Svet

Isterivanje duhova iz "ukletog frižidera"!

ESORCISM!!!

Pri pomenu reči "duhovi" prva asocijacija. ba, rem za one koji su odrasli

uz. bajke. jesu lepršava bela "stvorenja" kako jezde hodnicima nekog zainka u Skotskoj. Međutim, vremena se menjaju i današnji duhovi više nisu ona roniantična i često dobroćudna "bića". Urbani uslova života su tako doprineli da se osim karaktera pro-

meni i obitavalište jednog savremenog, gradskog dulia. U istinitost ove tvrdnje imala je priliku da se uveri i jedna domaćica iz Amerike. Niz čudnih pojava u kuhinji gospođe Dajane Kent. tačnije. u njenom frižideru, naveli su je na pomisao da su nevidljivi stanari ledene kutije koji su ostavljali vrlo opipljive dokaze svog delanja, niko drugi do zli duhovi. Nevolje su započele pre nekoliko meseci kada je udovica Kent, majka dvoje dece, kupila polovan frižider. Aparat je übrzo počeo da čudno svetli u inraku, ispušta zastrašujući zvuke a lirana se. iako je temperatura bila niska, konstantno kvarila. Puter se topio. mleko bi se ukiselilo a jaja su redovno bila potpuno smrskana. Nakon provere električara otklonjena je sumnja u postojanje bilo kakvog nedostatka samog aparata. Gospođa Kent je odahnula, ali samo za kratko. Duhovi su krenuli u pravi "napad". Otvorivši vrata jedne noći u potrazi za

užinom, hladnjak je ispustio gotovo Ijudski krik, police su se istovremeno sručile na pod, ogromna tegla sa majonezom joj je poletela ravno u stomak. Potom se otvorio gornji deo za zamrzavanje i ledeni komadi mesa su se obrušili na njenu glavu. "Strpljenju je tada došao kraj. Shvatila sam da imam posla sa nečastivim. Pa, nijedan normalan frižider ne bi mogao imati ovakav •kvar’. priseća se Dajana Kent. "Pošto ini očigledno nije bila potrebna pomoć električara, obratila sam se lokalnoj crkvi i zamoiila sveštenika da dođe." I zaista, otac Džozef O'Konor se odazvao i izveo ritual isterivanja duhova. Nekoliko nedelja od tada, frižider se "ponaša" normalno. "prede" nečujno i ne pokazuje nikakve znake “recidiva" svoje boljke.

UŽASU FRIŽIDERU: Gospođa Dajana Kent

lODAGNAJ, SILO NEČISTA: Otac O’Konor u akciji

Zena koja ni je spavala poslednjih 30 godina!

Noćni san je ža veći nu nas navi ka - kpju upražnjavarno bez razniišljanja, automatski. To je fiziolbška pojava čije efekte na fizičko i pšihičko stanje osetimo i počnemo razmišljati' • tek kada nas muče povremene nesanice, Ono što je za veći deo čovečanstva tek spo. radična pojava, za nesrećnu Džoan Mur (57) je svakodnevna muka sa kojom živi već 30 godina. Naime, ova Amerikanka je daleke 1966. godine prestala daj spava, naravno, ne svojom voljom, i do današnjeg dana san je za nju samo nedostižan ~san”. /■'■'■Krhkog i slabog zdravlja Džoan prbvodi noći obučena u noćni ogrtač, sedeći sklupčana u fotelji željno iščekujući prve sunčeve zrake. ~U potpunojtišini, u tami svoje sobe osećam se kao da sam jedina živa osoba na pianeti. Bog mi je dao ovaj krst da nosim i jedino što želim jeste da mi dopusti da zauvek sklopim oči i konač-

