Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije
uslovi, uvodi se socijalno osiguranje — alı sve to Jedino u pranicama koje određuje rentabilnost privrede, drugim riječima, mogućnost kapitaliste da ove terete svali na tuđa leđa, na potrošače ili na svoju konkurenciju. Samo dotle dok ima nade da će jedno poduzeće racionalizacijom poslovanja moći da uništi druga, ono može da povećava nadnice ı plaća veće socijalne tevete. Onim časom kad više nema ko da bude upropašten, poduzeće ne može da podnese novih tereta, jer bi time padala dividenda.
Il racionalizacija ne može, zbog ovih razloga, da odlučno popravi stanje. lako je Jasno da racionalizirana proizvodnja traži povećano trŽištc, “dakle uvećanu konzumcionu sposobnost narcdnih masa, a time ı veću radničku nadnicu, ipak radništvo samo do neke granice prolitira od racionalizacije. Granica je tamo gdje kapital prestaje odbacivati dovoljan profit, ako poduzeće preuzme nove terete, bilo zbog nadmoćne konkurencije bilo zbog konjunkturnih kriza bilo zbog nemogućnosti proširenja, Jer Je doseglo najveći mogući opseg. (Ako, primjerice, svemoćna tvornica cipela učini nekad samostalne postolare svojim radnicima ı ujedini pod jednom upravom sve tvornice cipela, onda će ona moći da povisi nadnicu samo na račun sindikata proizvađača kože, jer će mu manje da plati za materijal, ıli na račun druge industrije, jer će reklamom dokazati da su cipele važnije od kaputa ili od šešira, ili na račun potrošača, ako racionalizacijom postignutu uštedu prebaci u plaće mjesto u sniženje cijena.) U ostalom, sva korist koju bi racionalizacija, danas u prelazno doba borbe, mogla donijeti proletarijatu, upravo je neznatna prema povećanju bijede koja nastaje propašću poduzeća, nezapcslenošću, gospodarskom krizom ı snižavanjem plaća u svim strukama.
Samo po sebi građansko društvo ne može ni humanošću ni zakonodavstvom ni većom ekonomičnošću poslovanja ukloniti današnju besprimjernu bijedu sve dotle dok ne prestane međusobna borba, diktirana težnjom kapitala za profitom. Upravo ovi dobrohotni ali nedovoljni pokušaji gmrađanstva da ukloni bijedu onih koji nemaju kapitala upućuju na potrebu natkapitalizma.
V
A što čini radništvo da popravi stanje? U socijahstičho) dohtrimi koja smatra da kapitalizam sam sebi kopa grob, jer stvara sve golemija poduzeća a u njima sve veću vojsku proletarijata što nema ništa da izgubi, a ima Još sve da dobije — bore se dvije škole koje su našle odraza ı u stvarnoj politici radničkih stranaka. Jedno je shola Postepemoga osvajanja vlasti u državi. koja proriče da će se radništvo razvitkom civilizacije uspinjati na sve viši nivo, da će se klasno osvijestiti ı parlamentarnim putem zadobiti većinu u narodu, u zakonodavnim tijelima, a time ı državnu upravu, pa će posve mirno provesti socijalizaciju produkcionih sredstava, izjednačiti sve ljude u dužnostima ı pravima, ı osigurati svima doličan
107