os-

- vetnika, kao što je Gradiša

Katić. Nedavno, na prvom ročištu povodom Slavkoyve tužbe, počeo je da dobacuje sudiji. Kada sam ga upozorio da je on ipak novinar, re-

kao mi je: "Ne, ja sam osvetnik — umešivač!" Pitao sam ga zašto mi se sveti. Rekao je da sam ga pokrao. Kako? Ziveo je ovde kao bubreg u loju. Dva redaktora su radila njegove nepismene

tekstove, a tri urednika mu smišljali teme, digli smo ga u nebeske visine. Zimi je po dva puta odlazio na Kopaonik, po dva puta na letovanje, oblačili smo ga po buticima. Poslednja tri meseca pre nego što će preći u Blic nije radio ništa...

* Da biste mu Vi na kraju dali platu od 300 dinara? To je zagarantovani lični dohodak, a pre toga je tri meseca stalno bio opominjan. Letos je bez rešenja otišao na dvadesetodnevni odmor a da nikoga nije obavestio. U svakoj normalnoj redakciji dobio bi otkaz a ovde Je dobio 300 dinara.

+ Cujem da ste Dinji dali 200 dinara?

Na koju dinju mislite?

•*+ Na Vladana Dinića, bivšeg urednika Telegrafa.

On je otišao i pokrenuo SVOJU novinu.

*+ Kolika mu je bila poslednja plata?

Nisam mu ja davao platu, nije radio kod mene.

+ Nego?

Radio je u Telegrafu. Poslednja plata mu je bila 7.000 dinara. Nemojte da verujete u priče tih ljudi. Treba njih poznavati, to su ljudi koji šaraju. Možda je Diniću 7.000 dinara zaista bilo malo, to zavisi od njegovih prohteva. No, vratimo se na ozbiljnije teme.

+ Dakle, na razloge razlaza sa Curuvijom.

Slavko Ćuruvija ni na koji način nije učestvovao u pravljenju novina, ali je bio spretan u pravljenju ličnog imidža, imao je neke svoje veze po nekm televizijama, pa bi se tamo namestio i lepo pričao o Telegrafu. Na tome se ı završavao njegov angažman.

• Onda ste Vi odlučili da njega...

Ne, nisam ja odlučio da krenem sam. Mi smo radili dalje, trudili se da sve bude harmonično koliko god može, da se u redakciji ne oseti naša nesaglasnost ı neki animoziteti koji su počeli da se pojavljuju. Nadali smo da će doći neka nova situacija, da

smo se možda malo i umorili. ~ Jeste li se Vi samo nadali ili ste ga upozorili da posao više neće fako ići?

Nekoliko puta sam pa upozoravao. I ranije smo razmišljali o dnevnim novinama, a Ćuruvija je bio za to da krenemo već 5-6 meseci nakon početka izlaženja Telegrafa. Ja sam smatrao da je prerano, da je posao šuviše ozbiljan ı da treba dobro da razmislimo. Onda je on pokušao da krene sa nekakvim Bulevarom. Sakupio je redakciju i ponudio mi da budem glavni urednik što, naravno, nisam mogao zbog prevelikog posla u Telegrafu. On je okupio neke žene, radio s njima 3—4 meseca, a sve se pretvorilo u jedno puć! Nije uspeo da dotera ni do prvog broja, pa je našao solomonsko rešenje da se Bulevar ubaci u Telegraf gde ćemo ga razrađivati pre deganžiranja kao posebne

-novine. Međutim, kako je

Bulevar ubačen u Telegraf,

luruvija je prestao da vodi računa o tome. pa se to pretvorilo u neko strano tkivo u kome Je bilo svakojakih gluposti, pogotovo onih nekoliko meseci koliko ja nisam bio glavni urednik Telegrafa. I dalje je sazrevala ideja o Dnevnom Telegrafu. U leto prošle godine pristao sam da krenemo sa tim. Rekao sam mu da novina treba da izgleda kao Bild. Prihvaćen Je uioj slozau da DT treba da bude novina za one koji ne vole da čitaju novine; dakle, da bude toliko kuso i kratko da čak ne treba da se libimo da prepisujemo ostale, ali da oprema mora biti atraktivniJa, kako Slavko inače radi. On je predano zapisivao sve što sam mu pričao u jednu svesku, da prva strana treba da izgleda ovako, druga onako... Ali, sudeći prema onome kako mu sada novina izgleda, nije mnogo naučio.

+ Sad ispada da ste Vi osmislili ne samo Telegraf, Nedeljni Telegraf već i Dnevni?

