Židov
nas, nas ne može zadovoljiti. Isto tako dobro znamo, da su tome krivi različiti uzroci. U prvom redu što nemamo židovske porodice, što nemamo židovskoga života, koji bi imao svoju sadržinu, da se ta sadržina onda tretira u našim židovskim listovima. Naša su glasila od veće česti borbeni listovi, sredstvo propagande, koje istom izvana unosi u židovsku porodicu interesiranje!, koje istom mora da stvara interes tamo, gdje bi trebalo da ga nalazi. U tome je eto glavna teškoća naše štampe. Ona mora izvana nešto da naturi, pa je prema tome svima onim ljudima, koji još nijesu pravo shvatili te ciljeve, naša štampa neinteresantna i ne pruža im dosta zabavnoga i interesantnoga štiva. Moramo znati, da toga židovskog života danas nemamo, i da taj židovski život istom stvaramo. Stvaramo ga upravo putem štampe kao i ostalim propagandnim sredstvima. Do nas stoji, da štampu što bolje izgradimo, a tu još moramo vrlo mnogo da učinimo. Mislim, da je dužnost Saveza Cijonista, dla iskreno preuzme na sebe odgovornost za naša centralna glasila. Ne mislim, da mu je dužnost pomagati kojekakve publikacije i proizvode, koji obično ne služe čistim cijoitističkim ciljevima, jer se tu radi i o nekim stvarima, koje nijesu uvijek u skladu s našim cijonističkim idealima, ali Savez ima da ojača naša tri centralna glasila. Držim da je > Haaviv« jedan od naših najvažnijih produkata. Znam, da i ovdje ima naših odličnih sumišljenika, od kojih je jednom jedan rekao, da sve ono što znade o židovstvu, osim onoga što je naučio na vjero naučnim satovima u školi, znade iz »Haaviva«. To vrlo dobro ilustrira zadaću toga lista. On je ono što stvara židovski život. On ga ne mora da priprema na mutan način, on stvara prirodno židovstvo, pa ga daje na prirodan i lagan način i tako stvara neki židovski interes, Svima je vama poznato, da »Haaviv« dijeli sudbinu svih dječjih listova, da ne može izlaziti bez vanjske potpore. Ono što drugdje daje država, koja podupire dječje listove, koji uza to mogu da računaju na prodju od nekoliko hiljada eksemplara, to kod nas mora da učini Savez Cijonista. Omladinski je Savez dosad svake godine subvencionirao »Haaviv« i on je to učinio i ove godine, ali ta potpora nije dovoljna. »Haaviv« nema dovoljan broj pretplatnika i prema tome on ne može da izlazi bez veće subvencije. Ra dni Odbor, a to mu valja upisati u veliko dobro, omogućio je subvencijom, koja se isplatila na račun novoga budžeta, da izadje prvi broj. Ali ta subvencija nije važna samo po tom, što predstavlja sumu, koja ; je omogućila izdavanje prvoga broja, ona i je važna više zbog toga, što ona znači, ( da se Savez Cijonista ovom subvencijom i smatra odgovornim za taj list. Time je Savez označ : o, da u njegovo radno po- 1 dručje pripada i briga za kulturnu politi- i ku. Ali nije dosta, da to spozna vodstvo ■ Saveza Cijonista, nego to mora da uvidi ] svaki cijonista, a znamo, da ima i takvih, < koji to ne vide ineće da vide. Spominjem 5 samo to, da predsjednik jedne Mjesne Or- c ganizacije brani svojoj djeci da čitaju j »Haaviv«. Toga više ne bi smjelo da bu- 1 de. Svaki bi cijonista morao poraditi kod r
) onih organizacija, koje mogu da subveni cioniraju »Haaviv«, da to učine ida na - svakom mjestu podupiru taj list. »Oideon«, od kojega je ovih dana iza: šao četverobroj, mislim, da je pogodio ' pravi ton omladinskoga glasila. Iščezle su : iz njega one organizacione vijesti i oni neprekidni uvodni članci, koji su svaki 1 puta govorili isto. Danas u »Gideonu« možemo da pokažemo, a ako to još sasvim nije uspjelo, to nije naša krivnja, da u tom glasilu izbijaju žive energije i da se one iskazivaju na visok način, koji se izdiže nad nivo svakidašnjice. I ako je zapravo danas »Gideon« postao pravi omladinski glasnik, ipak on treba da naidje na prodju u čitavom židovstvu, jer su njegovi stupci svakom otvoreni, a uredništvo s velikom radošću očekuje suradnju naših starijih ljudi. Omladina može danas jedina da bude nosilac jednoga centralnog glasila, jer je ona jedina dosad prebrodila različne pokrajinske, jezične i ostale protivnosti. No i ako samo omladina može da bude nosilac jedne revije, pa bila ta revija gradjanska ili omladinska, ipak je dužnost svih, da podupru tu jedinu židovsku reviju na srpsko-hrvatiskom jeziku, koja je mjesto za ideološku borbu i tretiranje svih naših problema za čitavu židovsku javnost. I opet ćete naći u budžetu stavku kao subvenciju »Gideonu«. I to opet ne treba samo značiti, da se »Oideon« subvencionira jednom stavkom, nego da se Savez Cijonista zalaže za nesmetano izlaženje »Gideona«. Svi znamo, da »Židov« nije danas onakav, kakav bi trebao da bude. On nema onaj potrebni kontakt