Učitelj

(91910) – _—— ž--__-_ _đ___ ______________ ______ ___

pravcu da se učini. Nema sumje da je u tom pogledu država onaj faktor koja je u mogućnosti da najviše ačinč u smjeru izgradjivanja jedinstvene škole, budući da njen problem nije samo uske, svakako: bitne, ideološke prirode nego je i, jednako bitne, najšire šAo/s&o-organizaforne prirode.

Možda je potrebno da se sa nekoliko reči osvrnemo na jednu: moguću primjedbu koja kao da je u zraku a vrijedi posebice za današnje prilike. Postavlja se naime pitanje da li je za stvar kulture, prosvijete, odgoja i škole upuino i korisno da država, dakako kao: kulfurna država (kao Kulturstaat), tako dalekosežno apsorbira kulturnu i odgojnu volju, pa po toj činjenici na neki način koji ut donosi i ideologiju. Tu ideologiju onda normira i putem svoje autoritativnosti unosi u cjelokupni javni i privatni život.

Da to ne ide uvijek glatko i najkraćim putem i, nadalje, kako je to skopčano napetostima najrazličitijih vrsta nije potrebno naročito. ni naglašavati. Okosnica države je svakako u poslednjem redu duh: autoritativnosti i prema tome nema države bez autoritativne volje, ali jepitanje u tome kako daleko ta aančorffafivnost u području kulture, pro-: svjete, odgoja i škole treba da se profeže? Da li će autoritativnost države: biti u tom pogledu počpuma, tako reći jedina i totalna, kao na pr. danas u Rusiji, Njemačkoj i Italiji, ili će biti dominirajuća kao u veli-

likoj većini kultunnih zemalja današnjice; — ili će se ona konačno ograničiti više na vanjskoorganizatornu stranu kih pitanja (kao u Engleskoj i u Sjedinjenim državama Sjev. Amerike) — io pitanje

izmiće rješavanju teoretika. On fu može jedino ocjeniti i zabacivati, može postavljati diagnoze i prognoze ali u svakom slučaju njegova. teorija nije ona moć koja kreće i pokreće tu složenu i iracionalnu: dijalektiku života koja se na raznim mjestima i u raznimahistorijskim: momentima na različiti i mnogoliki način isgrađuje i manifestira.

Ako vodimo međutim računa o tome da je funkcija i zadaćai države, pored ostalih bitnih funkcija i zadaća njenih, i ra/farna onda ideja kulturne a s tim u vezi, i odgojne države (Erziehungsstaat) ne uključuje nužno u sebi opasnost za razvoj prave kulture i ne ugrožava i ne ograničava prava i mogučnosti ličnosti na samostalni razvoji i razvijanje kulture (pravo individualizma!).

Dakako da je sve to pretežno samo idđeja s kojom se sfvarnost ne poklapa ni iz daleka potpuno (navodim primjer P/afonove države koja se gotovo u pravilu ocjenjuje kao utopistička konstrukcija). Imamo međutim mnogo razloga za tvrdnju kako se kulturni život razvija ipak u pravcu gore izložene ideje. Iz širih historijskih perspektiva smijemo i možemo to tvrditi, ako i trenutačno događaji oko. nas prividno rade protivno duhu izložene ideje.

Da se vratimo našem pitanju! Odlučan zahvat u kulturne i prosvjetne prilike narodne zajednice učinila je država u onom trenutku kada je svojim kulturnim zahtjevom opće školske obaveze na neki način proklamovala demokraifsko načelo prava svahog na školu, odgoj i Rulturu, s tim u vezi preuzela na sebe dažnost đa tom pravu svakog ljudskog bića dade mogućnost slobodnog, ispravnog i po mogućnosti što šireg zadovoljenja. Prva i temeljna misao jedinstvene škole bila je time ostvarena. Svakome pođdati mogućnost školovanja, podi-