Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

obrok s bogatoga stola prirode i ljudske djelatnosti. Drugo je X/ola izgladmJiuvoanja (Oerelendungstheorie), koja proriče da će radništvo istom onda osvojiti vlast kad bude toliko bijedno i izgladnjelo da više neće moći da podnese svoga stanja, pa da je stoga potrebno pučevima i štrajkovima izaZivati Što više kriza, jer će samo tako čitavo radništvo krenuti za onom osviještenom jJezgrom kojoj se objavila ova velika istina.

Prije nego razmotrimo stvarnu politiku socijalnodemokratskih stranaka koje hoće evolutivno da zadobiju vlast, i komunističkih partija koje hoće da je osvoje revolucijom, građanskim ratom i diktaturom, biće poučno da vidimo zašto je jedino u /wsi/, dakle naoko najneprikladnijoj zemlji, socijalna revolucija uwsbjela, dok upravo u imdustrijskim državama, naoko prvenstveno prikladnima za ostvarenje socijalizma, ili nije bila pokušana ili Je ostala samo sitna epizoda, ugušena u ognju i krvi. Održanje na vlasti ne zahvaljuju boljševici ni naročitoj sposobnosti vodstva, ni teoriji stranke, ni oštroj diktaturi i partijskoj strahovladi, nego činjenici da je ta golema Rusija, toliko bogata prirodnim blagom, plodnim zemljištem i svakovrsnim sirovinama imala samo začetke moderne industrije usred mase seoske sirotinje koja je životarila bez zemljišta i bez mogućnosti zarade. Boljševici su stubokom promijenili gospodarski sistem i u središte težnja metnuli mjesto zemljišne rente veleposjednika i profita kapitalista zadovoljenje životnih potreba svih stanovnika. Intenzivirali su zemljoradnju i stvarali nove industrijske grane u težnji da zadovolje zahtjeve onih koji prije nisu bili potrošači, Jer nisu imali čime da plate robu. Time su dobili najednom golemo »tržište« koje je tražilo sve više proizvoda i davalo stoga mogućnosti rada, koliko je samo bilo investicionih sredstava, svima onim mnogima ali u poredbi s čitavim stanovništvom Rusije ipak ne suviše brojnim pripadnicima trgovačko-posredničkih zvanja koja su postala nepotrebna, i obrta koji je bio progutan novom industrijom. I dok proletarizacija malograđana, pod diktaturom proletarijata, u Rusiji donosi uspon, ona u drugim zemljama znači pad i deklasiranje, ako ne znači čak pauperizaciju tj. prijelaz ne u radništvo, u proletarijat, nego u luftmenše, u lumpenproletarijat. U tome je tajna dosadašnjega uspjeha sovjeta, a ne u njihovoj krvavoj diktaturi. Oni su objektivno imali drukčijih uslova za napredak nego što ih imadu radničke stranke u drugim zemljama.

Socijalističhe barhje ma vladi, djelomično ostvarenje socijalnodemoRratskih proroštava, nisu donijele ni pravoga uspjeha socijalizmu u smislu potpunog osvojenja vlasti ni odlučnoga stvarnog ublaženja ljudske bijede. Socijalisti su bili svagdje w mqnjimi, te nisu mogli izvesti potpuno nijedne točke socijalističkoga programa, nego su od najveće česti vjerno nastavljali tradicije građanskih vlada. U pitanju nezaposlenosti, socijalnoga zakonodavstva i razoružanja nisu stvarno mogli ništa postići, jer je proces racionalizacije i mučne, krizama popraćene pretvorbe kapitalizma u natkapitalizam moćniji nego sva dobra volja da se riješi kriza. Dok se ne uklone

108