Učitelj

пи

| те ривера леви шине rar ERI ЕРа! 239

o selu. U prvoi knjizi »Diliem sela« (god. 1935) govori općenito o selu i njegovoj prosvjeti, u drugoj »Seljačka politika« (1936) o seljačkom domu i radu, u trećoi raspravlja o »Seljačkom zadrugarstvu« (1937). Najavio je knjige »Seliačka narodna društva i Seljačke komore« tako da će biti veoma zanimljiva seliačka enciklopedija udešena za potrebe hrvatskog sela i grada.

Krajem 1938 izdao je svoje najnovije djelo »Gospodarski život na selu« nastavljajući time svoi ciklus knjiga o sociologiji sela, koje sadržavaju obilie pouke i praktičnih uputa i savjeta za poboljšanje seljačkog života (izdanie H. D. D. sv. Jeronima za 1939). Tom je naiopsežnijom i najuspjelilom knjigom završio učeni pisac svoje poglede na »Seljačku politiku«.

Naša narodna kultura, veli prof. Iyšić gradila je na onim temeита, Које је postavio naš seljački narod. Stoga je istina, da i svi naši vodeći kulturni radnici vrše u narodu samo nešto velikog, ako bude njihov rad sastavni dio naše seljačke narodne kulture i ako se ne bude udaljivati od temelja kulture i prosvjete svoga hrvatskoga seljačkog naroda. Središnia |e misao njegova narodno-gospodarskogrz sustava: određivanje prvotnih vrednota hrvatske seljačke kulture i uređivanje i poboljišavanje našega socijalnog i gospodarskog života prema pravnoj svijesti i shvaćanju nažega seliačkog staleža. (O prof. Ivšiću v. »Ekonomist«, Zagreb, listopad 1937, »Obzor« 2-VIII-1937 s opsežnom bio-bibliografijom).

Naiveće le Ivšićevo djelo »Les problčmes agraires en Yougoslavie«. (Paris, 1926), u kojem je opisao ne samo historijski, sociološki, pravni i ekonomski razvitak naših različnih gospodarskih sustava, nego ie i konkretno i precizno formulirao načela, prema kojima se ima izgraditi naš seoski zakonik u skladu s pravnim shvaćanjem našega sela. Građanski zakonik ne odgovara razvitku ni shvaćanju našega seljaka. Stoga traži, da se kolektivni gospodarski rad izgradi na seliačkom gospodarstvu. Ognjište gospodarskog rada ima biti seljačko dobro i obitelj, koja počiva na demokratskim temeljima. Seljačko vlasništvo mora biti zadružno. |

Dalji su radovi prof. Ivšića: »Smjernice naše gospodarske politike« (Zagreb, 1934), »Ideja racionalizacije i njezin međunarodni karakter« (Zagreb, 1931), »Socijalni duh i lieepa književnost« (Zagreb, 1933), »Ekonomski i politički parlamenat« (Zagreb, 1999).

Seliaštvo je, veli pravom prof. Ivšić, korijen i jezgra, iz Које proizlaze svi staleži. Seliaštvo ie uvijek stalno, viečno.

Ivšić je napisao i raspravu pod natpisom »Razvitak hrvatskoga društva u drugoi polovici XIX stoljeća« (preštampano iz Spomenknjige »Obzora« 1860—1935). Analiza i kulturni prikaz hrvatskoga društva u pojedinim epohama njegova razvitka ostali su do danas neobrađeni. Razlog ie tome, što ta analiza, ako hoće biti i malo cjelovitija, mora obuhvatiti cjelokupni kultufni i sociološki razvitak ne samo po pojedinim granama neo i po njegovoi povezanosti i Sintezi. Dr. M. Ivšić kao ekonomist i sociolog nastojao je, da u svojoj studiji iznese sintezu gospodarskog-kulturnog i sociološkog razvitka hrvatskoea naroda tokom prošloga stoljeća i da zatim osvijetli i kulturu naše sadašnjice. Kako ie pak hrvatsko seljaštvo i u 19. vijeku vodilo glavnu borbu ха зфуагапје cielokupne naše narodne kulture, to i ova studija obrađuje naročito razvoi našega seljaštva po poje-