Ženski pokret

ekonomski položaj seljaka, nemoguće je postaviti apsolutno sigurno i jednostavno merilo za ocenjivanje toga položaja. Ako apstrahiramo iz našeg posmatranja seljaka, koji može pristojno da izdržava svoju porodicu, a može je i osigurati za sve životne neprilike, ostaje ona seljačka porodca koja se jedva izdržava od prinosa svoga poseda, ili se uopšte ne može izdržavati. Kod ovih porodica postoje opet razlike; neke se bave kućnom industrijom, ili sezonsim radovima u zemlji i na strani, ili idu u pečalbu, da takvim prihodima izravnjaju deficit, koji nastaje usled nedovoljnog donosa poseda. Usled terenskih prilika neke porodice uistini žive u najgorim prilikama, jer ne mogu dopunskim radom poboljšati svoj ekonomski položaj. Iz svih ovde navedenih razloga, nemoguće je dati karakteristiku ekonomskog položaja seljakinje, koja bi važila za celu zemlju. Pored toga treba uzeti u obzir veoma važan fakt, naime taj da su ekonomske veze u seljačkoj porodici tako uzane između pojedinih članova, da je iz te povezanosti teško izdvojiti seljakinju kao ekonomsku jedinicu. Položaj sluškinje u seljačkom gazdinstvu i poljoprivredne radnice do sada, u našoj zemlji nije regulisan zakonskim odredbama (samo su uredbom utvrđene minimalne nagrade poljoprivrednog radništva u Dunavskoj banovini), i na njih se čak ne proteže zakon o osiguranju radnika za slučaj bolesti. Predlozi i obrazloženje Ekonomski položaj seljakinje, koju smatramo samo za deo ekonomske zajednice koju tvori svaka seljačka porodica, mogao bi se poboljšati samo na taj način da se uopšte obezbedi ekonomski položaj seljačke porodice. Pošto su u našoj zemlji prilike u kojima žive seljaci veoma raznolike i pošto prihodi seljačke porodice zavise od mnogih komponenata (vremenske prilike, saobraćajne veze, svetske cene agrarnih proizvoda itd.) smatramo da je potrebno sprovesti niz različitih mera za svrhu obezbeđenja ekonomskog stanja seljačke porodice. Sto se pak tiče seljakinje kao majke, smatramo da bi se njoj morala pružiti bar onolika socijalna zaštita, kao što je pruža industrijskoj radnici zakon o osiguranju za slučaj bolesti i porođaja. Statistikama je utvrđen fakt da vrlo veliki broj seljakinja umire na porođaju, čime je teško pogođena ekonomska snaga seljačke porodice. Poznajući naše socijalne i privredne prilike, smatramo da bi se ova socijalna zaštita najefikasnije sprovela kroz već postojeće zdravstvene zadruge, ako bi dobile u tu svrhu naročitu pomoć od države. U krajevima, gde zdravstvene zadruge još ne postoje, koje su izrazite organizacije za zdravstvenu samopomoć seljaka; vlada može forsirati njihovo osnivanje.

Ekonomske prilike sluškinja u seljačkom gazdinstvu i poljoprivrednih radnica, treba što. pre urediti zakonom, a pre svega fiksiranjem minimalnih nagrada i osiguranjem za slučaj bolesti, iznemoglosti i starosti. Pošto je zbog prirode poljoprivrednog rada veoma teško utvrditi radno vreme, koje bi moglo da važi kroz celu godinu podjednako, morao bi zakon imati odredbe, koje če da zaštite sluškinju i poljoprivrednu radnicu pred iskorišćavanjem. Po istom načelu bi morale biti zasnovane i odredbe za nedeljni i godišnji odmor. VII NASTAVA NARODNE, GRAĐANSKE, SREDNJE, UČITELJSKE, DOMAĆIČKE ŠKOLE I UNIVERZITETI Sadašnje stanje a) Nastavno osoblje Prema postojećim zakonima žena kao nastavnica može vršiti nastavničku dužnost na svima školama svih tipova, od univerziteta do narodnih škola i zabavišta. Zakoni joj ne uskraćuju pravo da dospe i do vodećih mesta u celokupnoj nastavi koja potpada pod Ministarstvo prosvete, i od vodećih mesta u samom ministarstvu; da postane član Prosvetnog saveta, koji je najviši savetodavni organ u svima školskim i nastavnim pitanjima; i član komisije za državne ispite. Faktično stanje ne odgovara zakonskim propisima, jer i bez specijalnih zakonskih odredaba, favoriziraju se muškarci pre svega na svima višim položajima, i zatim i na svima ostalima. Žene tumače tu pojavu činjenicom što muškarci imaju pravo glasa, oni su jak politički faktor i za njihovu korist se čini mnogo više, no što se čini za političko bespravnu ženu. Na ženskim srednjim i utičeljskim školama, ženskim građanskim, nižim i višim narodnim školama broj žena direktora i žena upravnika je veoma mali. Među školskim nadzornicima za građanske i narodne škole je samo jedna žena. Predlozi i obrazloženje 1) Polazeći sa načela da za vršenje ma koje službe mora biti merodavna samo kvalifikacija koju zakon propisuje, i u današnjem teškom privrednom stanju pored toga još socijalne indikacije, smatramo da se moraju zakonski propisi bezuslovno ispunjavati i postavljati ličnosti prema njihovim kvilifikacijama. 2) Pošto zakoni ne zabranjuju postavljenje žena za direktore i upravnike raznih tipova škola, za školske nadzornike i više činovnike Ministarstva prosvete, predlažemo da se zakonski propisi u potpunosti ostvaruju i da se time da spremnim ženama prilika da pokažu i izgrade svoje sposobnosti za

14

ЖЕНСКИ ПОКРЕТ

Јануар-фебруар