Pa, tako je bilo. Prvih nekoliko brojeva DT napravila Je ova redakcija. Ovde, u zajedničkim „prostorijama se pravio DT, kao kasnije NT. Sto se toga tiče, tu smo egal. Kada su naše surevnjivosti postale jače i kad su se stvari iskomplikovale, on je tražio da cela redakcija pravi i Telegraf i DT. Smatrao sam da to nije moguće. Telegraf je vrlo zahtevna novina, pa su ljudi već bili umorni, pred pucanjem. Slavko je, međutim, imao nemilosrdnu variJantu koja je podrazumevala da se ljudi raubuju dok mogu, kako bismo što pre ostvarili zadovoljavajući tiraž. Stvaranje Dnevnog Telegrafa tražilo je neka dodatna ulaganja na koja ja nisam bio spreman da pristanem. Onda je Slavko počeo da cepa redakciju, da vrbuje vo-

deće novinare za sebe dok sam Ja bio na godišnjem odmoru. Meni je, naravno, zasmetalo što ugrožava osnovno izdanje da bi pravio nešto Što Je ipak riskantno. Bez obzira na moju ljutnju i prigovore, on je mrtav hladan Dastavio svoj posao, dok nismo došli do toga da sam mu rekao: "Slavko, ja više ne mogu sa tobom da funkcionišem. Ja ću pokrcnuti neka svoja izdanja, nedeljna ili dvonedeljna, a ako hoćeš evo febi DT. Pomogao sam ti što se tiče ideje o kompletnom izgledu, formatu, prelomu, dobio si ljude koje sam ja obučio, imaš ime novine, fržište..."

+ Po tome, umesto što on Vas tuži za oduzimanje autorskog dela, Vi možete da od njega tražite odštetu?

· Apsolutno! Dao sam mu desetak kompjutera. Povukao Je ı operatere, tako da smo se mučili pri prelamanju poslednjih brojeva Telegrafa. Dakle, apsolutna je laž što priča da je krenuo sa ledine. U svakom broju Telegrafa imao je celu stranu za reklamu. Složio se da ja krenem jednim, on drugim putem. Cak mi je govorio da sam odlčan urednik nedeljnih novina, a on će pokušati sa DT. Kad je izašao odavde ı kad je DT registrovao u svojoj firmi, ovde više nije bio ni u radnom odnosu, a vama je pričao kako je u Telegrafu do kraja obavljao ueke direklorske dužuosšti. Kakve dužnosti, kad je još u oktobru prošle godine prestao da bude direktor zajedmičke firme. Tada je počeo, ne pitavši mene, da obilazi Bogoljuba Karića i Dušana Mihajlovića ı da nudi Telegraf na. prodaju. Kad sam saznao Za to, na pitanje o čemu se radi, on mi Je arogantnim tonom saopštio da je Bogoljubu cena visoka (pri tom je stvarno išao sa nekim suludim svotama) a Duško Mihajlović je spreman da kupi moju ıli njegovu polovinu, kako se dogovorimo. Rekao sam mu da ne može da pregovara o prodaji novine, pogotovo ne nekoj stranci. Oft se nije osvrtao na moje primedbe. Tada sam definitivno odlučio da krenem sa svojim izdanjem. Bez obzira što se nisam protivio da ljudi iz redakcije Telegrafa prave njegove novine, on je pismom (što vam mogu pokazati) tražio da se novinari do 21. aprila opredele za koga će da rade. Meni kao plavnom ı Beliću kao odgovornom uredniku, mandati su isticali 24. aprila. Pošto je Slavko već ranije počeo da frkće na Belića kako je na-, cionalista ı kako, kao takav, ne može biti odgovorni ure-, dnik: kada je za to čuo, Belić Je otišao ı obavestio ga da će napustit: redakciju. Tada sam mu napisao pismo u kome sam ga obavestio da po isteku mog ı Belićevog man-

data neće imati ko da potpix.: novinu, pa zato Telegraf ncće mi izaći. Opomenuo sait pa da moramo raspisati korikurs ı videti koga da izaberemo za glavnog ı odgovornog urednika. On se jednostavno oglušio na to. Nije mi ni odgovorio. DT mu je malo krenuo, pa je sav bio u nekoj euforiji. Štaviše, pretio Je da će subotnje izdanje DT razviti u nedeljnu novinu, po nekadašnjem Borbinom modelu. Pošto sam ja imao svoju firmu, otišao sam u Ministarstvo za informisanje i rcgistrovao Nedeljni Telegraf. Tamo su mi ljudi rekli da je pre 3— dana dolazio Ćuruvija da se raspita šta je potrebno za registrovanje nedeljne novine. Cak su pominjali i ime, neki Telegraf — Magazin ıli slično. Naravno da sam 1 tu bio... - + Brži i spretniji!

