Topola

Crepuscule, g. 1535.) sadržaje većinom politićne pjesme o dogadjajima zadnjih godina, kad je u Francuzkoj sve kao u sumraćju ćamilo. U toj je sbirci i ona liepa pjesma o pjesnićkom pozivu. Treće su mu pjesme bile »Unutarnji glasovi« (Voix interieures, g. 1837.) i »Zrake i sjene« (Rajons et Ombres, god. 1840.). U njima nakon nekoliko politićkih pjesama, u kojima se pokazuje apostolom humaniteta, pjeva 0 umjetnosti, o krasotama naravi, poćinje slaviti divno more, sjeća se svoga djetinjstva u Feuillantinama, i tješi nevoljnike ovoga svieta, kojim je on bio revnim zagovornikom ćitavog svoga života. Tim mu se radom otvoriše vrata francuzke akademije g. 1841. Dotle su ga već do tri puta mimoišli bili birajući mjesto njega pisce, koji mu ni izdaleka nisu dorasli bili. Putujući god. 1838. —1839. po krajevima oko Rajne, silno ga se dojmiše one starodrevne vitežke gradine, koje je on rado promatrao, a u dokolici sam iz svoje glave risao. O tom je on putu napisao tri svezka pisama (Le Rhin, g. 1842.). Na tom je putu i zametak njegovoj drami »Les Burgraves«, koja je g. 1843. izišla na pozornicu i već kod prve predstave propala. Badava je on govorio svomu vjernomu Nanteuilu, neka nakupi mladih Ijudi, da nadviču psikanje filistara. Nanteuil mu odgovori žalostno glavom klimajući; »Nema više mladih Ijudi!« Romantična se drama bila već preživjela; nu klasićna je struja njome zatomljena bila, a prielaz zdravomu realizmu prokrčen. Od toga doba Victor Hugo nije više pisao svojih drama za pozornicu, nego samo za ćitanje. Naš je vrli pjesnik taj poraz brzo zaboravio udavajući naskoro za tim svoju kćer Leopoldinu za Charla Vacquerija, brata onog znamenitog pisca. Evo kakvu popratnicu pjesnik djetetu svome daje: »Ljubi onoga, koji te Ijubi i budi s njime sretna

Ovdje te zadržavaju, a ondje te žude; kao kći, žena, angjeo i diete vrši svoju dvostruku dužnost; daj nama tugu, a njima nadu, izidji sa'suzom, a udji sa smieškom!« Nu još istog Ijeta težka sudbina skrši taj sretan brak. Jednom se mlada ženica vozila na Seini sa svojim mužem. Bi-

213

] r ictor Hugo.