Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije
uzroci, ne mogu se popraviti ni posljedice krize. U Pmgles&oj Je, primjerice, životni standard kvalificiranoga radnika viši nego u nas standard građana, jer u neku ruku, engleski kvalificirani radnik dobiva za svoj rad posebnu premiju koju kapitalist izjednačuje manjom plaćom nekvalificiranoga raduika u samoj zemlji, a još više strahovito niskom nadnicom u britanskim kolonijama i u nekim zaostalim i financijski nesamostalnim državama Evrope, u kojima engleski kapital financira mnoge industrije vukući iz njih daleko veće kamate nego što ih može da poluči u zasićenoj Velikoj Britaniji. Stoga ćemo razumjeti da mnogi smatraju vladu Labour bartije samo namještenihom britanshoga imperijalizma ı da uopće sumnjaju u ozbiljnost njena socijalizma. Ona se zadovoljava reformama koje ne mogu da ublaže mi najakutnijih rana nižih vrsta radništva, a kamoli da uskore sPordzi? između hapitala i rada na bazi ravnoteže izmedu produhcije ı honzumci}e. No ona se može opravdati s gledišta da se najprije mora produkcija podići na nivo najracionalnijega iskorišćivanja svih prirodnih snaga ı sirovina, pa da se istom onda postavi pitanje kako će se maRhsimalni broj ljudi opshrbit Produhtima najracionalnije ishorištenog prirodnog blaga i ljudshe snage. Istom iza završene borbe za smišljenu proizvodnju započeće borba za smišljenu potrošnju, za pravednu razdiobu produkata.
Komunističke partije nisu migdje, van Rusije, wsbjele da bredobiju radničke mase za svoj brogram. Ni u doba sadašnje teške krize, kad bi prema komunističkom programu proletarijat, gladan i izmučen, morao da se odlučno digne i da osvoji vlast u svoje ruke, ne vidi se nikakav ozbiljniji pokret u radništvu, a najmanje prema komunističkoj partiji. U bratoubilačkoj borbi između »lijevih« i »ljevijih«, između »poluljevice« ı »slobodne ljevice« troše se snage kao po tajnom dogovoru da će jedni sramotiti druge samo da što kasnije uzmoraju u stvarnosti pokazati što mogu a što ne mogu.
VI
Kad se ovako promotre razvitak kapitalizma ı palijativi građanstva, ı neuspjesi radničkih stranaka ı jalovost njihovih strategijskih planova, onda kao facit opažanja i proučavanja tendencija svjeske privrede ı klasne borbe ostaje ovo: /z riza, hoje su mastale suhobomi imberijahsthčkih vlash a hoje su nužne Posljedice hapualisičhe Rhonhurencije, traži svjetsha privreda izlaz _iternacionalmim, hartehma ı mocnim trustovinma. U novim borbama irebaće da se odluči pod čijim će se vodstvom i prevlašću kontrolirati čitava svjetska produkcija. No do te jednovite kontrole svakako će doći. Ne može se reći kada će doći do onakve ravnoteže između broduhcije ı honzumci}e, hahvu lraže mleresi bolrošačhh i radničkih masa, a ne hapuahstičhih hamata, ili drugim riječima, do ravnoteže hajntala ı rada. Još se mranje zna kojim će Pwtem svjetska privreda preći u tu novu epohu smišljenoga i pravednosa gospodarstva.
709