Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

cionizmu Aqho ga Je om shvaćao, a sadržavaju ključ spoznaji njegove OScbujne duševnosti:

Slava i čast našima židovskim pređima, Trostruka slava ı čast našemu rodu, Slava Makabejcima, našim praocima, Naše predaje čuvarima!

Neka je čast ı djeci sviju nas,

Budućim borcima našega naroda!

Kao vojnici naše domovine

Osvojiće nam Siriju!

Da, zaista, mi ćemo je osvojiti, Jedan za drugim za tu zemlju pasti, Poput Makabejaca, raspaljeni svi, Borićemo se za svoju domovinu... Da, zaista, umrijećemo za nju, Nikad je, nikad zaboravit nećemo!

Ima još i drugih stihova u kojima obrazlaže svoj ustup u redove dobrovoljaca:

Tako je. Ja borim se za zemlju Grka, a nisam Grk. Za lovor-vijencem junačkim ne težim. —

Pa ipak mogu i Ja krv da lijem,

Na tuđem razbojištu čežnju svoju mirim.

Tek židovskome rodu pripada mi srce,

Al živo motrm životinjicu slabu

Gdje baca se pred grozna tigra.

Marso Baruh nije onda, dakako, mogao da nasluti kako će 15 godina poslije slaba životinjica ı grozni tigar izmijeniti svoje uloge. Da živi danas, sigurno ne bi nijedan čas kolebao s kojom će stranom da simpatiše, ali onda Je posvetio svoje stihove Riccioti Garibaldiju, slavio Krećane i apostrofirao grčku armiju:

Braćo! Dajte da kliknemo: Zito polemos!

Priroda u mudrom predviđanju daje ljudima neke epohe i njen temperament: toliko ı toliko ljudima XVII, toliko ı toliko ljudima XVIII stoljeća. Ali katkad se ipak uvuče pogreška, nastaje zabuna ı onda daje čovjeku recimo — XVIII stoljeća temperament iz XVII. To je bilo kod Marka Baruha. IU svako drugo vrijeme poveo bi za sobom čitave čete, široke mase svojim vatrenim, zanesenim načinom govora ı nastupa: ali, kao zabunom, rodio se u krivo doba, ı tako se činilo da je suvišan. Za mnoge je bio tek pustolov ili sanjar. Marko Baruh jurio Je kao opsjednut iz jedne zemlje u

140