Književne novine

S

SVET NAUKE

[7507

Razgovor sa Pavlom Vujevićem; brofesorom i 'pretsednikom: · - ip

h 00

NAUČNICI IMAJU:REČ

» Ž |||

1

Nacionalnog komiteta za Međunarodnu geofizičku godinu

Međunarodna geofizička godina zvahično počinje prvog jula i trajaće do 51 ·decembra 1958 godine. U tom periođu na svih pet kon= tinenata počeće niz istraživanja ko ja, kako se očekuje, treba.da pruže rezultate od izvanrednog značaja za bolje upoznavanje naše planete i prilika u vasioni, Jedan od najznačajnijih pođuhvata pretstavlja i proučavanje dosad još vrlo oskudno „ispitanih meteoroloških i drugih geofizičkih pojava u oblasti Antarktika. „Prethodnice“ nekoliko država već mesecima borave na Antarktiku i izvršile su pionirske rađove oko izgradnje baza za naučne ekspedicije koje treba da stignu do kraja meseca juna. . .

U ovoj akciji, koja po broju angažovanih naučnika: i zemalja (pre ko 60)“ pretstavlja jedinstven primer međunarodne saradnje na polju nauke, učestvuje i naša zemlja. PrvP baloni su pušteni u vasionu, spremaju se rakete, jonosferski rekorđer... Da bismo naše čitaoce upoznali sa radovima koji će se izvesti kod nas, obratili smo se profesoru Pavlu Vujeviću, pretsedniku Nacionalnog komiteta za međunarodnu geofizičku godinu.

— Jedna od glavnih preokupacija naših naučnika u ovom periodu — rekao je profesor Vujević biće sakupljanje podataka *o stanjima u atmosferi. Vršiće se, naprimer, vertikalna proučavanja jonosfere (slojeva između 100 i 400 km visine) značajna i sa praktične tačke gledišta za određivanje najpovoljnijih rađio-učestanosti, za održavanje radio veza pomoću kratkih radio-talasa. Uz saradnju i izmenu podataka sa centrima u Vašingtonu, Parizu, Moskvi i Londonu moći će da se pred viđaju sigurne radio veze za iri do šest meseci unapred. Za našu nauku ova merenja jonosfere značajna su i stoga što će se prviput vršiti u našoj zemlji i na celom Balkanu.

Od prvog jula posmatranja će se vršiti redovno, i pored merenja visine slojeva određivaće se i raspodela elektrona u jonosferi, O-

sim toga, na osnovu promena u · jonosferi, 'proučavaće se sunčeva |

aktivnost, a s druge strane i 'delovanje „zemno-magnetskog polja na jonosferske pojave. Takođe će se određivati i površina kao i položaj. relativnog broja Sunčevih pega o čijoj se funkciji još uvek malo zna.

— Sa postojećih meteoroloških stanica u Beograđu, Zagrebu i Spli tu — prođužio je prof. Vujević vršiće se rađiosondaže, takozvana „piot-balonska. merenja“ (pomoću balona snabđevenih instrumentima

koji registruju, temperaturu, pritisak i vlažnost vazduha). Nekoliko meteoroloških opservatorija me riće promene u temperaturama na svakih sto metara visine, zatim vlažnost vazduha, brzinu vetra u prizemnim slojevima i sadržinu. vo de u zemljištu. Na pet do osam mesta vršiće se i sistematsko snimanje oblaka, a neke opservatorije praviće i analize rađioaktivnosti padavina i ·'meriti sadržinu ugljendioksida u vazđuhu. Na oko 40 mesta u Jugoslaviji pomoću instrumenata će se meriti osunčavanja kao i razna druga Sun Čeva zračenja. Osim toga, sve sinoptičke stanice, pored stalnih me renja, naročitu pažnju će posvetiti i pojavama polarne svetlosti.

— Okeanografi će na nekim mestima pri našoj jadranskoj obali izvršiti direktna merenja površinskih morskih strujanja, nastaviće se takođe i mareografska merenja (visina plime i oseke) duž obale. Cetiri puta u toku godine snimiće se okeanografski profili od naše do italijanske obale na osnovu čega će se dobiti podaci o salini-

trajanje

tetu, temperaturi, količini kiseonika, hranljivih soli i proviđdnosti vode. Astronomi i seizmolozi isto tako imaju svoje posebne zžadatke u ovom poduhvatu. Radiće se i na određivanju apsolutnog: magnetizma Zemljinog polja, kao i na gravimetriskom proveravanju, klatna. . |

Upitan na kraju o praktičnom značaju ovih rađova, profesor' Vujević je odgovorio: ·

