Židov

sjednici U. februara izvijestio je Weizmann o svojim pregovorima sa britskom vladom, koja da se saglašava s cionističkim nacrtom o mandatu. Isto tako da ie kod zainteresovanih vlada osigurano povoljno riješenje pitanja palestinskih granica. U samoj su Palestini onda još bile prilike veoma nesređene uslijed vojne okupacije, pa je stoga i ekonomska situacija bila veoma nepovoljna. Pa ipak je VVeizman.n mogao dati izjavu, da inu je pošlo za rukom, da ishodi dozvolu za početak opsežnog obnovnog rada u zemlji. Sastanak Velikog Akcijonog Odbora imade veliku važnost i zato, što ie na njemu vodstvu, koje je od godine 1911. nosilo tešku odgovornost, izraženo priznanje za dosadašnji rad i ujedno data legitimacija i oslon u budućem njegovom djelovanju. Pored toga se na tom sastanku dokumentovalo, da se naša organizacija, koja je usl'jed rata bila izgubila kontakt, ipak ne samo održala u svo joj veličini, nego da je i znatno ojačala, a naše djelo u Palestini da je ostalo intaktno. Nastup normalnih prilika zatekao jc organizaciju spremnu za veliki rad. Pored mnogih raznih pitanja, o kojima je raspravljao Akcijonl Odbor, od naročite je važnosti bio Ruppinov referat o kolonizaciji, u kome se naglašava načelo naciionalizacije tla po Židovskom Narodnom Fondu. Neka grozničava nervoznost, neka nesigurnost je .vladala u redovima članova Akcijonog Odbora na sastancima od 11.—20. februara. Nijesu stvoreni nikakvi definitivni zaključci. Onda smo poradi toga bili nezadovoljni, uznemireni, zaprepašteni. Kasnije se uvidjelo, da je upravo bilo dobro, što su stvoreni zaključci imali izvjesnu gipkost. Onda se još nije znalo, s kojim mogućnostima imade židovski narod da računa i kolika je njegova snaga, da obori zapreke. Vojna uprava u Palestini trajala je međutim dalje i u protimbi s držanjem i izjavama london. vlade nastavljala se arabofilska politika u Palestini. Ipak je pošlo za rukom našoj komisiji u Palestini i centralnom vodstvu u Londonu, da ishode dozvolu za useljenje uz znatna ograničenja. Pod tim je uslovima još uvijek bila nemoguća opsežnija imigracija. Međutim su vojni upravnici pokazali svoje potpuno ignorisanje ili nerazumijevanje londonske politike za vrijeme žalosnih dana Pesaha u Jerušalajimu. Gotovo neposredno uoči San-Rema potekla je ulicama jerušalajimskim krv židovsk : h pijonera. Protiv arapske rulje, koja je nahurkana po nesavjesnim plaćenim agitatorima navalila na židovsko pučanstvo, nijesu engleski vojni upravnici poduzeli ništa, da spriječe pljačkanje i übijanje. Židovski pijoneri pođoše u zemlju kao nosioci mira i kulture, ne želeći bojeva ni krvi, ali spremni, da ljubljenu grudu natope i krvlju, ako ustreba. I moralo je biti. Mukotrpna prošlost kano đa je morala biti zapečaćena krvlju uoči izbavljenja židovskog naroda. I pijoneri posvetiše na Pesah krvlju svojom golemu ljubav prema zemlji, koju su se spremali da obnove. Još se nije bila osušila na palestinskom tlu plemenita krv židovskih pijonera. kad se svijetom prenijela radosna vijest iz San Rema, da jc konferencija mira stvorila definitivni zaključak, po kome se Balfourova deklaracija ima unl-

