Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

staje prilikama u Zemlji. Trebaće mnogo muke i temeljitoga znanstvenoga rada da sec odijeli zrno od pljeve. Veoma je odlučno ı to iz kojih su se zemalja doselili palestinski Židovi. U Evropi imade svaka zemlja, svaki narod, svako pleme svoju kuhinju, a ı Židovi su se, doduše stoljetnim razvitkom, prilagodili okolini.

U Palestinu se doselilo u kratko vrijeme, naročito u posljednjih deset godina, oko 100 tisuća Židova. Došli su iz najrazličitijih zcmalja, ız Rusije, Poljske, Rumunjske, Ugar-ske, Čehoslovačke, Austrije, Njemačke, Jugoslavije, pa čak iz Sjeverne Amerike. Ovdje su se ispremiješali, al: dosad još nisu dospjeli da utječu jedni na druge i da uče Jedni od drugih.

Ni u jednoj cvropskoj državi nema toliko restorana kao u Palestini; živa je istna da “eš ovdje, kad ima započeti koji veći posao, ·osnivanje naselja ili industrijskog poduzeća, naći nekoliko restorana još prije nego Što su stigli: onamo svi radnici.

To je ı razumljivo, jer radnici dolaze iz različitih zemalja, a svaki od njih hoće onakvo jelo na kakvo se naučio; tako je morala nastati i u gradu ı u koloniji za doseljenike iz svake zemlje posebna »narodna ·'kuhinja.«

Još prije nekoliko godina prevladavala je u Palestini ruska kuhinja: ljuta jela, salate, _jednolično priugotavljanje mesa, veoma malo variva, voća, juha od povrća i kolača. U posljednjim je godinama prodrla ı poljska kuhinja, a s njom nešto variva ı kompota. koji je dosta znatan među useljenicima, osobito među mlađima, mije mogao da stvori vegetarsku kuhinju; vegetarska prehrana bila je tu naprosto kuhinja bez mesa, dakle samo negiranje, nikakvo stvaranje.

Treba još nešta spomenuti: Ono svojstvo židovske duše da mari samo za sadržinu a ne za oblik odrazilo se u manjemu ili večemu

Vegetarski pokret,

zanemarivanju estetike a gdjekad čak i čisto-

će. Osobito je taj problem težak u velikim 'kuhinjama, u naseljima koja žive na kooperativnoj bazi (kvucot ı kibucim) ili u radnikim grupama koje žive u zajednici (havurot, plugot. radne kvucot).

Dok pojedini radnik u gradu a često i na “selu može da se hrani kako je navikao, dotle

radnici koji žive u zajednici, ljudi iz različitih zemalja, moraju da jedu zajedničku hranu, a ona obično nije sinteza različitih kuhinja, nego stoji gotovo jedino do kuhinjskoga osoblja koje se često mijenja. A »cuius regio cius religio«, svaka kuharica kuha kako je naučila u svome rodnom kraju. No još je veće zlo u ovim kuhinjama, što nema dosta školovanog i uvježbanog osoblja.

Danas je, doduše, već u glavnom nestalo starih naziranja koja su bila upravo kuriozna. Jedva će još kogod tvrditi da je jelo najporednija stvar ı da je ı ženi baš kao i muš-

·karcu samo zemljoradnja dostojan životni cilj

dok je kuhinjski posao naprosto poniženje. No Još se uvijek vidi utjccaj nekadašnjih mišljenja. Nema dosta ljudi koji se razumiju u kuhanje i u vođenje veće kuhinje; nema dosta stručnoga znanja i shvatanja. I zato je jelo rđavo, skupo ı neestetski zgotovljeno.

Posljedice ovoga stanja nisu izostale.

Dizenterija, zarazna bolest koja se širi naročito nedovoljnom čistoćom, u Palestini je endemska, a često je upravo opasna ecpidcmija. Čini se da Je ı strahovitom opsegu dječjih bolesti crijeva u ljetu većma krivo nerazumijevanje nego sama ljetna vrućina; VcCliki broj bolesti želuca ı crijeva kod židovskoga stanovništva a osobito kod radnika koji su sve mla4i i zdravi ljudi — da uopće ne spominjemo drugih. manje određenih pojava — to su pitanja koja su i te kako važna za židovsku kolonizaciju.

Da je ovdje pomoć prijeko potrebna, to je svima Jasno, koji su makar samo jedanput razmišljali o ovim pitanjima; samo se pita: gdje treba početi ı kojim pravcem treba krenuti? Znanstveno proučavanje i upoznavanje prehrambenih problema, koje bi zapravo moralo biti početak čitavoga rada. traži temeljito, posve objektivno i pošteno istraživanje. O tome danas još ne može biti govora. Dakle nema druge nego početi stvarni rad na temelju znanstvenih ı praktičnih iskustava iz Evrope. Znanost i teorija, nadajmo se, naskoro će da se pridruže. Treba početi tamo gdje je nevolja najveća.

U prvome redu treba uredih huhinje u houcama, znači, angažirati sposobno osoblje. Danas već gotovo svi priznavaju da je kuhinja i kuhanje isto tako posebna struka kao

158