Židov

sei, da bi se idući svjetski kongres čijometičke organizacije, koji će valjđla biti zadnji u galntu, održao u Baseln, koji se ponosi, da je n njemu održan prvi kongres, koji) je udario temelj organizaciji židovskoga naroda i time omogućio, da židovski narod danas može stupti pred svijet i tražiti reparaciju za mukotrpnu prošlost i' osiguranje lijepe narodne budućnosti. (Delegati ustaju sa svojim mjesta i priređuju burne ovacije gradu Baselu.) U ponedjeljak 3. 111. nastavljena je konferencija. tjrganizacijona komisija podnosi izvješće i rezolucije po svome pročelniku dru. Viktoru Jacobsonu i tajniku Leo Hermannu. Prikazali su rad organizacije počevši od zadnjega kongresa, pa kroz cijelo vrijeme rabat, istaknuli su štete i poteškoće prouzročene ratnim događajima s osobitim obzirom na istočnu i srednju Evropu i ua Palestinu, dali su sliku sadašnjega stanja pokreta iorganizacije, koja je upravo usred velikog razvi ea*, komično su iznijeli suvremene organizacione zadaće i potrebe. Nakon opširne debate prihvaćene su rezolucije komisije, kako su donešene u broju 10. »Židova*. Isti đialn pročitan je brzojav, koji je stigao na londonsku konferenciju od vođa u Parizu, a glasi; I Odaslato 1. marta 1919. Primljeno 3. martal 1919. ■»Cijoiiističkoj konferenciji na adresu Cijonistiekog Biro-a London. Od Sokolova, Weizmanna, Usiškma. Stavili smo naše zahtjeve pred Odbor Desetorice 27. adara prvog 5679. godine, koji Će biti smatran najznačajnijim danom u diigim analima naše istorije počevši sa ne»šm rasulom. Mi smo uvjereni, da će istorijsko pravo jevrejskog naroda na Palestinu i da će naša prava da obnovimo našu naeijonallnu domovinu, biti priznata. Pravednost naše stvari najzad je poduprta i nepravdal od 2000 godina) od; časa kada je jevrejski narod bio izagnat iz Erec Israela, bit će uskoro izravnala. Novat hrabrost, novo oduševljenje i nova nada ponovo će usplamtiti n svakom jevrejskom srcu. Jučer ffmo prisustvovali trijumfu cijonfetičke ideje. Ipak još uvijek nam predstoji veliki politička rad. Pregovore još uvijek valja nastaviti, i detalje nam valja tek izraditi, koji će nam, dati mogućnosti da privedemo u djelo program, koji smo ocrtali. U ovome svečanome.času mi smo s vama u duhu i nadamo se, da će vaša savjetovanja uroditi plodom.« Konferencija je oduševljeno uzela do znanja sadržaj te brzojavke if odmah odgovorila brzojavom, u kojem zahvaljuje i vođama, te izriče nadu, da će ih skoro moći pozdraviti u svojoj sredini, da čuje potanko izvješće o tom istorijskom dogođaju. U utorak 4. 111. izvješćuje dr. Leo Motzkin u ime komisije za židovskonarodna prava) u Galntu o položaju židovskoga naroda i pokreta za narodna prava u Galntu. Nadopunjujući izvještaj »Židova« u br. 10. o tome referatu, valja istaknuti, da je dr. Motzkin statističkim faktima dokazao, da preogroman broj Židova) traži ta prava i da is tori ja naročito 19. stoljeća dokazuje, da bez židovsko-narodnih prava Židovi nemogu postići u Galutu niti jednaka građanska prava. Zna, da našim

asimilaiitskim protivnicima polazi za rukom, da Nežidovima otešćaju i onemoguće orijentaciju u to za njih dosta kompliciranom problemu. Nu ipak je razumijevanje za naše sasvim posebne od drugih naroda tako različne prilike, kod 'mnogih mjerodavnih faktora vlada i javnosti toliko da se možemo nadati ispunjenju i tih naših zahtjeva ,ako samo utrajemo u borbi i stvorimo za to nužnu organizaciju židovskoga naroda. Dužnost je cijonističke organizaicije, da u najskorije vrijeme stvori u Parizu reprezentaciju židovskoga naroda, koja bi imala staviti mirovnoj konferenciji pređloge u skladu sa kongresima židovskih masa u istočnoj i srednjoj Evropi i sa kongresom amerikanskih Židova. Bilo hi dobro kad bi sve židovske organizacije na svijetu složno i jedinstveno istupile u toj stvari. Nai žalost nema više nade, da će biti moguće, jer su engleski asimilanti već na svoju ruku postupali, Lucijen Wolf uručio je već u ime Conpoitnt. Comiteja, a u sporazumu sa Alliance Israelite Universelle mirovnoj konferenciji dva memoranduma jedan u pogledu rumunjskih, a drugi' u pogledu ostalih Zidova u Ikojima se za Zidove traži samo građanska ravnopravnost. Time j© Lucien Wolf prekršio u tumačenje sklopljeno izmedju nas i njjih u Parizu, da se ne će mirovnoj konfernoiji podnijeti nikakovi zahtjevi, dok se u Parizu ne sastanu i ne izjave zastupnici židovskih masa. Njegovi će memorandi koliko je poznato doći hez rasprave mirovne konferencije n arkiv, ipak treba njegov postupak žigosati kao sramotni izdajnički pokušaj. da se židovski problem u Galntu riješi protiv želja i zahtjeva interesovanoga židovskoga naroda po receptu njegovih samozvanih asimilantskih tutora. Ove ljude treba javno raskrinkati i jednom za uvijek onemogućiti. Predlaže rezoluciju u šest točaka, koje sadržavaju zahtjeve Židov, naroda na mirovnd konferenciju u pogledu galutsikih prava. (Vidi »Židov« br. 10.) To su zahtjevi koji vrijede za sve zemlje istočne i srednje Evrope. Specijalni zahtjevi Židova pojedinih zemalja imali bi se riješiti u komisijama mirovne konfereneje, gdje bi židovske narodne minoritete bile zastupane jednako kao nežidovske narodne majoritete. Treba jedaput za uvijek obezbijediti narodnu egzistenciju onih Židova, u Galutu, koji se ne hi mogli preseliti u Palestinu. Ovaj je referat primljen velikim odobravanjem i uz burne prosvjede protiv Luciena Wolfa: i drugova. Nakon debate primljene su predložene rezolucije. Delegati svežidovskoga amerikanskog kongresa, osuđujući najoštrije postupak Luoiena Wolfa, ističu, kako je amerikanski židovski kongres, koji je zastupajući 3 i pol milijuna američkih Židova, proizašao iz najdemokratskijih izbora, premda je zaključio zatražiti od mirovne konferencije vrlo dalekosežna narodno-minoritetska prava, ipak naredio svojim delegatima (kako je vidljivo iz samih rezolucija kongresa), da te zahtjeve smiju iznijeti samo u skladu sa pozvanim zastupnicima židovskih masa istočne i srednje Evrope, a tu se eto usuđuju pojedinci, da na svoju ruku bez sporazuma sa židovskim masam stave zahtjeve, za koje znadu, da ih židovski narod n formalnom i stvarnom pogledu punim pravom najoštrije odbija. Leo Herman odbija prigovore, da je cijonistička organizacija zanemarila to

