Učitelj

390 aug ar rar sr ra Irie PaurrzraP ar EmE i II ae rar rima Er gSSpOR NEI Ne ra rar NOI ure caaaal

se lo vaspitanje mora za svaki narod vršiti u drugome konkrelnom obliku, u obliku narodnog vaspilanja. Ne egzislira nekakva apsflraklna čovečnost, nego uvek čovečnos} u određenom vidu pojedinih naroda. Između pojedinca i idealne celine čovečansiva sloji narod kao samoslalna organska bitost, kao živa snaga. Mladež se mora vaspitavafi u ljubavi prema olfadžbini i u narodnom duhu, pri čemu se ideali čovečnosli moraju slagafi sa narodnim: idealima.

Masarikov i Drtinin realizam razlikovao se od poziftivizma fime, što je u njima postojao religijski element. Ali fime šfo je poštovao maučne činjenice i šlo se borio profiv fradicija koje nisu 'bile naučno opravdane pripravljao je Taj realizam feren pozifivizmu. Prefstavnik pozifivizma u filozofiji postao je profesor filozofije na praškom univerzitefu Franfišek Krejči (1858—1934). On je uticao na pedagogiku uglavnom svojim zahtevom da pedagogika bude samostalna nauka, nezavisna od filozofije. Isključivao je iz pedagogike svaki melafizički, kao i svaki religijski element.

Pozilivizam je stekao pre rafa vrlo jaku poziciju među učifeljshvom. Kao veliki deo javnoga mnenja, fako je i veliki deo učitelishva bio protiv crkve. Praklički je to značilo da je bio proliv katoličke crkve. Tome su pomagale kako istorijske uspomene na eru posle Bele Gore, doba prolivreformacije, Tako i činjenica da je katolička crkvena hijerarhija stajala u službi bečke vlade i zajedno s njome izazivala protiv sebe negodovanje češke nacionalne javnosfi.· Zato se veliki deo učifeljstva, koji nije imao razumevanja za religioznu orijenlaciju Masarika i Drine, priklonio pozitivizmu i već pre sveiskog rala fražio da se u škole mesto veronauke zavede laičko moralno vaspilanje.

Najistaknufiji od ih pozilivista među učiteljstvom bio je Jozef Ulehla (1852—1933). Svojom organizaforskom delafnošću među moravskim učifeljstvom stekao je mnogo zasluga što se podigla učifeljska samosvest}. Veliki uspeh postigao je svojim didaktičkim radovima, ali je manje sreće imao u svome naslojanju da izgradi naučni pedagoški sistem u pozifivističkom duhu. Taj sistem je najzad pružio u svome obimnom delu „,spifivanje o vaspitanju čoveka, o društvenim skupinama i njihovim zakonskim i razvojnim vezama” (Zkoumani o vychovč človčka, o dhvarech společnskych a jejich spojitosti zakonnć a vyvojovć). To obimno delo, koje je izašlo tek posle rafa, izvodi brže dedukcije iz nekih naučnih hipoleza i prošlo je, takoreći, nezapaženo.

Pozilivizmu je bio blizak i profesor Dr. Olokar Kadner (Kadner), 1870—1936. Ušao je u pedagogiku eksperimentalnim radom „Prilozi eksperimentalnoj pedagogici" (Pfispčvky k pedagogice experimenfalni), 1906. Na osnovu og habilitacijskog rada postao je docen} pedagogike na praškom univerzilelu, a posle je nasledio i katfedru od Drine. Pošto je Drina bio i suviše zauzet poslaničkom delahnošću, preuzeo je Kadner odmah od počeflka njegov učifeljski zadatak na univerzitetu. Tu je uvideo da našoj