Ženski pokret

Država koja bazira obiteljsko pravo na bračnoj vezi, treba da ustanovljuje što manje ženidbenih zaprijeka, jer će samo na taj način pogodovati sklapanju zakonitog braka, i stati na put ilegalnoj bračnoj vezi. Važne su ustanove, koje se tiču ukidanja ženidbene zajednice. I ako je brak po svojoj pravnoj naravi jedan ugovor, to ipak ženidbeni drugovi ne mogu ni u jednoj državi samovlasno, bez intervencije nadležne vlasti, ukinuti postojeći bračni savez. Ukinuti se može postojeća bračna veza samo po kompetentnem sudu ili proglašanjem ništetnosti braka. Ženidbena veza u koliko po zakonu nije ništetna, ukida se samo raspustom braka. Osim raspusta braka, t. j. defimitivnog razrješenja ženidbene veze, poznaju mnogi zakoni još i rastavu od stola i postelje. Rastavom se ne ukida brak, već samo bračna zajednica, obveza živjeti u zajedničkom kućanstvu i izvršivati bračne dužnosti. Po našemu zakonu nadležni su duhovni sudovi za provedenje brakorazvodne parnice, a primijenjuju se odnosni crkveno pravni propisi. Samo za pripadnike evangeličke i jevrejske vjeroispovjesti vaze ustanove građanskog zakona. Poznato vam je, da je kod nas brak, sklopljen u katoličkoj crkvi nerazriješiv i da je dopustiva samo rastava od stola i postelje. Pravoslavna crkva nasuprot poznaje samo raspust braka, a ne rastave.

Pripadnici ostalih vjeroispovjesti mogu zahtjevati pod stanovitim, točno oprediijeljenim uslovima, ili raspust ili rastavu braka. Nerazriješiv je brak, i to ne samo katolički, već uopće svih vjeroispovjesti, u Italiji i Španiji. Dopuštena je samo rastava braka. Nasuprot u Rusiji može jedan bračni drug, bez daljnjega i bez privole drugoga, da stavi zahtjev za ukinuće bračne veze, a da zato ne navodi baš nikakovog razloga. Svaki je tamo oženjen tako dugo, kako mu se svidi. U ostalim državama dozvoljen je raspust, a u nekojima i rastava braka ali to samo iz stanovitih u zakonu točno navedenih razloga. Gotovo u svim evropskim zemljama vrijede prepisi građanskog zakona glede ukinuća bračne veze za sve građane jednako, bez obzira na vjeroispovjesti, pa i za katolike. Kompetentni sudovi za brakorazvodne parnice svih religija su građanski sudovi, a ne duhovni. Vrlo liberalna je ustanova skandinavskog zakonodavstva, koja dopušta raspust braka ne samo radi težih bračnih razmirica, a da ne traži nikakove krivnje supruga, već i sporazumni raspust braka, bez navoda razloga. Unatoč tih olakšica statističkii je dokazano, da nema niti u Norveškoj, niti u Švedskoj više raspusta braka nego u drugim zemljama, gdje je ukinuće ženidbene veze otežano. (Svršetak u idućem broju.)

Zagreb

Dr. Mira Winter

O POJMU „ŽENSKOSTI" IN VZGOJI ŽENSKE MLADINE

Kako počasi izginevajo predsodki, vidimo n.pr. pri vprašanju pojma »ženskosti«. Po pravilih nasprotnosti bi morali raztolmačiti tudi enkrat pojem »moškosti«. Fiziološko bi se to kaj hitro pojasnilo, toda psihološko? Če bi prešli vso moško skalo preko Platona-Goetheja, KopernikaJ. Watta, preko Tamerlana pa do idiotskega zločinca? Toda obstojati mora vendar rezultanta, ki duševno označuje »moški« in »ženski« tip? Ali ni bila že davno dognana? Roza Mayrederjeva je ugotovila, da duhovna stran žene ravno tako močno diferencira kakor pri moških. Navaja nam vrsto izrekov znamenitih mož o ženi, ki si popolnoma nasprotujejo. In vendar se čuje še vedno o »večni ženskosti«, ki se ali povzdiguje do neba, ali pa smeši do obupa. Kdor priznava duhovno-telesno zvezo v človeku in kdo je ne? mora priznati, da se primarne telesne razlike, mogoče tudi sekundarne,

izživljajo v duhovnosti spolov. Kako daleč? O tem obstoje različna mnenja. Kateri kriterij je merodajen? Ali. naj se opiramo na teorijo ali na izkustva? Na obeh straneh pri borcih za novo ženo in pri njihovih nasprotnikih -se opirajo na teorijo in prakso, a rezultati si ostro nasprotujejo. To valovanje mnenj so prenaglo zlili v sisteme in jih preizkušali pri vzgoji mladine, zlasti ženske. Vpeljali so n.pr. enako število učnih ur za dečke in deklice, a v okviru teh ur so odredili več ur ročnega dela za deklice na škodo matematičnih predmetov in telovadbe. Da velja gospodinjstvo kot neobvezni predmet samo za deklice, je samo po sebi umevno. Kajti šola se mora ozirati predvsem na dva faktorja: na praktično življenje, ki se danes poraja, in na psihološke pogoje starost, okolica, socialni položaj, religijo, spol. Če se spol resnično pojavlja v različni duhovno-duševni sposobnosti, bi morala vzgoja obeh spolov

8

ŽENSKI POKRET

JANUAR, 1932