pitanje u prošlosti, prikazuje, što je sve na inicijativu i uz potporu njezinu u tome učinjeno. Kaplansky prikazuje rad , stanovište Poale-Cijonista i socijalističkih kongresa, koji su za vrijeme rata opetovano tražili ne samo osnutak židovske države” u Palestini, nego i narodno -minoritetska prava u Galutu. ' Pročitan je brzojav amer. cijon. org. kako je W i 1 s o n nakon istupa naših vođai na mirovnoj konferenciji primio vođe američke cijonističke organizacije te njima i čitavomu židovskomu narodu čestitao na pobjedi i uspjehu. Premda su Wilsonu cijonistički zahtjevi bili točno poznati i premda si je o tečaju te sjednice mirovne konferencije dao potanko brzojavi ti cd La ns in ga, ipak on konzekventno govori o židovskoj državi u Palestini. Zaključeno je da konferencija nakon povratka n sporazumu s njima odašalje brzojav na Wilsona, u kojemu će dati izrnatžaja zahvalnosti prema njegovom odlučnom podupiranju cijonističke stvari.. U istoj je sjednici pročitan vrlo flijep dopis upravljen na cijonističku organizam čiju od armenjskoga odbora, koji cijonističkome pokretu želi najbolji uspjeh i ističe, ikalko su najispačeniji narodi svijeta židovski ii armenjski prirodni saveztniei, koji će se u slozi i poštovanjem međusobno podupirati Na ovaj je dopis vodstvo odgovorilo izjavom simpatije istaknuvši pri tome, kako Zidovi svakom zgodom istupaju u korist Armenaca.

Cijonistička organizacija pred mirovnim zborom.

Ti srijedu 5. 111. seWeiman povratio vl Pariza, izvješćuje o primitku cijonističke delegacije po mirovnoj konferenciji U ime cijonističke organizacije pozvani »u Sokolow i Weizman u ime ruske i ukrajinske cijonističke organizacije Usi sk i n, koji je upravo prispio u Pariz, u ime američke cijonističke organizacije pozvan je De Haas, kojemu je poziv prekasno stigao u London pa nije mogao pristupiti u ime francuske cijonističke organizacije pozvan je Andre Sp ir e. a u ime francuskog židovstva dobio je na pobudu Prancuzke poziv prof. Silvan Levy. Potonji zapitan po mašim vođama na 26. IL, što će on u toj stvari pred mirovnim zborom, izjavio je, da će iznijeti svoje stanovište u pogledu Palestine, koje stanovište cijonizmu nije nesklono. Na želju baruna Edmnnda Rotschilda i francnske vlade priključio se prof. Levy početkom 1918. god. cijonističkoj palestinskoj komisiji, pa premda se prije nije izrijekom izjavio za opravdanost cijonističkib zahtijeva, nije ih niti pobijao tako, te se moglo vjerovati njegovoj izjavi, da će njegovo držanje na mirovnoj konferenciji biti prema Cijonizmu u najmanju ruku korektno. Prvi je govorio Sokolow (francuski). Obrazložio je istorijsko pravo židovskoga naroda: na Palestinu i tražio, da se tamo pod upravom velike Britanije kao mandatske vlasti Lige Naroda obrazuje Židovska narodna domaja pod takovim uvjetima, koji' će osjegurati njezino razviće u židovsku državu. Zatim je govorio Weizmann (engleski) o mogućnostima Palestine i o sposobnosti židovskoga da za obezbijeđenje svoje budućnosti uz pripomoć mirovnoga zbora i mančtatske vlasti izvede

STRANA 12.

»ŽIDOV« (HAJHÜDI)

'BROJ 12. i 13.