Učitelj

486 Учитељ

jamnim akcijama usavršava i njegov um, t i akciom moći kojima ·

ga upotrebliava — akcija ova, uvećava|ući brzo i sigurno OSIOV ovih moći, je zato uvek značaina po jačanje dečije moći mišljenja i razvijanie. p'ana njegove aktivnosti.

U koliko može koristiti detetu razvilanje njegovog instikta rada?

Odgovarajući na ovo pitanje ja ću imati u vidu ono šta je

даја 1 а даје Која гада. , Jedino se dečijim vežbanjem ide k evoluciji njihovog instinkta.

Na prvi pogled možemo kašto i ne primetiti odmah jačinu dečijeg

razmišljanje pri radu, ali napredovanje u radu pa prema tome i razvijanje njegovih duševnih moći se uviđa kao neosporno; a to je razvijanje baš glavni cilj kome se teži.

Kad jedno dete raste, treba da vežba svoje sopstvene (ideje.

sopstvene organe, svoje sopstvene moći. To niko drugi ne može raditi za njega; a dok god ono to ne čini za samog sebe, nikad neće ni biti učinieno. Zato je život škole rada u neprekidnoi aktivnosti. U svakom se detetu postupno razvija navika da radi, da radi samo, da izrađuje za sebe. U takvoj školi nema lenjosti, nema

mlitavosti, ni dosade, niti se tu traći vreme A aktivnost, која је:

karakteristika ove škole, je dečija sopstvena aktivnost. Dete je samo iza onoga što radi Ono je u svakoi svojoj akciji izraz samoga sebe. No od ovoga moramo izuzeti mehanički posao, mehaničko izrađivanje stvari bez razmišlianjia, ne samo po čijoj zapovesti već i po sopstvenoj direktivi, je strano duhu ove škole kao što je strano nejasno teorisanje kojeg neaktivnog nastavnika. Najglavnija svrha, dakle, razvijanja ekspanzivnih inst nkata, која је data školi rada, ieste buđenje racionalne radljivosti u svakom učeniku. U mnogim se školama dečija energila sistematski ugu-

šuje, dok se najzad pojavljivanje njihove aktivnosti sasvim i ne

izgubi, pošto nikako nije izazivana. U školi rada se ove brane stalno dižu, a dečija se energija uvek pokreće jakom i sigurnom

maficom, pa ma u kakav se kanal desilo da ona uđe. Doista, ma--

tica je toliko jaka i tako sigurna da ih održava u pokretu [05 za dugo po njihovom izlasku iz škole. Radni svet iz okoline reči će vam da među đacima koji iziđu iz ove škole, nema dokoličara

ni skitnica. Svršenu učenicu ove škole ćete ni pr. čuti da kaže:

„Baš volim dan kad se kod nas pere rublje, ja tada ustajem pre

š:st časova i počinjem prati. Kad svršim pranjem, ja izribam sve -da se sija kao bakar“. Naviklo od prvih dana да se izražava: