Židov

suprotna stajališta, jedno za, a drugo proti podijeljenju izbornog prava, Židovima, koji imadu pravo opcije. Židovstvo Jugoslavije pomalo se osvještava. Iza toga što su se smirili plašljive! nakon prevrata i ostavili redove, u koje nisu spadali po svonje mentalitetu, sve više iskristalizira se nacijonalizacija jugoslavenskog židovstva, ponajpače židovske omladine. Omladinski pokret u nas dobio je ne samo vidljivu svoju organizaciju, već je sebi stvorio i svoje glasilo. U omladini danas manje je teorijskog rada, manje se bavi problemima židovstva i sadašnjosti, već se dala na aktivan rad povukavši iz svoga naziranja sve konzekvencije stvorivši nam time najdragocjeniji elemenat: halucim, pijonire buduće židovske narodne domaje. Ova za rad brojčano mala tečevina realnog zanosa, najjače je svjedočanstvo ćudoredne obnovne snage naše omladine. U ovom osvrtu ne možemo, da se zadržimo kod ovog pokreta toliko, koliko on to zavredjuje. Ovdje nije ekonomska nevolja, već jedino čisti idealizam, jedina težnja pojedinaca da iskupe etske postulate sopstvene nutrine, orijentisane u cilju postizavanja cjelovito-

sti čovjeka i Židova, priveo mlade ljude grudi, koju i prerevno svojim rukama preoravaju, i prekapaju, radeći uz to u staji i u vrtu, gdje im židovske djevojke pomažu u seljačkom poslu. I fizička obnova u gimnastičkim i športskim udruženjima sve to više napreduje. Pored toga sva se mladež hoće da uživi u jevrejski jezik. Počeci hebraiziranja obećaju potpun uspjeh, kad vidimo, da je ono posredstvom žive riječi, koja na srca djeluje i sa pozornica iz ustiju sitne djece, bilo kadro da duboko gane i one, koji još nisu u redovima narodnog židovstva. ♦ Nikad tragedija galuta nije bila toliko bezuspješna kao u minuloj godini. Nikad nije bilo tako jasno, da filantropstvo sretnije braće ne može gotovo ništa da promjeni udesu istočnoga židovstva. Činilo se kao da sva ta popioć više služi umirenju savjesti, nego li što ima u vidu ikakovu svrhu. Mi je mogosmo ocijeniti visoko jedino s moralnoga gledišta, a u osjećanju grozne izjjšnosti i beznadnosti u pogledu očuvanja židovskih masa i židovskih života. Očajnost je bila toliko, a

nada u spasenje po sopstvenoj aktivnosti ili po uvredjenoj ćudorednoj ogorčenosti svijeta tako klonula, da je židovstvo prestalo i vikati, gdje je svaki dan dao povoda. da se dobaci čitavome svijetu u obraz krik o njegovoj sramoti po kojoj je zaglibio toliko, te smo stekli pravo, da ga iz najdubljeg dna čovjeka u nama preziremo. Ojadjeni ipak smo nasmogli snagu, da gledamo prema zvijezdama. Iz svega bola židovstva priticale su stvaralačke energije u cilju obnove, a u naprezanju, kojemu nema u istoriji premca. Vitalnost našega naroda prošla je mnogu tragediju, ali ni ona minule godine nije mogla da mu šatre dušu. Ta je duša očitovala, da Židovi umirući u sadašnjosti živu nesavladivim životom ideala, koji su gradjevno kamenje za izgradnju njegove vječnost’. Prošla je godina otvorila kapiju Pale stine. Židovstvo će htjeti da prolazi kroza nju u nov život. Prošla je godina svjedočanstvo za ovu volju. Ona je dokaz da, da narod, heroj u patnjama, znade i huče da bude i narodom, herojem u stvaralačkom naprezanju.

Iza omladinskog sleta

Svrha omladinskoga sleta, o tome je za cijelo sva naša omladina na čistu, mogla je da bude više demonstrativna nego konstruktivna. Omladinski je pokret, uc samo u nas i ne sarno u židovskome narodu, tek u stadiju nastajanja, što se tiče njegove organizatorne strukture Povrh toga biće omladinstva donosi sa sobom neprestano pridolaženje novih, još organizatorno neiskusnih i otpadanje organizatorno »preiskusnih« elemenata, to će reći takovih, od kojih štetuje živo bivanje zajednice uslijed eksfenzivnosti rutinijerstva. Omladinski pokret, kao i svaki drugi, nužno iziskuje organizatorno obuhvatanje članova; no omladina, više emocijski i etski-beskompiornisno nego li rnozgovno-logično orijentovana, teži za zajedinstvom, pa uslijed toga nosi u sebi unutrašnju uzbunu protiv statutarne organizacije u isti mali, kad traži organizacionu formu. Odatle to, da teško uspijeva baš u omladini društvena organizacija i da omladina još nije dospjela da nađe sređenu organizaciju. Uspjet će to tek onda, kad svaki pojedini omladinac bude ćudoredno uzgojen za živo preživljavanje osjećaja zajedinstva, pa kad organizacija ne će biti drugo nego spoljašnja forma zajedinstva, koje duša svakoga pojedinca bude proživljavala. Toga u nas još nema. Jedna je ud loših pojava osječkoga sleta bila ta, što se umjesto traženja sadržina i stvaralačkih vrednota, koje je dakako to bolnije i napornije, što se jače osjećaju nedostaci duševne punoće i predispozicije, nastojala pokadšto, po poznatim šablonama, nestašica organske homogenosti i svijesti dužnosti saradjivanja svih, zatomiti traženjem krivaca za deficit rađa u prvoj godini opstanka Omladinskog Saveza. To je. držimo, korumpiranje duševnosti omladinstva. Ako u svakome drugome organizovanome društvu može »odbor«, vodstvo« da se smatra odgovornom egze-

