Učitelj

pedagogici nedosfaju moderni naučni priručnici, koji bi zamenili Lindnerove radove i mogli da postanu pouzdanim osnovom za sludiju pedagogike. Kadner je preduzeo da napiše fakva osnovna dela.

Svefski raf potpuno je izmenio sve uslove za pedagoški rad kod Čehoslovaka. Čehoslovaci, koji su se najzad našli ujedinjeni u jednu državu, smalrali su za najvažniji zadatak da najpre izgrade školstvo sviju stupnjeva tamo, gde im To nije dozvoljavao raniji režim. To je bilo naročito u Slovačkoj, gde mađarska vlada nije Slovacima dozvolila ni jednu srednju školu sa slovačkim naslavnim jezikom, pa ni privatnu, a onda u oblasti naseljenoj manjinama. Brzim fempom podizane su škole svih vrsfa od zabavišta do univerzifela (posle 1918 god. ofvorena su dva nova univerziteta, u Brnu i Brafislavi). j |

Briga za taj neslućeni razvoj čehoslovačkog školstva morala je postali glavnom brigom novosivorenog ministarstva prosvele, u koje je kao državni polsekrelar bio pozvan i profesor Drina. Ali zbog navale administrativnih poslova mogao se samo u manjoj meri da posveli ostvarivanju svojih pedagoških ideala ı već u septembru 1920 god. napuslio je sa slomljenim snagama minisfarsivo.

Sa neuspehom se završilo i nastojanje da se osnuje državno središte čehoslovačkog naučno-pedagoškog rada. Posle prevrala bio je osnovan Pedagoški insfifu? Jana Amosa Komenskog, čijim je ježištem Trebalo da bude (pored pedagoške bibliofeke i pedagoškog muzeja) odeljenje za studije. To odeljenje frebalo je naučno da pripremi reformu čehoslovačkog školstva. Ali nagli razvitak događaja nije dozvolio da se sačekaju rezultati naučnog rada, a ni ministarstvo nije snabdelo {aj Insti}u? odgovarajućom kompefencijom. | fako je ubrzo po fom, kad je iz ministarstva olišao prof. Drina, napustio Pedagoški instiftu? njegov prefsednik prof. Kadner. Institut je propao (osim biblioteke), jer su problemi školske reforme postali do fe mere javna, pa čak i politička stvar, da je Pedagoški institut bio i suviše slabi glas u toj opštoj larmi. Pedagoške slvari postale su ne samo predmek} javnog inferesovanja, nego i predmef oširih sporova.

Prva slvar, koju su svi priznavali, bila je ta da se vaspitanje i školstvo moraju demokratizovafi. Ali to opšte priznato načelo tumačilo se na najraznovrsnije načine. Najbučnije se propagirala }zv. „jedinstvena škola”, tj. takav način organizacije svekolikog školstva da bi se iz jednog stupnja neposredno moglo prelaziti u drugi. Tom zahtevu najviše je smelala egzistencija niže srednje škole koja ide paralelno sa građanskom školom i sa poslednjim godinama osnovne škole. Zafo se zahtevala nova škola drugog stupnja koja bi zamenila i raniju građansku i nižu srednju školu. Zahtev za organizovanjem jedinslvene srednje škole, koga su uglavnom zaslupale učifeljske organizacije i levičarske političke škole, izazvao je ošfre borbe. Te borbe su danas već završene dosta umerenim rešenjem, }j. jedinstvenom dvovrsnom osnovom srednjih škola i, razume se, zadržavanjem građanske škole.