jeti u ugovor s Turskom, koji će sadržavati ustanovu o osnutku židovske narodne domaje u Palestini. Engleskoj je povjeren mandat nad Palestinom sa zadaćom, da obezbijedi osnutak domaje za židovski narod. Obuzet silnom radošću, židovski je narod slaveći taj istorijski momenat zapao u frenetičku ekstazu. Dugo je trajalo to veliko narodno veselje, dok nije počelo ustupati mjesto nervoznosti, bojazni, skepsi. Kasnija će pokoljenja imati da prosude, je li današnja generacija dorasla veličini istorijskog momenta, koji je imala sreću da doživi. Možda će ona bolje shvatiti bolni uzdali- narode, što si ti uradio/ Nije prošlo dugo, i opet je jedan dogođaj od dalekosežne važnosti izazvao radost u srcima Židova i nanovo probudio vjeru v koja je bila počela kolebati. Židov llerbert Samuel, koga smo prije godinu dana vidjeli na sjednici Užeg Akcijonog Odbora, bio je u junu imenovan high commissionerom za Palestinu. Dosadašnji rad sira Samuela opravdava potpuno pouzdanje u razvoj palestinskih prilika. Prvi palestinski high commissioner nedvojbenom je jasnoćom pred Židovima i Arapima odmah pri svom nastupu obrazložio cilj engleske politike, koji ima on da promiče. Tako se i u poslanici britskoga kralja palestinskom pučanstvu jasno veli, da je konačni cilj engleske uprave izgradnja židovske narodne domaje. Mjesec dana iza svoga nastupa otvorio je sir Samuel palestinske granice za židovsku imigraciju. 21. tamuza sastala se u Londonu gotovo 7 godina nakon zadnjeg kongresa od 1913. godine prva velika svjetska godišnja cijonistička konferencija. U prošlom smo broju ovoga lista donijeli opsežan osvrt na sjednice londonske konferencije, koja je završila svoje vijećanje uoči tiša-beava. Bude li židovski narod dao sredstva i ljude za velike radove, koji su zasnovani u Londonu, onda će taj tišabeav na pragu nove ere u židovskoj istoriji biti zadnji dan žalosti i tuge naroda bez zemlje. Važnost same konferencije i dalekosežnost njenih zaključaka, koji obuhvataju sve grane budućeg rada kao što u Palestini tako i u galutu, dovoljno smo ocrtali u prošlom broju. Konferencija je netom prošla i sada počinje nov odlomak u cijonističkom radu. Iz rezultata tog vijećanja mi možemo da stvorimo, što hoćemo. Do nas stoji, da li ćemo diskutovati i terorizovati ili ćemo pristupiti obnovom radu. Radne su mogućnosti velike. Potrebe su veće no ikada do danas. Gubitak vremena ne će se više moći nadoknaditi. ♦ U nas su se prividno slegli burni valovi rasne mržnje protiv Židova, podstrekavani prečesto reakcijonarnom klerikalnom i nazovi-liberalnom štampom, koja u potrazi za uzročnicima sviju nesredjenosti ekonomskih i socijalnih, znade übrzo da nadje pravog i jedinog »krivca« Židova! Predispozicija jednog dijela inteligencije za sve, što ima biljeg antisemitstva, dobro je došla akterima, koji stoje iza te štampe. Povodeći se za uzorom »probudjene« Madžarske, nastoje, da i u naša mladu državu unose jednak# metode

»čišćenja«. Treba spasiti narodni karakter univerziteta u Zagrebu od najezde stranaca. t. j. inostranih Židova, a za židovske studente državljane ovog kraljevstva treba uvesti numerus clausus. Ova se nekulturna akcija razbija o neutralitet akademskog senata, a ispoljuje jednu svijetlu točku u prosudjivanju židovstva, koje nas isjfhnja zadovoljstvom Mislimo redakcijonalrii članak, izašao u »Agramer lagblattu«, u kojemu pisac prožet duhom pravednosti podjeljuje lekciju intelektualnim začetnicima antisemitske akcije, poduzete po jednom dijelu slušatelja u zagrebačkom univerzitetu, prikazujući antisemitski pokret neosnovanim. Slični pokret klerikalnih studenata u Ljubljani, gdje studenti pozi viju iznajmitelie stanova nježnim prijetnjama, da židovskim studentima ne iznajmljuju stanova preventivno antisemitstvo. Slovenačko novinstvo sviju boja izlijeva žuć na Židove, posjetioce slovenačkih ljetovališta. U Sarajevu gostuje rusko dramatsko društvo. Odziv je slab. pozorište malo posjećivano. Tko da je tomu kriv? Dakako Židovi! Neprekidan je lanac sad glasnijih, sad tiših napadača i huškanja. Židov je svuda i svagda najobljubljenije odvodno sredstvo, kad treba prikriti sopstveni grijeh ili propast. Tokom minule godine nastavljena je i ako u blažoj mjeri akcija izgona nepoćudnih stranaca, koja je u većini slučajeva teško pogodila Židove, a rješavanje stanbenog pitanja nemilo osjećaju Zidovi, poglavito u Bosni. Razumljivo je, da sve to uzrokuje u Židova potištenost i neku ogorčenosj, kad doživljuju sve to veće razočaranje u doba, koje odzvanja blistavim frazama jednakopravnosti, bratstva i demokratstva ... U takovom raspoloženju zateče Židove neobično žestoka borba za izbore u općinska (gradska) vijeća. Novi izborni red dao je Židovima kao etničkoj manjini priliku da se politički opredijele. Nacijonalno osviješteni dio židovstva nije ni časka bio u dilemi, koje će stajalište zauzeti u ovim izborima. Sa željom da u punoj svijesti svojih gradjanskih dužnošti aktivno saradjuje u interesu općenitosti, a da uz to prema svojoj brojčanoj snazi izašalje u općinska tijela zastupnike, koji će stajati na braniku židovskih interesa, pošli su Židovi mnogih općina u izbore sa posebnom kanđidacijonora listinom. Ovaj ie muževni i iskreni istup Židova kod naprednih političkih partija naišao na simpatično prosudjenje, dok je nastojanje političkih partija, koje su bilo otvorenim, bilo prikrivenim zastrašivanjem htjele da ometu zasebni istup Židova, ili privremenim iznošenjem gradjanskih kreposti Židova mislile, da će si osigurati njihove glasove,- ostalo bezuspješno. Uspjeh nije izostao, u više općinskih vijeća sjede danas po Židovima izabrani zastupnici židovstva. Govoreći o izborima moramo se dotaći i rasprave, što je vodjena u privremenom predstavništvu povodom rješavanja zakona za izbor u konstituantu u pogledu izbornog prava onih stanovnika našeg kraljevstva, koji imaju po senžemerskom mirovnom ugovoru pravo opcije za jednu od sukcesijonih nacijonalnih država iza raspada Austro-Ugarske monarkije. U debati o tom zakonu izbila

BROJ 25.

»ŽIDOV« (HAJHUD

3