Topola

Ruv Blas je od propalog ■ djaka postao lakajem, a onda Ijubavnikom španske kraljice, pa po tom i ministrom. Napokon se otruje, kad se je odkrilo, ko je i što je. Ta drama ima više humorističnih mjesta, i može dostojno stati uz Hernana. Ruy Blas i Hernani prikazuju se još i danas s velikim uspjehom na prvom glumištu francuzkom, Theatre-Franeais-u u Parizu. Godine 1834. ugleda sviet niz Hugovih članaka i pjesama, štono su odabrane iz raznih novina, gdje su već bili od prije štampani. Dodao je i njeke nove članke, kao na pr. o Miraboau-u. Nadpis je toj knjizi: »Litterature et Philosophie melees«. Nove su sbirke pjesama bile ove: »Jesensko lišče« (Feuilles d 3 automne, god. 1831.), u kojem se nižu slike iz njegova domaćeg života: bračna mu sreća, uspomene o djetinjstvu i milim pokojnicima svojim. Otvara srce svojim prijateljima, pjeva svojoj vjernoj Ijubi i sjeća se svoje prve Ijubavi s njom. Sreća na domaćem ognjištu i bistre oći troje krasne djećice razbijaju mu sve brige; »Oh, kako je krasno djetešce sa svojim sladkim smiešenjem, svojom sladkom vjerom i svojim glasom, koji hoće sve da kaže, pa svojim plačem, koji se onako brzo utaži; zaćudjeno gleda na sve strane diveći se i nudeći svoju mladu dušicu životu, a svoja ustasca cjelovima. Gospode! oćuvaj one, koje Ijubim: braću, rodjake, prijatelje, pa i moje dušmane, koji o zlu klikuju; da nikad ne vidimo, Gospode! Ijetab ez r u m enih ruž i ca, kr letk e bez ptičica, trnke bez pćelica, ni kuće bez djećice!« (F. d. Aut. XIX.) To su nove strune na pjesnićkoj liri, kojima je Victor Hugo zaigrao. Dotadašnji pjesnici, ni francuzki ni stranjski, nisu pjevali o svojim ženama i djeci. On se ne srdi, kad djeca oko njega skaću i viću: »Nemojte tjerati djece iz moje sobe, gdje radim; pustite ih samo neka se smiju i pjevaju; njihovo disanje i mila lica ne će protjerati mojih snova; moji stihovi ne bjegaju, kad se ona blizu mene igraju, nego se još razvijaju i smionije put neba zalieću«. (F. d’Aut. XV.) Druga mu sbirka »Pjesme u sumraćje« (Chants du

212

Victor Hugo.