Židov

faktorom, s kojim računaj« danas svi državnici. Ta židovsko pitanje i cijonizam su danas aktuelni problemi, s kojima se vrlo ozbiljno bavi cijela svjetska publicistika, bilo u prijateljskom, bilo u neprijateljskom smislu. Ne možemo vjerovati, da je g. Lunaček hotimice prešutio tolike činjenice, koje bi baš morao istaći. Zato bi mu preporučili, da se u buduće malo bolje uputi, prije neg j li će pisali o židovskom pitanju

Jerušalajim*.

Vani piri studen vjetar U kislevskoj noći U sobici stari Židov Sjedi u samoći. Kosa mu je snježna, Oči mu sc kr'jese; Za Cijonom tuguje, Suze bradu rese. A kad iz dubine Uzdah mu se vine. Često čuješ usklik tad : ..Jerušalajim! . . . Jerušalajim! . . . Ti si mi jedini sveti grad!“ Zid narodna pjesmo.

Uzalud tražimo u povijesti svih naroda primjer, koji bi se dao usporediti sa sudbinom židovskog naroda i njegove stare domaje. Besprimjerna je od vajkada čežnja naroda bibiije sa zemljom otaca. Od časa, kad su silnici starog vijeka, surovom silom oborili malu Judeju i rasturili sinove židovskoga plemena na sve strane svijeta, ta je krvlju natopljena zemlja, još više prirasla srcu njezinoj nekadašnjoj djeci. Niti najveće duševne i tjelesne patnje ne mogahu kroz hiljade godina zatomiti veliku ljubav rasijanoga naroda za zemljom, gdje su živili i djelovali njekovi praoci, junaci proroci, kraljevi i veliki učitelji. 1 nikad nije židovstvo zaboravilo na obećanu zemlju, koja mu posta nadasve svetom, jer se u njoj očitovaše nekada slava, sjaj i veličanstvo Boga otaca. Palestina, „Krečiš ra e 1“, to je ona magična sila, koja je kroz toliko stoljeća suza i krvi bila simbolom. narodnog jedinstva za Židove cijelog svijeta, jer svaki dobar Židov, gdjegod bio, čeznuo je vazda s istim žarom za Cijenom! A jedna je riječ, koja je još danas kadra da zanese mlado i staro u sanje o lijepoj prošlosti i boljoj budućnosti to je svakom dobrom Židovu sveta riječ ~J e r u š a 1 a j i m“ I . . . Svi praznici i obredi, sve molitve i pjesme, cijela pobožnost i narodni život židovstva sve je to isprepleteno nebrojenim lijepim običajima, žarkim izjavama, sjetnim uspomenama, smjelim nadama i vrućim molbama, a svi ti izražaji narodne i reiigijozne duše kulminiraju u riječima Cijon i Jerušalajim! Koliko se duboko i snažno urezala u židovsku dušu uspomena na Cijon i jerušalajim. najbolje nam svjedoči dojam, što ga čini dan razorenja Jerusalema, dan 9. Aba, koji je još dandanas najcrniji za svakog dobrog Židova, bio on starovjerac ili slobodoumnjak. Židovstvo bez veze s narodnim i vjerskim svetinjama, bez nade na preporod Cijona i Jerušalijima, ne da se uopće niti zamisliti. Ta to ne bi više niti bilo pravo, tradicijonalno židovstvo. Jer je pravo židovstvo ono, koje želi i nastoji, da tisućljetne narodne i političke tež* Ovaj smo članak primili kao neke ruke odgovor na neispravni prikaz odnošaja izmedju židovstva i zemlje njegove prošlosti, po g. V. Lunačeku u .Obzoru* 1 . Podlistak: Gerusalemme liberala, 10. 111 1918.)

