Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

Iza bobjede građanstva nad feudalnim slojevima Prestao Je židovski monopol u zvanjima, Židovi su ušli u različite službe, iako su bili Još uvijek uglavnom koncentrirani u trgovačkim zvanjima, sitnome obrtu (osobito u Istočnoj Evropi gdje je židoyska masa još u prošlome stoljeću živjela u neizrecivo teškim gospodarskim prilikama) i u slobodnim profesijama. S0cC10Jlošhi je to značilo razbijanje i rashlimavanje struhlure, ali mne botpunu jromjenu. Asimilacija je, doduše, počela slabiti židovstvo poslije slabljenja socijalne jednovitosti, ali ga ipak nije mogla uništiti. Princip liberalizma u gospodarskom, političkom i društvenom pogledu samo je brisao granice 1Zmeđu pojedinih krugova, no nije ih izbrisao. Glermont-Tonnere Je u Francuskoj narodnoj skupštini rekao da će francuska revolucija dati Židovima erađansku ravnopravnost, ali kao dijelovima francuske, a ne židovske zajednice. »Kao građanima sve, hao Židovima mištal« No ne smijemo zabovaviti da je on time odgovarao i reakcionarcima, koji su tvrdili da Židovi kao nosioci mesijanskih nada nemaju interesa za Francusku, ı samome sebi na pitanje da li će Židovi smatrati francusku revoluciju svojim oslobođenjem i braniti Francusku, kao svi ostali građani, protiv vanjskih ı unutarnjih protivnika revolucije. Istom je Napoleon, prvi što Je u kapitalističkom društvu proglasio državu kumirom kome se mora sve klanjati, zatražio svijesno od Židova da zataje svoju narodnost. Onaj pro: period ishrenoga hPeralizma bio je asimilacija zbog zahvalnosti, jer se još nije znalo o samo-

:određenju naroda ı pravu manjina nego samo o emancipaciji staleža kao dijelova jednovitoga građanskog društva, Jednovite nacije kojoj Je trebalo iz zahvalnosti žrtvovati sve posebne osobine. U drugom Penodu mitarizma i šovenstva, koji je Napoleon, baštinik revolucije, ženijalno nagovijestio kao preteča njemačkih kajzera-imperijalista, Židovi se moraju asimllrakh 12 bojazni da ih ne bi kao tuđince iznova prognali u posljednji red društva, dok oni osjećaju da ı po sposobnostima, ı po dobrim osjećajima, ı po koristi za cjelinu ne zaslužuju onih zapostavljanja kojima su izvrgnuti.

M<

4Asimulacija je nabredovala to brže, što se više gubila Jednoličnost dovshih zvanja. U zapadnom se židovstvu veoma brzo gotovo potpuno ıZgubio »interni krug zvanja«, tako da je, uz decimiranje židovskih učenjaka i svih kle-kojdeš koje na istoku uzdržava židovska zajednica tJ. stvarno >eksterni krug zvanja«, nestalo ı onih židovskih obrtnika koji rade samo za Zidove. A »izvanjski krug zvanja« nije više bio jednovit kao nekoć. Na sjeverotstohu je židovska masa proživljavala pauperizaciju, ali je ondje,

pored »vanjskoga kruga zvanja«, ostao netaknut, iako pauperiziran, »unufarnji krug zvanja«, pa je upravo zbog toga aisfočmo židovstvo bilo rezeruoar židovshe snage i u doba najradikalnije asimilacije zapadnih Židova.

Nije ovdje mjesto da se opisuje du4ševno dvojstvo asimuliranoga Židova, njegov duboki nemir koji izvire iz stida pred okolinom ı iz mržnje prema Židovskoj krvi koju ipak ne može ušutkati, ma koliko je htio zaboraviti ı zatajiti. Da je kapitalizam mogao preskočiti fazu državnih grupacija, Ži-

11}