Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

osnivaju se autonomni Židovski rajoni koji ima da postanu samostalne židovske republike. Tamo se dakle već provodi produktivacija židovstva na zaokruženom teritoriju.

Ove židovshe grupe mogu da očuvaju židovstvo, ali će ono u svake od njih biti različito ı nikad takvo, te bi ga druge grupe priznale stopostotnim. Kad bi spomenutim autonomnim Žžidovskim gospodarskim formacijama ili teritorijima čak uspjelo da izbrišu sve posljedice dosadašnje asimilacije, i onda bi one mogle da budu međw sobom bovezane kao jedna manjina s drugom manjinom istoga naroda, ali bi Još uvijeh osjećale da nema cen“ra, da nema malice. Što je u prvim stoljećima dijasporc bio centar u Palestini, pa u Babilonu, što je poslije bila jednolika, za sve obavezna VJEFskozakonska tradicija, to treba sada da bude narodna jezgra u Erec Jisraebi. Dok je naša veza još dovoljno jaka, da se ne raspanemo., ali kad već OsJećamo njeno slabljenje koje nam donosi propast — dofle moramo grčevito i svim silama pomagati ostvarenje cionizma kao težnje za teritorijalnom koncentracijom u Palestini i za obnovom židovstva u duši, kao čežnje za povratkom rođenoj grudi ı produktivnome životu, kao puta plemenitoj sreći u prirodnoj narodnoj zajednici, kao prinosa naše generacije napretku čovječanstva, skapa slobodnih naroda, riješenih bijede, kriza i rata.

DR. EUGEN WEISS: NAŠI OSJEĆA JI BOJAZNI

Jasno Je da se pripadnici različitih naroda razlikuju u načinu i sadžaju mišljenja. Jasno je ı to da se Židovi, koji kroz mnoga stoljeća žive durkčije nego ostali narodi, razlikuju od svih njih naročitim načinom mišljenja. Činjenica nam je »židovskoga načina mišljenja« svima poznata, a njegovi su razlozi dovoljno istraženi. Nije toliko poznato i jasno da mi i drukčije osjećamo nego drugi. Osjećaj ne izvire iz svijesnoga, iz onoga područja naše duše, koje Je pristupačno vanjskim dojmovima. Pa ipak on, barem posredno, imade veze sa sviješću naše duše. Svi dojmovi, koje primamo iz vanjskog svijeta, ostavljaju u našoj duši tragove. Ono što nam je isprva bilo svijesno, tone u našu potsvijest da u nama i dalje nesvijesno živi. Mi smo, dakle, pod dojmom svega što smo sami doživjeli ili što su proživjeli naši pređi tokom povijesti. Duševne se naime osebine u velikoj mjeri nasljeđuju. Pa jer svi imamo zajedničku prošlost, zajednička nam je svima specifična židovska duša sa specifičnim židovskim osjećajima. Ti su osjećaji za nas uvelike značajni.

Možda su najznačajniji od svih židovskih osjećaja naši osjJećaji bDO7azni. Oni nisu u nama tek trenutačni, oni nas, tako reći, stalno prate, tako da se već može govoriti o sfq?juw Dojazni. Mi neprestano živimo u tim stanjima bojazni, koja u velikoj mjeri određuju naše djelovanje. Važno je da

116