Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

skih složena.« »Judita« je prvo štampano pjesničko djelo ı prva umjetna epska pjesma na narodnom jeziku. Biblijske teme ı priče obradili su još Dalmatinci: već spomenuti Mavro Vetranić u djelu „Suzana čista«, Ignjat Đorđić (1675—1787) u biografiji: »Život slavnog proroka ı hralja Davida«, zatim pučki pjesnik Andrija Kačić Miošić (1702-1760) koji je obradio starozavjetne pripovijetke ı proroštva u I dijelu svoje knjige »Korabljicd« (Arka!)., pa Jovan Sundečić (1825—1900) koji je sastavio moralni spjev »/nanJa ı Sapfira«. Od slavonskih pisaca u XVIII vijeku Grgur Čevapović napisao je biblijsku dramu pod imenom: „Josif, sim batrijarhe Jahoba«. | preteče moderne srpske literature uzimali su građu iz Biblije: Milovan Vidaković (1770—1841) je obradio u stihovima biblijske legende: »/storija o bprehrasnom Josiju« i »Mladi Tovija«, a Vićentije Rakić složio je spjev »Žrt0a 4vraamova« izrađen prema jednoj grčkoj pjesmi. Da su ı veliki pjesnici novije srpskohrvatske književnosti u svom stvaranju dobili pobuda u Bibliji, dokazuje crnogorski vladika-pjesnik Petar II Petrović Njegoš (1813—1851) koji je zasnovao na biblijskim motivima svoj religiozni ep »Luča mikrohozma«. Isto se može reći za ep »Prui ljudi« Petra Preradovića (1818—18792) i oratorij »Prvi grijehe Sivija Strahimira Kranjčevića (1865—1908), koji je spjevao i pjesmu »Moyjsija«. Pjesnik Laza Kostić (1841—1910) napisao je baladu »Simsom ı Dalila« ı preveo iz madžarskoga pjesmu Josefa Kissa »/ehova«, a rano preminuli Vladimir Vidrić (1875—1909) gajio je također hebrejsku Hriku (»Dva levita«). I u najnovijoj književnosti susrećemo radove prema biblijskim motivima, tako od Miroslava Krleže (Saloma), od Vladimira Nazora (Biblijshe legende u sthovima) i Augusta Cesarca (historijske novele Moysija, Xa Sinaju, Izlazah iz Egipta). Još valja napomenuti da je Kamila Lucerna prema staroslovenskom rukopisu rekonstruirala »/4semaf«, legendu o ženi biblijskog Josipa.

*

Među južnim i ostalim Slovenima počela se širiti Biblija naročito od vremena slovenskih prosvjetitelja, braće GCirila ı Metoda koji su prevel Bibliju na staroslovenski jezik. Koncem IX 7vijeka, god. 884, Metodije je konačno redigovao i prepisao cijelo Sveto pismo Starog zavjeta. Najstariji hrvatski prijevod Biblije poznat je iz sredme XIV vijeka pod imenom »Evanđelistar« koji je rađen prema Vulgati ı staroslovenskom tekstu, a sadržaje zbirku odlomaka iz Biblije. Možda je istodobno nastao »Lekcionar«, hrvatski prijevod odlomaka iz cijele Biblije, koji je sve do sadašnjosti ızdavan na različitim narječjima. U XVI vijeku prevodili su propagatori protestantizma među Slovencima i Hrvatima Bibliju na narodni jezik. Cijelu Bibliju preveo je Barton Kašić (16925—1633) na dubrovačko narječje, a god. 1794 preveo je Dalmatinac M. Jurjetinović-Ivakić veći dio Starog zavjeta. U godinama 1845 i 1846 prevedeni su po nalogu biskupa Maksimilijana Vrhovca u Zagrebu neki dijelovi Starog zavjeta ma kajkavsko narječje. Od slavonskih pisaca prevodili su Sveto pismo prema Vulgati:

135