sa životom. Mislim, da se to može popraviti samo time, da se u njemu mnogo više nego dosad tretiraju i naši specifični problemi. No za to nije dovoljna volja uredništva i nije dbvoljna volja vodstva, nego opet treba u širega kruga naših sumišljenika i suradnje i razumijevanja za,probleme, koje bi omogućilo zdravo tretiranje. Ovo može da bude samo apel, a ne može da bude zaključak. Nama je potrebna jedna institucija, koja će izdavati židovska djela. Imali smo dosad nekoliko pokušajeva, da se izdavaju židovske knjige, ali svi ti pokušajevi nijesu uspjeli. U jednu ruku zato, što štampana izdanja nijesu uvijek bila na doličnoj visini, a u drugu ruku onda, kad su ta izdanja bila na doličnoj visini, nije se mogao raspačati dovoljan broj i omogućiti nastavak izlaženja. Omladinski je Savez vodeći o tom računa već ranije i videći. da se bez židovske knjige ne može ništa da radi na kulturnom polju, jer se mi ne možemo zadovoljiti, da našu duševnost ograničimo na novinske produkte, jer je potreban dobro izradjeni sadržaj, na kojemu ćemo graditi svoj duševni život, raspravljao o tom na sletovima. Odlučeno jfe, da se imade ostvariti Izdavačka Zadruga. Ideja je te zadruge u tom, da se rasturi jedna hiljada udjela po 50 Dinara. Time bi se unaprijed popularizirala ideja izdavanja židovskih knjiga, da bi se onda, kad se te knjige izdaju, našlo interesa, pa bi se te knjige i raspadale. Omladinski Savez nije mogao da izvede ovu zamisao. Falile su nam realne mogućnosti, ali je ipak medju njima bila najvažnije, što nismo imali vjere, da ima (
- živi interes, ili da bi se interes za ove l edicije mogao probuditi. No mislim, da je autoritet Saveznoga Vjječa i autoritet Saveza Cijonista tolik, da bi sad sigurno i uspjelo onoj, što omladini samoj nije uspjelo. Neka Savezno Vijeće zaključi, da se Radnom Odboru stavi u dužnost, da pristupi ostvarenju, te Izdavačke Zadruge. Kako rekoh, svrha je njezina ta, da namakne sredstva, ali još više ta, da već prije samoga izdavanja knjiga pobudi u najširim vrstama interes za knjige, jer će svaki onaj, koji kupi ulog, biti lično na tome interesirao, da se te knjige i raspačaju, i da se što više raspačaju. Gospodo, ostalo je još najteže naše pitanje, ono pitanje, koje nam zadaje najviše briga, i u kojemu smo najmanje uspjeli. Vi odmah znate, da je to pitanje hebraizacije. Već sam danas spomenuo uzroke, radi kojih mi nismo napredovali u hebrejskom jeziku. Nije bilo sposobnih učitelja. Nije bilo učitelja, koji bi bili toliki idealiste i toliko kvalificirani, da bi mogli svladati sve poteškoće, koje se protive izvršenju ovako teškoga zadatka. Ne vrijedi ovdje stvarati rezolucije. Hebraizacija se može da postigne samo time, da se stvori živa veza čitave naše javnosti, u prvom redu omladine, s Palestinom i s drugim židovskim centrima. Onda ‘će nama sama od sebe prostrujati živa energija. Uvjerenje i živa spoznaja o realnosti hebrejskoga života mogli bi kod nas mnogo više da potaknu na učenje hebrejskoga jezika. Ove se godine u Zagrebu mnogo više nego ikad dosad uči hebrejski, jer je velik broj naših ljudi bio na kongresu, gdje su vidjeli onaj hebrejski život i spoznali snagu hebrejskoga jezika, koji nas ujedinjuje, ma otkud bili i ma gdje se nalazili. U drugom redu treba stvarati kader hebrejskih učitelja, koji će moći ovdje s manje sredstava da izlaze na kraj, jer je i ekonomsko pitanje vrlo važno. Stvaranje hebrejskoga učiteljstva je jedini način, kojim se može da stvore realni temelji hebraizacije. Treba ovdje pohvaliti i udžbenik nadrabina dr. Kellera, to više, što nam je jasno, da se financijski takva stvar ne može isplatiti. Ali bez učitelja taj udžbenik ne će moći mnogo da učini, jer se iz udžbenika bez učitelja može hebrejski jezik naučiti samo golemim marom i silnom energijom. Gospodje i gospodo, vi ste vidjeli, da sam se dosada obraćao samo kulturnim problemima, koje sam tretirao s gledišta omladine, a to je i gledište cijele naše javnosti. Ne ću da se bavim specifično omladinskim problemima, jer kako sam u pozdravnom govoru spomenuo, omladina je ušla čitavim bićem u cijonizam, omladina je prešla stadij omladinskoga snatrenja. Za nas je cionizam ono, što daje duševno središte, anticipacija židovske sredine, koja ima da nastane u Palestini. Prije svega želimo da stvorimo ova sredinu i tek onda ćemo da mislimo na to, da se kao omladina borimo sa starima, dok zasad imamo samo jedan cilj, da stvorimo židovski život u Jugoslaviji. Ima samo jedan specifično-omladinski problem hahšara. Svi znate, da omladina, ako je zdrava, ne može da se zadovolji pustim riječima, vi ćete svi znati, da su upravo neizvršene fraze umrtvile
6
I D O V«
BROJ 45.-47.