kutivom, omladinski pokret ne smije previše da operira s takovim shvatanjiraa, koja dolaze največma od onog dijela omladine. što no se već angažovala u političkim. borbenim akcijama u zajednici sa »starijima«. Naš Omladinski Savez treba što više da čuva obilježje slobodne zajednice: njegova disciplina treba u prvom redu da bude ižražaj duševnih postulata svakoga pojedinca. Drugim riječima: ona treba da izbjegava tome. da budne masom. Unutrašnje harmonlzovanje i usavršavanje duševnosti svih jedinica, koje treba da ostanu jedinicama. svaka sa punoćom svijesti odgovornosti prema drugovima, koju .niko ne smije ni da pokušava odvaliti ni na kakvi odbor ili vodstvo: jedino to može da stvara živu, toplu, neraskidnu. čistu i ćudorednu zajednicu. Po tome je jasno, da, pored općih, već dojako iskristalizovanih »smjernica«, svaki treba da u sebi osjeća sve zajedinstvo i da, ovako opremljen, pristupa zajednici i ulazi u nju. Onda ćemo u zajedničkim zborovima, prije svega, vidjeti sakupljene omladince, koji će se naprezati, ne da traže mostove preko praznina i apsolutorije za svoje nestašice kritikujući izabrane »odbore«, već da traže zajednički punoću duševnih sadržina. Sletovi će onda biti obilježeni bezuslovnom iskrenosti i ni po čemu ne će podsjećati na »staračke« pojave. Rad omladine ne može da bude javno manifestovanje. Najpače ne u nas. Naša omladina u potpunoj iskrenosti prema sebi spoznaje, da je njezina židovska sadržina nedostatna. U nje je, za sad, najjači osjećaj nezadovoljenosti, duševnoga glada. A i taj osjećaj samo je u jednome njezinu dijelu postao tako jak i nepodnosiv, te je proizveo volju, da izdovolji taj osjećaj. Na putu do tog izdovoljavanja naša je omladina jedva pokročila prvim koracima. Koliko je postigla u hebraiza-

čiji? U koliko je iskupila riječi? Koliko je izgradila svoje istinstvo (Wahrhaftigkeit) ? Nije li etos njezin još dobrano defektan i ne sklapa li u sebi kompromise sa sopstvenom tromosti u svakom slučaju, gdje bi je stajalo napora, da nadvlada navike, socijalne atavizme, oportunitete i da iz sebe izgradi Židova-čovjeka, koji će imati puno nutarnje pravo, da ga ne smatraju tek amaterom židovstva? - Pored pijonirstva u pravcu prema palestinskoj obnovi židovskoga naroda, koja najvećrna iziskuje potpunu preudezbu cijeloga galutskoga čovjeka u pojedinome Židovu; fizičku, ćudorednu, duševnu i socijalnu, preudezbu, po kojoj treba da se izbrišu nedostojnosti od desetaka vijekova nesređena lutanja; pored toga pijonirstva odabranih, spremnih, da iz svojeg plemenitog sopstvenog revoludjoniranja izvedu sve konzekvence, ima i jedno manje odvažno, ali ne puno manje dragocjeno. To je pripremanje budućeg galuta. Da se čist i neraskidan spiemi dušom i srcem tako, te će se harmonizovanje palestinske zajednice sa galutskom organski provesti bez ikakovih zapreka. Omladina treba da stvara čovjeka budućega galuta. Rasula treba da nestane. Zadatak omladine nije, da programski svađa ljude na izvjesne formule. Njezin zadatak nije, bar ne u prvom redu, da broji članove svoje zajednice. Iz nje treba da se stvara uža zajednica potpuno pripravnih za buduće židovstvo, koja će biti takova, te ne će ni časka proživljavati duševne patnje, koje proističu odatle, što još nijesu porušene sve granice između dijelova židovstva i između dijaspore i Palestine, što još osjeća dijelove u židovstvu. Do te će zajednice doći, kad se ispunjavanjem duša pojedinaca sa svim pozitivnim vrednotama židovstva iz svakoga Židova bude učinio čovjek jak i cjelovit u sebi, a iz židovskih jedinica time jedna jaka. cjelovita zajednica.

4

>2IDOV« (HAJHUDI)

BROJ 25.