nje, te etične i vjerske ideale svojini ponajboljih sinova pretvori u djelo orndjem kulturnoga rada, nikome na štetu čovječanstvu i žido slvit na blagoslov'. To je <<no židovstvo, koj-.- se okuplja oko piavobijelog stijega i štita UaviUova, da uz potporu medjunarodnih faktora, koji treba da budu zaštitnici slobode i prava malih naroda naseli opet Palestinu i podigne do stare slave, sveti grad Jerusalem ! Isti žar, kojim su pisane cijonide Jehude Halevija i ista čežnja s kojom su naši predji vapili na babilonskim vodama; Jmeškaheh Jerušalajim tiškah jemini"! (Neka mi usahne desnica, ako zaboravim Tebe Jerušalajime!) žive još i danas u hiljadu oduševljenih židovskih srdaca. Samo što su vapaji židovskih romantičara, mističara i pobožnih duša prošlosti poprimili u sadašnjosti realne oblike, pa se očituju danas u sustavnom praktičnom radu u galutu i Erec-Israelu. „Oslobodjenje zemlje i oslobodjenje naroda** to je lozinka današnjih prijatelja Cijona i Jerušalajima! I dok se u galutu Židovi svih zemalja organiziraju i sabiru sredstva za izgradnju zgrade svoje budućnosti u svetoj zemlji, dotle jedno novo koljeno Makabejaca, palestinski pioniri , muževi i žene, u neustrašivoj borbi s najvećim zaprekama, beskrajnom požrtvovnoj.!! i ljubavlju, krvlju i znojem, udara čvrste temelje za pomladjenu sfaro-novu domaju, kojoj će će biti krunom novi Jerušalajim, taj tisućljetni cilj židovskih hodočasnika i rodoljuba! Najrazličitije struje židovstva složne su danas u tome. da jerusalem mora opet postati žarištem narodnog i kulturnog života Židova cijele zemaljske kruglje. Sudbina Jerusalema, sudbina je Židova u galutu. Zato opažamo, da svaki dogadjaj u zemlji otaca snažno odjekuje u cijelom židovstvu. 1 baš zato je toliko zadrhtalo srce svakog prijatelja obnove Jerusalema, kad je svela zemlja postala takodjer bojište ljuto i krvavo. Djelu preporoda zaprijetila je za čas velika pogibelj. Ali samo za čas, jer kao orkan podigao se u svim zemljama glas u cijonizmu organiziranog židovstva na obranu narodnih svetinja i toliko nadobudnih početaka preporoda u Cijonu. Taj glas bijaše toliko snažan i uvjerljiv, da su odlučujući faktori država, naroda i proletarijata, pod dojmom izražaja neslomive volje židovskog naroda, dali izjave, u kojima zvanično priznaju židovske aspiracije. Tako je Palestina , a s njom i one težnje, kojima je ciljem, postala realnim političkim faktorom svjetske politike. S veseljem možemo ustanoviti, da je općenito posvuda već prodrlo mišljenje, da je u interesu svjetskog mira i pravednog riješenja židovskog pitanja, koje tišti neke zemlje i narode, ako se Židov, narodu zajamči nesmetani razvoj njegovog osebujnog života u zemlji prošlosti. Sve ove izjave i preokret u mišljenju javnosti izazvaše naročito, medju žid. masama, veliko oduševljenje i nadobudno raspoloženje. Medjutim je engleska vojska napredovala i osvojila Judeju i Jerusalem. Na ovom pohodu borile su se u engleskim redovima i posebne židovske čete, koje su time svojom krvlju pridonijeli žrtvu za oslobodjenje zemlje ispod vlasti Otomana. Vijest, da je Jerusalem osvojen od Engleza, koji su prijatelji cijonističkog nastojanja, takodjer je snažno odjeknula medju Židovima, dakako ne toliko bučno u zemljama, koje su saveznice Turske, gospodarice Palestine, što je posve shvatljivo, jer su Židovi Turskoj usprkos toga, što je priječila kolonizaciju, zahvalni radi velike tolerancije, kojom je postala utočištem, naročito za žrtve inkvi-

