Židov

ime cijonističke organizacije Amerike, po feraelu Rosoffu u ime ruske cijonističke organizacije, te konačno po Nahumu Sokolovu i Chabn Weizmannu kao punomoćnicima palestinskih Židova.

Rasprava.

Po podne 24. 11. započela je rasprava o političkom izvješću vođa i o predlozima uručenim mirovnoj konferenciji. Rasprava je nastavljena 25. i 26. veljače, a sudjelovali su gotovo svi delegati. Svi su bili puni hvale za rad i postignuti uspjeh vođa, i ako njesu prešutili prigovora protiv prijedloga u formalnom i u stvarnom pogledu. Zastupnici Misrachi- i Poale-Cijonističke federacije žale, da njihova vodstvu organizacije ponuđena pomoć i saradnja nijesu iskorišćene, kako hi trebalo, a francuski delegat žali, da se na predočavanju francuskih a napose pariških Zidova za cijonizam nije sa strane vodstva radilo, koliko hi se trebalo i moglo. Ako išta nije dovoljno iskorišćeno ili nije uč'mjerio što bi se bilo trebalo i moglo učiniti, nije to bilo namjerice, nego jer se fizički naprosto nije moglo učinit niti za jotu više, nego je učinjeno, Neka se ne zaboravi, sred kakovih smo prilika radili. Vođe su prisustvovali samo jednome dijelu debate: Weizmann otputovao je 25. 11., a Sokolov 26. 11. u Pariz. Na iznešene prigovore odgovorio je Sokolov 25. 11., a Weizmann 5., 7., 11. i 12. 111., nadopunivši tom prilikom svoja izvješća. U tom save/u razjasnio je Sokolov 26. 11. potanje držanje vlada Amerike, Italije i Francuske, ulogu Wilsona i Brandeisa, prikazao je važnost američkog svežidovskog i drugih židovskih kongresa, silan porast cijonističke organizacije i t. d. Pročitao je upravo primljeni list francuskoga ministra vanjskihposlovaSte phana Pichona, kojim.mu šalje predgovor za 11. knjigu njegove (Sokolovljeve) »Historije cijcnizma«, dok je predgovor k I. knjizi, koja je u pravo izašla, napisao engleski ministar vanjskih poslova Arthur James Balfour. Pichonov predgovor jasno pokazuje, da je u držanju Francuske prema nama nastupio nadamo se definitivni preokret. Uostalom, mi ne gradimo na benevolenciji makar i najmoćnijih pojedinaca i državnika, koji mogu svaki čas da odstupe sa svojih mjesta i izgube velik dio političke važnosti, nego se upiremo kao i prije samo na naše dobro pravo, na prijateljstvo cijeloga prosvijećenoga ljudskoga društva i javnoga mnijenja i na snagu i potporu našega naroda. Naši predloži još nijesu, a nije niti posve sigurno, nego samo vrlo vjerojatno, da će biti prihvaćeni po mirovnoj konferenciji. Ipak ne smijemo sami da umanjujemo i podcijenjujemo sebe, naš rad, naša svojstva i naše uspjehe. To je posao naših protivnika. Politika traži od nas, da budemo trezveni i objektivni i da daleko od svake hvalisavosti, ali i od neumjesne čednosti i pretjeranog kriticizma priznamo, što jesmo, znademo i imademo, i da bez nervoznosti i straha idemo u susret mirovnoj konferenciji i budućnosti. Uspijemo U na mirovnoj konferenciji, kako se pouzdano nadamo, i t će to zašto da se ne prizna? jedna velika stvar, jer če silno uvećati i uskoriti našu radnu mogućnost i sposobnost. Ne smijemo zato danas izgledati

tužni, kada bismo imali mnogo više razloga velikom narodnom veselju. Nu došlo, što mu drago, ne treba da se plašimo odluke mirovne konferencije, dok je tu narod, koji ne če prostati tražiti put u Cijon, doklegod ga no nađe. A prihvat naših pred loga po mirovnoj konferenciji, otvara nam napokon odlučno i dosta prostrano put u Cijon i vrata Erec Jisraelu. Više se nije dalo postići. Zar smo trebali učiniti »herojsku« gestu i otkloniti uopće sve? Mi to nijesmo niti mogli, niti smjeli učiniti, znajući i vjerujući čvrsto, da ćemo, našavši jednom na temelju naših pretiloga vratai u domaju, uspjeti’, da ta vrata sve raširimo, da nađemo sve više putova i načina, daj osvojimo sve više pozicija u zemlji, da presadimo sve veći broj naše braće na pradjedovsku grudu, dok jednoga dana židovska domaja u Pallestini ne postane zbiljom i židovska država nam ne padne u krilo kao zrela, tisućljećima progonstva i nada i decenijima požrtvovnoga rada, valjano zaslužena jabuka. U toj vjeri polazimo n 1 Pariz, da branimo naša prava 1 zastupamo naše predloge. (Burno, dugotrajno odobravanje!) I U sjednici od 25. 11. referirao je dr. Eder, član palestinske komisije, o radu te komisije. Poteškoće komisije, koja je korak za korakom slijedila pobjedonosnu englesku vojsku. Glad u zemlji. Nestašica ž i veža i ljekarija, silni pomori. Komisja je brzo dobavila sve potrebno iz Amerike, Engleske i Egipta. Uređenje jernsalemskih općinai, organizacija bolnica, razdioba živežnih namirnica i ljekarija cijelom pučanstvu bez razlike, reorganizacija školstva, uvedenje židovske državne policije, koju u polovici plaća Engleska, a u polovici palestinska komisija,. Povjerljivo držanje Arapa. Repatriiranje evakuiraca, prva pomoć kolonistima, uređenje željezničkog i kolnog prometa, reorganiziranje školstva. Istodobno su postavljene komisije, koje već studiraju razne veće projekte), brzo potrebne za regeneraciju zemlje, naročito izgradnja jedne luke i centralnog vodovoda. Zadaće komisije rastu rapidno i iziskuju velikih sredstava. Pučanstvo Palestine (bez obzira na narodnost) gleda u komisiji neke vrste vlade. To nas obvezuje politički i moralno, da toj komisiji dademo dovoljnih sredstava. (Izvješće je primljeno s velikim zadovoljstvom. Narodno-minoritetska prava. Isti dan referirao je Nahum Sokolov o današnjem položaju Židova s naročitim obzirom na potrebu narodn o-m inoritetskib prava. Vodstvo organizacije naročito za vrijeme rata zanemarilo je taj problem, jer nikako nije fizički bilo u stanju, da se s njime bavi. Tako se nijesmo bavili niti drugim velevažnim židovskim problemima. Voljeli smo barem jedan najaktuelniji i najvažniji palestinski problem riješiti posvema, nego rascjepkati sile na više problema, pa onda ne moči riješiti nijedan od njih posvema. Ali to je stanje nepodnosivo. Židovski je problem jedan, jedini i nedjeljiv, ima samo više strana, nu sve su vrlo važne i u takvoj međusobnoj vezi, da ih se mora sve imati na brizi. Galut, u kojemu živi i još će dugo živjeti preogromni dio našega naroda, ne da se zanijekati i naša je dužnost, da život Židova u galutu olakšamo i popravimo, kolikogod je mo-