Ne, bio sam neugodno iznenađen.

+ I Vi ste njega iznena-

Ne, on nije bio iznenađen. Znao je da pripremam novo izdanje ı da će redakcija stati iza mene. Upravo u vreme izlaženja 101. poslednjeg broja Telegrafa, bio sam bolestan. Kada je trebalo da se pravi sledeći, kako on kaže sto drugi broj, kada sam došao u redakciju nigde mije -bilo žive duže. Pitao sam Belića što se događa. Rekao mi je da on više nije odgovomi urednik, a da Slavko, mije mi dolazio wi Zvao. Curuvija u tužbi protiv mene netačno tvrdi da je održao sastanak sa novinarima ı koncipirao sledeći broj. Pošto to nije uradio, ja sam okupio ljude ı rekao m da pokrećem svoju novinu, što su ı ranije znali. Pitao sam ih hoće li, kao što je Slavko tražio, da od 1. maja pređu u stalni radni odnos kod mene ili kod njega. Svi su pristali da krenu sa mnom, tako da

smo napravili prvi broj Nedeljnog Telegrafa. Kao što smo Slavku u istim prostorijama ı na istim mašinama pravili nekoliko brojeva DT, tako smo napravili prvi broj NI

+ Da, sa istim zaglavljem. ;

Nije bilo isto zaglavlje.

* Kakva je razlika, izuzimajući jednu dodatnu reč?

11.11.1996. Sveti,

Nije isto, ovo je Nedeljni Telegraf. Telegraf je mogao dalje do izlazi, alt ko bi | Slavku pravio novinu kadga je cela redakcija napustila. + Međutim, nije li bilo ~

korektnije da promenite

zaglavlje? | _ Mnogo štošta je prome- | njeno. | * Da,izbacili ste njegov Bulevar. i j

Da, to je bitno. Promenili Smo prvu stranu i napravili · još nekoliko zahvata. To bi – bilo isto kao kad bihjarekao da je Svet isti Telegraf, ma- | da ima izvesne sličnosti pošto se radi o istom tipu novine. Razlikujemo se po zaglavlju, kvalitetu i uređivačkoj politici. -

+ To je tačno. :

Eto, kako su se stvari odvijale. U ponedeljak, dan pre izlaska novine, ja sam ga

obavesti o svemu. Čovek se,

ne znam Zašto, silno uzbudio. Ja se ne osećam krivimi. Sve što se dogodilo, bilo je na njegovu inicijativu.

* Ko je nasledio imovinu Telegrafa?

Ništa, sve je ostalo gde Je bilo. Para nema mnogo, ~

gotovo ne onoliko koliko

Slavko pominje. Moždaihje on, kao direktor, video, ja za njih ne znam.

+ Otkud Vama pareza

novu novinu? Uzeo sam kredit i krenuo

Ne. Kul mije pukao. Za-

ustavili smo ga na neko vre-

me. Nameravamo da ga štampamo u Veroni. Donove godine on će se verovatno

Ne možemo sve odjednom da radimo, jer ono što radimo, mora da bude visokog. kvaliteta. OT S O

*+ Kako tako odličan novinar ne može sve što ho-

će? : - . Pa, mogu, ali u jednoj novini. Pravi genije uvek zna svoje granice. — + Recite mi kako biste se osećali kad bi Dragan Belić ili neko drugi odlično da se odvoji i napravi,sa istim zaglavljem, recimo Ni vi Nedeljni Telegraf Ne može da koristi ovo zaglavlje, ono je zaštićeno, a osećao bih radost — zbog tuđe kreacije. ŠOOO + Pa, zar zaglavlje Telegrafa nije bilo zaštićeno? Nije. Ne treba gubiti iz

vida da se Slavko pre mene |

poslužio Telegrafovim ime- nom i tržištem koje je ta novina napravila. Ovako kako pravi DT ne bi prodao ni tiraž od 5.000 da pre toga Telegraf nije protutnjao Srbijom. On je uzeo ime i tržište, služio se našom izdavačkom

Nastavak na PIE, : TE

"Poslednji puf sum Miru Marković video kad ie Milošević bio u Dejtonu. Sleviko je tražio dei napravimo neki dil, da nam one obezbedi papir... Bie sem uzdržeam, jer nisam hteo dea se mnogo koekem sa uređivečicom pelišikom već de movinu saečuvemo mezeavisnomi i prefesioneimem"

a