no nađem svoj mir”, kaže Džoan Mur. . Ustaljeni ritam života biće" prekinut jednog dana kada se Džoan vratila iz dsnovne škole' gde je radila kao učiteljica, obavila kućne poslove i pošla na počinak. . Duboko je ževnula i bd tada joj sah više nijedošao na oči. ,Živo se sećam tog momenta. Imala sam vrlo čudan osećaj u glavi, takav kakav nisam nikad'. imala. Ispostaviće se kasnije da je baš tobio znak da moje patnje počinju”, pnseća se . gospođa■ Mur. Nakon nekoliko ; rrieseci ispitivanja uzangažman velikog broja neurologa konačno je uspostavljena dijagnoza Ova Amerikanka pati od izuzetno retkog obli. ka ihroničnog zevanja. Ovo je dovelo do potpunog uništenja moždanog centra za san i izazvalo totalnu msomniju. S medicinske tačke gledišta ovakva nesanica ne dovodi do narušavanj a zdravlja i telo može da funkcioniše sa mald ili potpuno bez

sna. Međutim, to je mala uteha za Džoan. Trideset godina života ispunjenih danima bez stvarnog rada i predugim noćima borbe sa tamom i samoćom istrošili su i poslednje zrno hade i strpljenja da će izlečenjestići. ' „Sada provodim vreme sedeći u svom naslonjaču sa molitvenikom u ruci i preklinjem Boga za milost. Osećam, nije daleko dan kada će On i uslišiti moje molitve i sklopiti moje oči u najmirniji i najlepši, večni san”, tužno završava svoju priču Džoan Mur.

MOLIMBOGA DAMI PODARI VEČNI SAN: Džoan Mur

Čivava Tutsi nestao u vrtlogu WC-šolje - pronađen živ!

Pouka koju. verovatno. može da izvuče svaki vlasnik kućnog Ijubimca. jeste jasna - budite. vrlo pažljivi prema svojim krznatim. pematim ili vodenim mezimcima. Isto tako. vrlo pažljivo birajte životinje većih dimenzija. U suprotnom, može da vam se desi da ih nesmotreno zgazite, zgnječite u stolici. ispustite u tanjir ili... u toalet! Žrtva ove poslednje vrste. kažnjenikove nemarnosti ali i sopstvene životinjske znatiželje zamalo je postao jedan čivava psić po imenu Tutsi. Simpatični mališa je, sve do dana nezgode. živeo srećan pseći život sa svojom vlasnicom Sonjom Taneš (2Š). Kao jedini živi stvor sa kojim je Sonja delila svoj stan, bio je. sasvim razumljivo. propisno mažen i pažen. Ali, jednog jutra, užurbano se spremajući za odlazak u kancelariju, kasneći više od sata, Sonja je utrčala u kupatilo da obavi svoju jutarnju toaletu. Vreme je jurilo i Tutsi je ostao bez redovnog "razgovora" uz doručak sa svojom gazdaricom. Osećajući se zapostavljenim obreo se i on u kupatilu tražeći barern neko objašnjenje za to. Pratio je svojim okicama gazdaričine kretnje kao u übrzanom fihnu. Napo-

kon, Sonja je sela na određeno mesto, i još uvek ga ne primećujući, obavila poslednje ''pripreme' 1 . Tutsi je iskoristio trenutak "ршшгја" da se neopaženo smesti iza Sonjinih leđa. Biće to kobna greška. jer dama je ustala i ne osvrcući se povukla vodu. Okrenula se tek pošto je čula piskavi glasić svog Ijubimca i spazila kako njegova glavica nestaje u vrtlogu zapenušale vode. Munjevita akcija spašavanja je organiz.ovana uz pomoć najbližih komšija koji su, s obzirom na prirodu "operacije", bili na visini zadatka. Ncpotrebno je posebno izlagati sve njene detalje. Bitno je da se umrljan. prestravljen. ali živ. Tutsi opet našao u naručju svoje vlasnice. "Ne mogu da se setim da li sam ikada bila toliko srećna kao u trenutku kada sam ponovo prigrlila svoju mazu. Osećam se krivom i sve ću uraditi samo da se Tutsi oporavi od ovog užasnog iskustva", rekla je Sonja Taneš.

Dirljivo, пеша šta! Samo, ko garantuje da će. to "sve" biti dovoljno da se ovaj "džin" od psa potpuno oporavi od doživljene psihološke traume.

WC STRAVE: Sonja Taneš sa svojim spasenim Ijubimcem pokazuje mesto izbegnute tragedije

Svet 17. 2. 1997.

43