Učitelj

19

___________________________________________________________—_

Nastaje pitanje, koja je etika savršenija i što je mjerilo za njezino savršenstvo?

Istražujemo li dosadašnje i današnje etičke zasade i njihovu svrhu, doći ćemo lako do uvjerenja, da one u konačnim svojima konzekvencijama uvijek imaju u vidu korist i interese uže il: šire zajednice: obitelji, skupine, staleža, naroda i čovječanstva. Ukratko bi se moglo reći, da je moralno ono, što koristi zajednici u kojoj živimo i što veća je zajednica, kojoj stanovita moralna zasada služi, to je ta zasada savršenja.

Prihvatimo li ovu definiciju i takvo njezino tumačenje, ne će nam bili teško izvesti i sve potrebne zaključke za rukovođenje pri rješavanju konkretnih slučajeva u današnjoj krizi „svih moralnih vrednota“.

Ti zaključci se neće moći svagda lako prihvatiti, jer će biti u opreci s uobičajenim mišljenem, što ipak ne znači, da su pogrešni ili nepravilni.

Ipak će možda biti potrebno s nekoliko primjera dokazati tvrdnju, da je moralno ono, Što koristi zajednici u kojoj živimo, a nemoralno ono, što toj zajenici škodi.

Poznato je, da su moralne zasade sviju vremena i u svima zemljama regulisale na ovaj ili onaj način spolne odnose među muškarcem i ženom. Svi fi propisi — kolikogod se razlikovali među sobom uslijed različitih prilika i objektivnih uslova pojedinih krajeva ili vremena — imali su u vidu održanje i umnožavanje dotične etničke skupine: išli su za tim, da bračne partnere održe zdravima i da osiguraju što veći broj potomaka.

I druga moralna pravila idu za istom svrhom. Hrabrost u ratu potrebna je, da se etnička skupina održi na zauzetu prostoru ili da proširi svoj posjed, marljivo obrađivanje tla omogućuje ishranu, štedljivost i umjelo iskoriščavanje dobivenih dobara čuva od eventualnog gladovanja u nerodnoj godini i t.d. U skupinama, koje se brže sređuju, gdje se prije nagomilava veća kolićina dobara, pa se pojavljuju suvišci, javlja se i ranije moralni zakon, da se ne smije krasti. Taj zakon ne opstoji kod onih skupina, koje još žive od dana u dan, bez zalihe dobara i upućenih često na — posizanje za zajedničkim, pa i tuđim.

Zanimljivo je u tom pogledu proučavati etičko shvaćanje različitih društvenih slojeva i danas, kad su ekonomske i staleške suprotnosti foliko zaoštreme. Dok se kod imućnih, a naročito kod vrlo imućnih traži poštivanje tuđega vlasništva utoliko ukoliko nepoštivanje njegovo znaći otuđivanje manjega ili većega dijela vlasnikove imovine, a ne odnosi se na eksploataciju radne snage najamnika, ne smara sirotinja nemoralnom krađu učinjenu na štetu očitih bogataša, banaka ili države, koju ne smatra svojom. Iz toga se vidi, da svaka skupina, svaka ekonomski homogena zajednica stvara moralne zasade, koje njoj idu u prilog.

To je uostalom i glavni, ili točnije rečeno, jedini uzrok današnjoj „krizi“ moralnih vrednota, jer se stare zasade, stvorene u vIemenima, kad su ne samo svu vlast i svu narodnu imovinu, nego i cjelokupnu nauku imali u rukama povlašteni slojevi, velikaši, crkva i