Zenit

prostora. Ara r i je dao idejti. Od njega, od njegovih saradnika, sledbenika, od ostalih zásada samo vazdušnih akrobata kao što su pre svega amerikanci Lockte a r (sada več pokojní) i drugí očekujemo mnogo. U njima třeba videti početke novog i ne samo akrobatiju. Pa i u toj akrobatiji ječovek na sve sprema n, na sv a os v a jpa n j a, čovek kojí boče i može, kóji se u vazduhu igra, To je plesač Njetzscheov, Za novo pozorište třeba mnogo temperamenta, mnogo muževnosti. Kuráží i dinamike. Třeba fizičkih i psihičkih predispozicija današnjim, onjm kojí kroče put. A oni su uvek veííki. Pozorište u vazduhu naše je pozorište, Dinamíčno pozorište dinamičara, ekspresionista, i švih Ijudí kóji teže suncu, Zenitu,

Bay-Rum

Vincent Huidobro

- Paris

Dans tes cheveux s'est endormie L’alouette qui s'envola eu chantant Quel' était mon chemin Jamais je le retrouverai Les cascades Des petites chevelures dans la rive Ces étoiles glissent et ne brillent pas Dans le ciel dépeuplé Seulement ta chevelure sidérale Dénuée sur le soir Ces flammes Prière ou chanson Donne-moi ta main Allons Dans la mousse il y a un peu de musique Fuir Vers la dernière forêt Et dans la nuit Vides la chevelure sur Г Univers,

Proletkult

A. Lunačarski

Moskva

Nastavak

Znanstveno-socialna nauka o društvu, koja je ustanovila jedan od svojíh najvažnijíh principa princip klasnog karaktera svake kulture (osim epoha prakulture i buduce socialistické kultuře), ne može da se zaustavi před Hramom Umetnosti, na čije su dveri eklektici napisali svoj ~T a b u".

Vrlo je rašíreno míšlenje da je praví stvaralac švih kulturnih vrednosti ličnost*), Ali samo kod posve mističnog svačanja ličnosti može se ona smatrati kao praizvor stvaranja, Znanost je za sada vrlo odlučno zabacíla prikazivanje índividualnog duha kao nešto, što se ne podvrgava nikakovoj analizi, Rezulíati ove analize nesumnjivo su obogatili čovekov misaoni svět, da se više ne može posumnjatí o vážnosti pitanja, u čemu ličnost ima svoj ízvor, vřelo, početak i či m e je ona određ e n a u svojoj sadržini, Kada bi več i zbog jednostavnosti pripisivali fiziologiji snagu i sposobnost kao formálně darovitosti stanovité ličnosti, i kada bi je osvetIjavali nasledem ili promenom ni ondá nipošto ne bi bilo ono polje siromašnije, koje se podvrgava socialnopsihološkom istraživanju. Stanovité misii i osečanja mogu se oživotvoriti, Mogu se više ili manje jasno i skladno povezati i sjediniti s jakom merom sugestívnog osvedočenja koje osvaja, Ali pitanje, koje su vršte baš ove misii i osečaji, i zašto su se pojavili baš u o v o j harmoniji ovo pitanje jest i ostaje jedno socíološko pitanje, Covek sam po sebi mala tabula rasa, neispisani list papira, počinje več od detinjstva da prima znakové života, Sva duševna sadržina stanovité ličnosti závisná je od tóga, kakove su vrsti prvi utisci okoline, bližnjih, prvá iskustva u saobračaju s ličnostima koje su joj málo podalje, porodice, škole i sociálně struktuře u kojoj je prisiljena da živi. Duša je kao neka raskrsnica određenih duhovno-misaonih linija i snagá društvenoga života, Čovek uzajmljuje svoje misii od ove ili one struje i škole, uziraa svoja osečanja od ove ili one sekte i družině. Na svoj náčin nastaje sveukupno ujedínjenje, koje odgovara geografskom i društvenom položaju kóji je namenjen odnosnoj ličnosti. Prvá naslaga se lomi na sledečoj koju ova izraenjuje, i tako se málo po málo izgrađuje čovekova ličnost u potpunom svome prapočetku, Pored tóga odlučna je, ne jača ili slabija oštrina njenih doživljaja, tempo njenih reakcija, plodnost njenog stvaranja, ili njene fízíološke osebine, nego samo ona a ne sadržina ovih doživljaja i ovog stvaranja. Nemoguče sí je představit! potpuní sklad životnih okolnosti dvaju ili više lica u jednom kompliciranom društvenom poretku, Ali ovde je vrlo važna relativná sličnost tih okolnosti, koje od Ijudi odmah čine rodake i koje ih upučuje jedan na drugoga, čini duhovne srodnike, kojí gvore ístim jezikom u ízravnom i prenesenom značenju te řeči, Svi dožívljaji, svi utisci i sve sile koje igraju važnu ulogu u duhovnom životu nisu iste jakosti, Neki su od njih trajni i od vážnosti, i na svoj náčin preobražavaju u svesti sve ostale i utísnu svoj pečat onima kóji su slučajni i podređeni, A kada se oblici, uspomene, misii i osečaji ne podvrgnu, oni budu naprosto izgnani iz svesti od ovih jačih doživljaja i utisaka.

*) Mi se ne slažemo sa stavkama o individualizmu. Ured.

13