Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

ADAMOV DIO

Priča se da je Jednoć, kad je Jisrael iz Kosnica molio, prišao magidu Adam, prvi čovjek, i ovo mu rekao: »Svoj si dio moga grijeha okajao nećeš li okajati Još i moj dio?«

SVIJET MELODIJE

»Jehudi« je Jednoć vidio u duhu da se bolest magida iz Kosnica tako pojačala, te mu prijeti opasnost smrti. Odmah je zapovjedio dvojici svojih vjernih, koji su bili odlični pjevači ı svirači, neka se odvezu u Kosnic da muzikom okrijepe srce rabi Jisraela. Obojica odmah pođoše na put i dodoše u petak u kuću magidovu. Kad su zvuci doprli u sobu, u kojoj je rabi jisrael ležao, on se lecnu, a njegovo se lice razvedri. Dah mu je postajao sve normalniji, čelo sve hladnije, a ruke su ležale, oslobođene grčeva, na pokrivaču. Najednoć pogleda kao da se probudio i reče: »Jehudi je vidio da sam prošao kroz sve svjetove, samo nisam bio u svijetu melodije. Zato Je poslao dva glasnika da me natrag dovedu kroz ovaj svijet.«

SVIRAČEVA DUŠA

Priča se:

Oko ponoći začu se Jednoć glas u sobi magida iz Kosnica i uze da se tuži: »S9veti u Jisraelu, smiluj se Jadnoj duši koja deset godina luta od vira do vira.« »Ko si«, upita magid, »i kako si proveo svoj Život na zemlji?« >Bio sam svirač«, reče glas, »svirao sam na cimbalama i mnogo sam grilešio kao što griješe svi putujući svirači.« — »A ko te je poslao k meni?« Tada zastenja glas: »Ta svirao sam u rabijevim svatovima, a Vi ste me bodrili i zaželjeli neka još sviram, i Ja sam svirao jednu pjesmu za drugom na Vaše zadovoljstvo.« — »Sjećaš li se Još one melodije koju si svirao kad su me vodili pod baldahin?« TI glas zapjeva melodiju. »Oyve ćeš subote dočekati oslobođenje!« reče magid.

U petak uveče poslije toga pjevao Je magid pjesmu »Ajde, dragi, vjerenici ususret« melodijom koju niko nije poznavao ı koju pjevači nisu mogli da prate.

| OPROSTIO SAM

Kad je magid iz Kosnica, na smrt bolestan, posljednje godine prije svoje smrti, u predvečerje Jom kipura, molio pred svetom škrinjom, zastao je prije negoli je izrekao riječi: »I Bog reče: „Oprostio sam «, ı govorio Bogu: »Gospodaru svijeta, jedini ti znadeš kako je velika tvoja moć ı jedini ti znadeš kako je velika moja tjelesna slabost. Ti znadeš i to da sam cio ovaj mjesec, dan na dan, u molitvi stajao pred škrinjom, ne sebe radi već zbog tvoga naroda Jisraela. Zato te pitam: Ako je meni bilo lako da na se uzmem jaram tvoga naroda i da vršim službu svojim jadnim tijelom, kako bi moglo teško biti tebi, koji si svemoćan, da izrečeš dvije riječi?« Onda naredi da se zapjeva vesela melodija i poviče jakim slasom: »I Bog reče: ,Oprostio sam'.«

146