Hanoar : list jevrejske omladine Jugoslavije

cati, jer Oso, u stvari, i onako nema. Mi se

više na »Oso« nećemo obazirati — Već nastaviti svoj neprekinuti rad, želeći da u naše redove stupe oni članovi zagrebaćke »Esperanse« kojima je stalo do rada za hebrejsku radnu Palestinu ı konstatujući da ni Leon Geršković ni iko drugi iz voćstva Sžou kako nam to podmeću u spomenutom dopisu » Jevrejskom Glasu« — nikada nije ome-

tao rad i rušio renome »Esperanse«.

Ceterum censeo, vrijeme je da konačno obračunamo s tom »Oso« ı da se ne obazirc-

: : : ___1:VAI mo na nemoćne trzaje nekih neradiša!

Zagreb, 1 februara 1931 Pavao (Uertheim

PALBESTINSKO PUTOVANJE SŽOU

Vitalnost našega omladinskog pokreta stoji do jačine osjećaja naše povezanosti s Erec Jisraelom. Djelo obnove u Erecu niče iz htijenja svih onih koji su založili svoju snagu za oslobođenje židovskoga naroda iz životarenja u samosvojan i srećan život. To nam djelo, iako je još u počecima, danas već pokazuje opravdanost svoga nastanka 1ı #egzistencije, razvijajući se, u biti, onim smjerom ı po onim zakonima po kojima zaželjesmo da se obistinjuje naša čežnja za oslobođenjem i obnovom. Istinabog, imade u Erecu, barem još danas, i reakcionarnih pojava, imade nepoželjnih oblika života, presađenih pogrešaka iz stare Evrope, ali te pojave 15% Rarahteristične za «jelo u Erecu, one su samo historijski uslovljena poprahma zbivanja koja će i onako, prije ili kasnije, morati da se izgube u moru obnovljenoga i novoga stvaranja. Ta nova zajednica u Krecu nadmašiće staru Evropu svojim progresivnim oblicima zajedničkoga života, pravednim ı etskim osnovicama za razvitak zdrave i napredne narodne zajednice u kojoj se ta pravednost već danas jasno očituje: Vođe su toga rada naši radnici u Erecu, oni koji prinose najteži ı najdragocjeniji obol izgrađivanju djela.

Ove su spoznaje pokrenule rad ı stvaranje našega omladinskog pokreta. One su diktovale izgrađivanje njegove ideologije i smjer života pokretovih pristalica. One su, najzad, imale da budu smjernice prema kojima će da nastaju obrisi nazora o životu pokrenutih, stalne ı obavezne norme, izgrađene u sistem

da tako bude životno djelovanje svakoga pristalicc sigurno | pozitivno ı produktivno.

nepokolebivo,

Konačno ostvarenje ovih spoznaja značila Je za nas alija. Zašto ı kako nismo mogli aliju, barem do danas, da vršimo u punoj mjeri, pripada u okvir drugih razmatranja i razlaganja. Ali, svakako, kad već za aliju nema surogata, ako ima koja druga mogućnost vezivanja s novim Životom Židovskoga Ereca, na nama je da je dokraja iskoristimo. Naš plan za putovanje članova Saveza židovskih omladinskih udruženja 1932 u Erec Jisracl, povodom Makabijade, takav je pokušaj da našim članovima omogućimo vezivanje s Erecom. U tom je važnost toga putoKao uhode nehoć u doba izlasha iz Egipta ı ulasha w Kenan naši će omladinci biti glasnici hoji će nam dojavih što je Zemlja Otaca i vršiti u našim redovima službu abostolata da bprodube naše ideologijsho shvatanje, da pojačaju maš elan i zanos — da svim time omoguće prahtičhi obnovne ciljeve u našim redovima.

vanja.

jači rad za

Odbor za putovanje članova Sžou 1939 u Erec Jisrael počeo je intenzivnim djelovaniem. Zadauća je omladine da se točno odaziva pozivima toga odbora kako bismo 1932 uodme barem djevojaka izaslali u Erec.

tridesetoricu naših mladića i

Pavao (Uertheim

Zenski pregled

ŽENA U OBNOVI EREC JISRAELA

Uz hnjigu Zehn Jahre (Uizo. fesschrift anldsshch des zehnjdhrigen Bestandes

Frauzn Martha

der (Uelhorgamisation | Ziomishscher

UOOJZO. JJlerausgegeben son Dr.

Hoffmann. (Uien. 19530—5b691.

Teodor Herzl varirao je slavnu izreku abe Sieyćsa o trećemu staležu ovako: »Što su Žene za clonizam? Neću da kažem: ništa. Što bi mogle, što bi imale biti? Možda sve. Pa ako naša agitacija krene pravim putem, moraće tako ı da bude.«

Deset godina rada Svjetske MWizo nije Još

organizacije cionističkih žena potpuno ostvarilo ovo proroštvo neumrloga vođe, ali su zaista žene u mnogom pogledu postale go-

tovo sve u našemu pokretu. Kao što je ha-

164