Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ŠMARJA GORELIK: MARKO BARUH Iz bnjige » Judische Kobfe«, Berlin 199() I

Narod čuva u svome sjećanju samo onakve heroje koji su ostvarili djelo. Ali nema vremena da se spominje onih koji — bili oni bogzna kako originalni, dubokoumni ili sjajnih duhovaih sposobnosti — nisu mogli, zbov svojih osebujnih duhovnih sklonosti, da izvrše »djela« za narod. Na povijesti je literature ı umjetnosti da se bavi ovima potonjima. Pisac i umjetnik imaju da se brmu kako nijedan od ovakvih ne bi pao u zaborav. Ml možemo, čak ı moramo da se nadamo da će Jednoć doći čas u koji će ı narod smoći vremena da sc sjeća tih ljudi: zato je od bezuslovne važnosti da se izdignu na svijetlo dana iz magle prošlosti nesamo likovi Junaka koji su doživjeli uspjeh nego ı onih neslavnih: svih onih fantasta, utopista ı čudaka, svih onih koji su morali da sagore u žarkom plamenu svoje vlastite Strasti.

Upravo prvi, romantički stadij svakoga duhovnoga pokreta obično obiluje takvim ljudima: nije, dakle, nikakvo čudo, što ih nalazimo ı u cionizmu, Židovskom narodnom pokretu. Ali — a to valja naglasiti — za takve ljude u nas imade premalo interesa. Ne znam da li je to samo zato, što smo suviše zaokupljeni drugim stvarima, ili, jer smo previše racionalistički nastrojeni, ili zbog drugih razloga. Ali jedno je sigurno: kad period romantičkoz cionizma padne u zaborav davnine, onda će biti neophodno potrebno da se sjećamo njegovih romantika. Marko Baruh, sjajno nadareni mladić bolne i tragične sudbine, bio Je romantik, originalan ı jedincat u svojoj vrsti.

Hto bih da ocrtam lik toga čudnog čovjeka koji je zasjao poput meteora, neshvatljiv fenomen za jedne, pojava puna čara ı obavita aureolom legende za druge. Hoću da prikažem Marka Baruha koji je živio osamljen ı neshvaćen, ı umro osamljen negdje na cesti u nekoj zapuštenoj uličici — pred stanom svoje ljubljene.

Došao je odnekale — iz Egipta, ili iz Soluna, il: možda iz Alžira. Došao je iznenada, a nestao je isto tako iznenada. — Prvi put je Marko Baruh nastupio pred berlinskim studentima godine 1894-1895. Na jednoj skupštini,

JL