Ženski pokret

ska literatura najveći talenat evropskog mjerila. Da se izdadu sva njezina djela na stranom jeziku, to bi se teško našlo i u svjetskoj književnosti žena-pjesnikinja koja bi mogla zamjeniti Lesju Ukrajinku. Pisala je poezijom drame čiji je siže crpela iz svjetske povijesti, ali davala njima duh ukrajinskog političkog života. Najveća njezina drama »Lisova pisnja« ne zaostaje za Hauptmanovom »Versunkene Glocke«. Podjedno je bila pionirka feminističkog pokreta. Kao žena-dramaturg istakla se Ludmila Staryćka Černjahivska. U Galiciji pod austro-poljskom okupacijom gdje je žena bila osuđena na rad u uskom domaćem krugu pojavljuje se književnica Natalija Kobrynjska. Svoj emancizacioni rad počela je pod vrlo teškim uslovima, jer je bilo malo žena koje su nju shvatile i podupirale. Natalija Kobrynjska je prije pedeset godina organizirala Ukrajinke u Galiciji, a ove godine sazvala »Prvi ukrajinski ženski kongres« u Stanislavovu o kojem je dosta opširno bilo spomena u Zagrebačkom »Obzoru«. Osnovala je žensku nakladu koja je imala izdavati djela ukrajinskih i stranih spisateljica. Kobrynska zajedno sa Olenom Pčilkom izdala je prvi ženski almanah godine tisuću osam sto osamdeset sedme pod naslovom »Peršyj Vinok«, u kojem su izašli radovi skoro sviju ukrajinskih književnica toga vremena. Pokušala je izdavati ženski časopis »Naša dolja«, ali nije našla razumijevanja medu ženama. Djelo započeto Kobrynjskom nije propalo, ženski pokret se nastavljao uz suradnju žena starije generacije koje su još i danas najaktivnije radnice kao što je: Olena Kysilevska, Konstantina Malicka, Uljana Kravčenko, Ana Pavlik i druge. Uljana Kravčenko seniora ukrajinskih književnica istaknuta je pjesnikinja. Njezine pjesme pune su poleta, vitalizma, imadu ne samo lokalno značenje jer gradom i motivima ne zaostaju iza svjetskih pjesnikinja. Nedavno smo slavili njezinu sedamdesetpetu godišnjicu života. Olena Kysilevska član poljskog senata ističe se kao odlična političarka koja smjelo brani prava svoga naroda pod poljskom vladom. Odlična je organizatorka. U svojoj šestdesetpetoj godini života bez obzira na vrijeme i godišnje doba obilazi najzabitnije predjele i sela Galicije, Volinije, Polisja i organizira seoske i građanske žene. Pred devet godina počela je izdavati mjesečnik »Žinoča dolja« koji sada izlazi dvaput mjesečno. To je jedan od najboljih ozbiljnih časopisa za seljakinje. U njemu nećete naći laganih novela i filmskih ljubavnih priča već popularno naučne rasprave na razne teme. Kysilevska je dobra spi-

sateljica a u glavnom odlična publicistkinja. Uživa veliki autoritet među Ukrajincima gdjegod oni žive. Konstantina Malicka, istaknuta pedagoškinja, zaslužna dugogodišnja upravnica škola Ukrajinskog pedagoškog društva u Lavovu, kojoj je uspjelo sačuvati potpuni ukrajinski karakter u najtežim prilikama za ukrajinsko školstvo pod Poljskom. Aktivno surađuje i kao član uprave »Ridna škola« koja se brine za ukrajinske privatne škole u Galiciji jer u Poljskoj sada postoje samo privatne ukrajinske škole, i kao član glavnog odbora »Prosvjete« te inih kulturnih ustanova. Kao upraviteljica srednje škole odgojila je čitav niz ukrajinske omladine koja sada aktivno radi na narodnoj njivi na svim granama ukrajinskog života. Uz pedagoški rad Malycka se ističe kao spisateljica i publicistkinja na teme pedagoške i socijalne. Napisala je mnogo pjesama, scenskih sličica, pripovjesti i slovi kao najbolja autorka dječje literature. Uza sve to mila, jednostavna, skromna. Nećete je naći tamo gdje se ubiru lovorike, več tamo gdje treba mnogo i teško raditi za narod. Za vrijeme svjetskog rata ruska je vlada poslala Malycku u Sibiriju gdje je proživila pet godina. Ali neumorna radnica onda već pedeset-godišnja žena i tamo je našla rada, organizirala je škole za djecu i prosvjećivala odrasle živeći u najtežem položaju prognanika. Nakon rata vratila se u Galiciju i sada neumorno radi kao pedagog i književnica. U emigraciji u Pragu energično radi profesorica Sofija Rusova koja je više puta reprezentirala ukrajinske žene na međunarodnim ženskim kongresima. Skoro osamdeset-godišnja žena ne boji se poteškoća emigrantskog života niti napornih putovanja, već u Pragu okupila oko sebe ukrajinske žene u »Ženskom narodnom udruženju« kojemu stoji na čelu već četrnaest godina. Brine se za djecu ukrajinskih emigranata, organizira skloništa, dječja boravišta. Od šestnaeste godine svoga života radila je u Ukrajini gdje je organizirala tajne dječje šumske škole da mogu djeca dobiti odgoj u ukrajinskom duhu. Za svoj revolucionarni rad bila je kažnjena od ruskih vlasti šest-godišnjim zatvorom. Kad je nakon ruske revolucije nastala samostalna Ukrajinska država gospoda Rusova bijaše ravnateljicom odjela van školskog prosvjećivanja kod ministarstva prosvjete. Za svoj rad bijaše imenovana profesorom »honoris causa« ukrajinskog univerziteta u Kamencu. Gospođa Rusova kao odlična pedagoškinja napisala je mnoge školske priručnike i dječje knjige. Nedavno je izdala brošuru »Zaslužne ukrajinske žene«. Surađuje skoro u svim najboljim žurnalima. Istaknuta je Spisateljica Natalija Koroleva i druge.

ЈАНУАР-ФЕБРУАР 1935

ЖЕНОКИ ПОКРЕТ

25