zicije. Medjutim, tkogod bude oružjem sile zavladao svetom zemljom, bio on Englez ili Turčin, on je ne če i ne moše osvojiti u pravom smislu riječi. Samo židovska ruka i muka moči če zemlju trajno osvojiti i učinili iz nje opet divnu oazu Jer nitko inače ne raspolaže s toliko duševnih vrijednota, kojima se jedino mogu svladati sve one zapreke fizičnom silom u ovoj zanemarenoj zemlji. 1 upravo zato moči će se Židovi tek onda od srca radovati i urnebesno klicati, kad budu sami, oružjem mirnog kulturnoga rada opet posve osvojili svoj najsvetiji grad Jerušalajim ! Tek onda moći če svijet reči; »Oerusalemme liberata«, Jerusalem je oslobodjen! Jer samo u židovskoj Palestini mogu se ostvariti osnove i težnje •židovskih velikana i kršćanskih prijatelja židovstva. Zemlja velike prošlosti židovstva postati će tada zemljom velike budućnosti. Ona će postati rasadištem visokih ideja svojih proroka iz davnine o ćudorednom napretku čovječanstva i pravednom poretku na svijetu. U Palestini če, dušom i tijelom preporodjeni Židov nekoć najbijednija raja svojim zdravim normalnim životom biti lučonoša prosvjete, socijalne pravde i mira ... Čvrsto vjerujemo, da se to željkovano novo doba približava. I s ponosom smijemo danas ustvrditi, da je Jerušalajim, taj vjekovječni cilj pobožnih duša, koje je onamo vukla želja, da u svetom tlu počivaju vječni sanak postao realnošću za tisuće i tisuće gorljivih i krepkih Židova, koji ne mogu da dočekaju čas, kad će moći, trudom svojih žuljeva, nesmetano i dostojno, živjeti u zemlji otaca oko svoga svetoga grada. Već rudi zora novog dana . . . Oduševljeno, kao nikad prije, mogu danas Židovi, pjevati svoju himnu »liatikvu«, pjesmu nade u bolju budućnost! 1 kao nikad prije, moći će svaki Židov prigodom Pesaha, blagdana oslobodjenja iz ropstva s ganućem i ufanjem u skoro ispunjenje tisućljetne želje, kliknuti; » Tesana habna bij’rušalajim «. (Do godine u Jerusalemu.) Salom ben Cvi.

Budućnost Palestine*.

Posljednjih mjeseci odigrale su se na istoku dogodjaji historičkoga značenja. Englezi su neprekidnim napredovanjem, sudjelovanjem kopnenih i pomorskih sila osvojili čitavi jug Palestine, daleko preko geografske duljine i širine Jerusalema. U isto vrijeme obećale su engleska i američka vlada cijonističkira organizacijama, da će po mogućnosti podupirati osnutak židovskoga centra u Palestini, na temelju medjunarodnim ugovorom zagarantovane neutralnosti. Na to su njemačka i turska vlada zadale obećanja, da će židovsko nacijonalne želje , i nade podupirati. Bolje bi bilo, da su se centralne vlasti već prije ovako izjavile. No nije ni sada prekasno. Iz navedenih izjava jasno se razabire, da je pitanje budućnosti Palestine stupilo u odlučan stadij, a njemačka socijalna demokracija ima mnogo razloga, da se tim pitanjem savjesno pozabavi, ]er bi se vlastitom krivnjom mogla naći pred gotovom činjenicom, na kojoj ne ti bila u stanju ništa promijeniti. Problem židovske kolonizacije u Palestini raspada se na dvije česti: načelnu i * Ovaj je sastavak kratki sadržaj članka Hermana Kranolda „Die Zukunft Palestinas‘ ; , koji je izišao u 7-1918. broja „Sozialistische MonatShefte“ (Berlin).

BROJ 7.

»ŽIDOV« (HAJ'HUDI)

STRANA 3.