guče. Tu dolazimo do narodno-minoritotskih prava za Židove u galutu, kao jedne prijeke potrebe, kao sredstva i garancije našega bitka. Cijonistička organizacija mora stvoriti instancije za obradbu toga problema i zastupanje tih interesa. Govori o dosadašnjem radu vodstva u tom smjeru, te o skupštinskom pokretu i osnivanje židovskih narodnih vijeća. Sav taj rad treba centralizovati, cijonističkiai organizacija dužna je i kadra bitno poraditi u tom smjeru. Potreba je osnovati jednu mirovnu delegaciju židovskoga naroda u Parizu, koja će zastupati naroilno-minoritetska prava. Cijonistička organizacija nije bila vlasna, da sama uzme u svoje ruke to zastupstvo i bilo je politički nemoguće, da ista delegacije zastupa pred mirovnim zborom i palestinsko i galutsko pitanje. U velikim konturama već postoji nacrt za sastav te delegacije. Zastupnici židovskih narodnih vijeća su u Švicarskoj ili na putu u Švicarsku, a neki su ovdje među nama. Svi treba da $e sastanu u Parizu, da priprave i sakupe mas terdjal i izrade program i rezolucije. Pregovarali srao u toj stvari sa Alliance Israelite Universelle u Parizu i sia Oonjpint Coraitee u Londonu, koji su pokazali volje, da nai imrovnoj konferenciji nešto učine u korist Židova. Zvali smo ih, da poput nas sudjeluju u osnivanju delegacije Zid. naroda u Parizu, nu na način, da će svakako zastupnici onih Židova, o kojima se radi, imati odlučnu riječ o tome, što se, gdje i kako ima ‘raditi i tražit. Porekli smo ma kojoj od zapadnoevropskih židovskih orgar nizacija pravo, da' na svoju ruku, bez sporazuma sa zastupnicima židovskih masa, išta traže od mirovne konferencije za to mase. Čini se, da su te organizacije napokon uvidjele opravdanost ovog jednostavnog stanovišta, harem su obećale, da će n smislu naših predloga nastojati doći do sporanznma sa delegacijama židovskih masa. Saradnja tih organizacija .je vrlo poželjna i može donijeti dosta) koristi, nu samo onda, ako se podvrgnu zaključku kompetentnih zastupnika židovskih masa. Vi ćete izabrati jednu komisiju za studij tega pitanja, da se odmah nakon naše konferencije može pristupiti radu u Parizu. ) Pljesak.) Na odlasku priređene su Sokolovu burne ovaclije uz želju, da bi u Parizu potpuno uspjeli. Poslije pod. 27.11. prelkinutai je politička debata. Julius Simon (Haag) iznio je skicu budućeg rađa i uređenja departmana cijonfističke organizacije. Na njegov predlog razdijelili su se svi delegati u slijedeće komisije: politička, financijska, kolonizacijona, školska, narodna-prava i organizacijona'. Komisije imadu pripraviti sav materijal i rezolucije. Konferencija će se nastaviti 4. 111., dok komisije svrše svoj posao. T)r. Šemarja Lewin održao je izvrsnu zaključnu riječ. Prije svršetka sjednice od 26. 11. pročitao je dr. B r u n s c b vr e i g (Basel) dopis vijeća gr a. da Bas la, upravljen na cijonistička orgauzaciju n Švicarskoj. U tom vrlo srdačnom dopisu grad Basel želi londonskoj cionističkoj konferenciji najbolji uspjeh, nada se, da čc cijonizam na mirovnoj, konferenciji pobijediti i židovski narod napokon doživjeti ispunjenje tisućljetnih nada. Konačno, moli grad Ba-

BROJ 12. i 13.

»ŽIDOV« (HAJHUDI)

STRANA 11.