Učitelj

12 итивмнинилниишиснсланнислинииитиииииилииинииитиЕ пиши ние ли uuu Inu сиви леви и вв ВА

STJEPAN KRANJČEVIĆ, ZAGREB

Etička ideja u građanskom odgoju

Kao što je sve na svijetu podvrgnuto zakonu stalne promjene, razvijanja i napredovanja, tako se obogaćuje, usavršuje i kroči naprijed i ljudska misao. U sklopu te misli mijenja se i etička ideja. 1 ако polagano i teško, ipak se i na tom području ljudskoga stvaranja ukazuje stalan napređak. Nemaju dakle pravo oni, koji tvrde, da je etička ideja nešto „odozgo“ dano, nešto stalno i nepromjenljivo, jednako u svima vremenima i zemljama.

Istina je naprotiv, da se ta ideja mijenjajući se i usavršavajući se teško primjenjuje i ostvaruje u životu. Jer, dok stvaralačka misao čovjekova radi na drugima područjima, na polju tehničkom, međicinskom ili ekonomskom i svoje tekovine razmjerno lako provodi u život, budući da je korist njihova očita, svakomu jasna i gotovo opipljiva, dotle se savršenije etičko shvatanje teško prihvača i OŽiIVO- tvoruje i to poglavito s dva uzroka. Prvi je taj što svaki pojedinac drži, da ima ne samo mogućnosti, nego i pravo suđiti suvereno O pitanjima eflike i morala i onda, kad za to ne posjeduje nikakve ili tek nedostatne kvalifikacije. Dok će se svatko, tko nije upućen u pitanja fizike, kemije ili astronomije, čuvati da daje svoje sudove o problemima iz tih područja, izricat.će on s potpunim uvjerenjem u svoje pravo na to najautoritativnije mišljenje u pitanjima morala i etike. Jasno je, da takvi sudovi moraju hramati i da će u većini slućajeva biti daleko i od relativna savršenstva makar ih izricali i obrazovani ljudi i ljudi inače spremni u svojim strukama.

Nesavršenstvo njihovo ne smeta međufim njihovim autorima, da ih se drže u životu, jer su većinom i stvoreni upravo radi toga, da opravdaju postupke, koji su u opreci s prihvaćenim društvenim moralom.

Takvi etički sudovi — stvoreni za olakšanje savjesti pojedinaca, skupina ili cijelih staleža — drugi su uzrok, zašto nova, plemenitija i savršenija moralna načela tako teško prodiru u život, zašto ih čOvječansivo toliko teško prihvaća. Jer nove, savšenije etičke ideje traže redovno od pojedinaca Žrtve, zahtijevaju odricanje i Samoрпјесог. A čovjek teži za užicima i nasladama. On se — gotovo гедоvito — olimlje savjesnu vršenju dužnosti prema zajednici, u kojoj živi, izmiče napornu radu i neugodnim poslovima. Radi toga je sklon ne samo kršenju prihvaćenih moralnih pravila i zasada — to kršenje može katkad, kad se društvo u svomu naziranju zastoji i tako sputava svaki razvitak, značiti i napredak prema staromu shvaćanju — nego i stvaranju i izgrađivanju takvih opravdanja za postojeće stanje, koja su očiti nazadak i crna reakcija. U tom idu ljudima, željnima užitka makar i na račun svojih bližnjih, na ruku i manje savjesni ili također olaku shvaćanju života sklomi „mislitelji i filozofi“, pa spremno stvaraju filozoiske sustave (sisteme), koji u punoj mjeri opravdavaju sivoreno stanje.