Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

nizma, agudista od propasti religije, Jednoga između naših najjačih obrambenih sredstava. To su neka očitovanja toga kolektivnog osjećaja bojazni, koji Je ponajviše pretJeran.

Da se oslobodimo individualne židovske bojazni, moramo se ukloniti iz okoline koja traži, zbog naše nemoći, od nas veći rad nego od drugih. Valja nam dakle poći u zemlju gdje ćemo mi sami, a niko drugi, uživati koristi svoga rada.

Time bi ujedno nestalo ı uzroka naše kolektivne bojazni, osjećaja da u borbi za svoj žiyot nemamo potrebnoga oružja. Imali bismo svoju zemlju u kojoj bismo mogli govoriti svojim jezikom. Budemo li opet živjeli u svojoj zemlji, nestaće osnovnih uzroka naših osjećaja bojazni. Moći ćemo da s razvijamo, zauvijek oslobođeni mučnih i tjeskobnih osjećaja. Ta bi se činjenica očitovala u našem radu ı djelovanju upravo kao što se danas očituje bojazan. Naš bi duševni život bio slobodniji, sređeniji, smireniji, ukratko, zdraviji. Zajedno s osjećajima promijenio bi se i način našega mišljenja, postao bi prirodniji. Na nama je da učinimo sve kako bi se zaista ostvarila ova mogućnost novoga židovskog života.

Novi Bečej 1950

GERDA ARLOZOROV-GOLDBERG: ŽENA U MOŠAVU I U KVUGI

Veliki je preokret u posljednjim decenijima nametnuo ženi na čitavom svijetu pitanje kako će da promijeni život prema novim prilikama i prema svojim željama. Potreba ı volja da rade samostalno pa da i poslije vjenčanja ne ostave zvanje odlučno su utjecale na život djevojaka, žena, a time ı na sam oblik porodice. Svagdje u vezi s ovom »revolucijom« nastaju pitanja koja se moraju riješiti. Nastoje da osiguraju ženi srazmijerno učešće u gospodarskom ı Javnom životu i da sve više skinu s majke teret brige za

djecu. U posljednjim se decenijima vidi kako djecu u sve mlađoj dobi oduzimaju roditeljskome domu. Najprije je došlo obavezno školovanje djece od

šeste godine. Poslije se udomaćio svagdje dječji vrt koji je zahvatio već trogodišnju djecu, a danas se opaža nastojanje da se i oni najmanji stave u obdaništima i dojilištima pod nadzor zajednice, naročito tamo gdje ekonomsko stanje materino otežava ili potpuno onemogućuje dovoljnu njegu djetetovu.

U Palestini se vide iste tendencije. Naročito na selu edje zad u gospodarstvu zaokuplja ženu od rane zore do kasne noći, pokušali su radikalnim sredstvima da »oslobode ženu« od jarma kućanstva i dječje njege. Stvaranje novih oblika društvenoga života stvorilo je i novih mogućnosti kakvih drugdje jedva imade. Nastale su kvucot u kojima srupa naseljenika zajednički obrađuje zakupljeno zemljište, pa su svi zajedno odgovorni za gospodarstvo.

116