Ženski pokret

nim novim zvanjima i to onim gdje ona može biti sama sebi šef (raznim zanatima, trgovini itd.) da ne snosi uvijek žalosnu sudbinu izrabljivane jevtine radne snage, ili pak da u pomanjkanju miraza i zarade ne snizi nivo braka na čistu prostituciju. Iza interesantne diskusije, g-đa Gjadrov pročitala je rezoluciju, koja je bila prihvaćena uz burno odobravanje. Referat g-đe dr. Arnautović-Mikačić donosimo u sledećem: »Ako premotrimo kroz historiju ženu na privrednom, kulturnom i socijalnom polju, vidjećemo da je pravo jačega, koje je žene tijekom vijekova držalo u mračnjaštvu, daleko od prave kulture i od svijesti o vlastitom značenju u privredi, učinilo od nje neaktivnu lutku rokokoa i feudalnu damu baroka, čiji se ostaci još i danas vide u tipovima žena visokog društva. Ipak već davno, rekla bih od pamtivijeka, postajala je i žena radnica najnižih i najbijednijih krugova, koja je u najnapornijem fizičkom radu zarađivala svoj kruh i bračnom drugu pomagala u mukotrpnom izdržavanju obitelji, ali nesvijesno da i ona sudjeluje u privrednom životu. Usled promjena u privrednom sistemu, koje su pripadnju žene u patrijarhalnoj jeretici prenijele na industriju, ušla je i ona u javni način privređivanja i to najprije kao manuelna radnica. Žena intelektualka, koja je počela da misli o položaju svog spola, javlja se relativno vrlo kasno. Ipak te pionirke pod svojim socijalnim impulsom osjetile su potrebu da sebe moralno i kulturno izdignu, da uzmognu pomoći milionima onih, koje uslijed teškog položaja stradaju. Borbe tih pregaoca bile su teške, kao što je teška svaka borba protiv tisućljetnih ukorjenjenih tradicija i zabluda u mišljenju. Trebalo je krčiti nove puteve, dokazati vlastitu sposobnost na svim poljima da se ukine predrasuda o ženinoj inferiornosti, o njezinom dizinteresovanju i nepotrebnosti u javnom životu. Razvitkom industrije dolazili su na tržište novi milioni ženske radne snage, koja je uz dječju bila uvijek izrabljivana duljim radom a slabijom nagradom, pak je u početku, u pomanjkanju svih socijalnih mjera, žena, naravski kao fizički osjetljivija, uz djecu, najviše zbog toga stradala. Tekom vremena žena je afirmirala lagano pravo svoje ličnosti na rad i zaradu, kao i sposobnost u svim intelektualnim zvanjima razvijajoči svoj prirođeni socijalni instinkt uzajamnog pomaganja onih koje su tu pomoć najviše trebale, i tako davala vlastiti pečat savremenoj kulturi. Ipak je najjači impuls ženinom uvlačenju u privredni proces i ubrzano poboljšanje njenog socijalno-ekonomskog položaja dao svjetski rat.

Milioni vojnika poslati su na ratišta, a pozadina je ostala bez radne snage. Žena je obavljala sve poljoprivredne poslove i hranila zemlju, vršila saobraćajnu službu, fabrikovala municiju i krušnim kartama u bijedi ishranjivala stare i nove generacije. U tom teškom vremenu ona je prešla unakrsnu vatru iskušenja i nije podlegla, ve je dokazala svoju sposobnost, pak je logično i nakon rata zadržala mnoga mjesta. Val demokratije koji se digao iz bezbrojnih grobova ratnih žrtava prekrio je cijeli svijet, donio je nove socijalne reforme, a među tima uvelike poboljšao položaj žene, tog odličnog muškarčevog druga za vrijeme rata, koji je hrabro snosio ratne strahote ne prežuć ni pred kakvim teškim radom. Uz sve lične žrtve i njena pregaranja žena je u napornom radu ratnog vremena osjetila radost stvaranja, lične afirmacije na svim poljima rada, uvjerila sebe i druge u svoju sposobonst. A onda milioni poginulih ostavili su svaki niz neopskrbljenih za sobom. Trebalo je pomoći ishranjivanje i odgoj djece, braće i sestara i žena je logično nastavila svoju funkciju u privrednom procesu. Jer deset do petnaest miiiona poginulih u ratu ostavili su isto toliki broj žena bez mogućnosti osnivanja vlastitog doma. Trebalo je prehraniti sebe i svoje i dati smisla vlastitom životu. Žene kojima je bilo uskraćeno da nađu to osmišljenje u osnivanju porodice, našle su ga u svom ličnom zvanju i radu za druge. Uništavanje u ratu dalo je mnogo privrednog poleta pridizanju nakon njega, pa je tražena podjednako kao i muška i dobro afirmisana ženska radna snaga u svim zvanjima. Nakon tolikog dobro uspjelog rada napokon je žena svugdje sretana s povjerenjem u školi, administraciji 1 bolnici kao i u tvornici i privatnoj službi. Rezultat je bio da se u studije ženske djece ulagalo jednako troška i truda kao i za muške, te da su intelektualni i činovnički brakovi bili sklapani na osnovu zarade oba bračna druga. Vremena su postajala opet sve to teža. Poratni prosperitet gomilao se u rukama pojedinaca, dok su široke mase osiromašavale. Ukoliko je dnevni život postojao teži, toliko je zarada žene radnice, podjednako manuelne kao i intelektualne, postajala za familiju sve aktuelnija. Osiromašene široke mase 'nisu mogle više da nabavljaju nužne artikle, a to je dovelo do zastoja u privrednoj produkciji. Pojavila se opet kriza kao i mnogo puta ranije u historiji, samo ova se širila u nezapamćenim dimenzijama povećavajući dnevno milione nezaposlenih. Sve protumjere smanjivanja nadnica, obaranja plata, redukcije, pa carinska ograničenja samo su sniža-

26

ZENSKI POKRET

MART 1934