— Praktična vrednost ovih radova, osim onih koje će obaviti meteorolozi i okeanografi, nije naročito velika. Za nauku,. međutim, oni će biti yeoma značajni, pogotovu ako se ima u vidu da će neka od pomenutih merenja biti prviput izvedena u fiašoj zemlji i da će se nastaviti i po završetku Međunarodne geofizičke godine. Posebno treba istaći kontakte i proširenu saradnju između naših i stranih naučnika iz odgovarajućih oblasti, kao i to da će Međunarodna geofizička godina biti najbolji primer mogućnosti i potrebe naučne saradnje u svetskim razmerama. i

Rađio teleskop, prečnika 7,6 metara za praćenje Sunca i primanje radio energije i šumova sa Sunca

a Č _===anenumu i wuuuiu piri ui ri,

Arhitektura u svetu

IIIHIIIIIRITIRIRIRIRIHIIRIHIRIRIJIII

#9o90 LJUDI

PIHHHIHIIHIIHIIIIIRIRIIIIRWIIHIRIIIRIHHIRIIRIAIIIRIRIHINIM III IMIIIIIIIIIHIIIIIJIJI

„Vaša se prava protežu manje i · više od zahteva

Bez granica, vi posedujete zemlju ·

u Nebu i Paklu; Vaš deo površine Zemlje i masu Celog obima Kosmosa; takođe sve zvezde.“

Vilijem EMPSON

Ipak je ovo Trenutak predodre-

đen da se u njemu hastavi sa stva ·

ranjem novih dalekosežnijih vidova moći čoveka. U predvečerje odlaženja u svemir (projekti su ne samo skicirani, nego i provereni iscrpnim analizama) ukazuje se divna prilika, dostojna vere u Stvaraoca i Mislioca. Logično razrešenje „Velike Dileme“, Naime, težište treba prebaciti sa usmera~

vanja ka Razaranju na ukidanje ·

neverovatnih razdaljina, na ukidđanje jednoobraznog registrovanja vremena i novo tumačenje odnosa parametara u kompleksu ČOVEKPROSTOR — VREME. Da se uznemireni „putnik „Odisej, umesto kobno nesnalažljivog Don Kihota (ovoga puta u borbi sa krilima aktuelne vetrenjače unutar sebe u borbi sa nataloženom „mržrjom) prebaci na nove staze, koje se u čudnim „i zagonetnim spiralama protežu i ispunjavaju nizove zve-

zdanih košmara ili nizove blješta-

vih harmonija: svetova koji se „beskonačno dugo“ pale i gase i pale, traju i nestaju.

Šta je sadržaj naše planete danas, koliko je svet neujednačen, očajno razjeden traumama, koje su posledica podjednako niskih strasti i razlike u nivoima kultura i civilizacija? Beda je zagospodarila i tlači više od polovine čovečanstva (relativan podatak, jer je pitanje relativno šta se sve može nazvati Beđom), prosperitet je prioritet' „srećnih“ i „rađinih“ nacija; on stoji kao kobna suprotnost. Nečovečno se ulažu neviđeni napori i

· troši „suvo zlato“ da se vilice i

udarna moć dva podjednako opasna Boga Marsa toliko osnaže da buđu u stanju sutra, preinačeni u satanske pečurke, da izvedu „poslednju pričest“ lančanom reakcijom totalne i neopozive smrti, ko= ju neće moći da zaustave i primire. Prepun je ovaj svet senzacija primitivizma (pođimo i Uuverimo se da je tako, u prašume Brazilije, u srce Afrike, ili na ostrva Polinezije), deplasiranih totema međusobne mržnje i nepoverenja i sadizma (juče Mathauzen i danas metode Mathauzena itekako prisutne, rasna netrpeljivost, nameštanje „malih probnih sukoba“, itd.). Ima i ljubavi koja je skoro uvek nemoćna da triumfuje i nalazi se, kao sastavni deo te atmosfere, tog stanja zla koje truje 1

'zagađuje prostore za život, sa isto

tolikom opasnošću Mao i preteće termonuklearne eksplozije u pustinjama Nevade i Sibira, ili na aktuelnim Božićnim Ostrvima. +

Istovremeno prisustvo mapora i

_ olje da se likvidira i osujeti to-

STVARAN|E |EDNE OPERE

Na intermacionalnom konkursu za projekat Sidnejske opere prijavljeno je 220 rešenja. Pred ovako širokim odzivom „arhitekata žini nije ostao neodlučan, niti je izabrao jedan od uobičajenih puteva i pozyao izvestan broj autora na jeđan konkurs drugog stepena. Posle višemesečnog rada utrošenog na brižljivo ispitivanje projekata, žiri je dodelio prvu premiju danskom arhitekti Jornu Utzonu., đrugu premiju grupi arhitekata iz Filađelfije i treću Polu Boazevenu i njegovoj supruzi Barbari Qsmond. Činjenica da nije došlo do naknadnog izlučnog konkursa, da nisu dođeljivane utešne nagrađe i da nije predložena saradnja više heterogenih projekata da bi se došlo do definitivnog rešenja, Ukazuje da je žiri imao hrabrosti da izabere pnajoriginalnija i najslobodnija rešenja. Pobedila je najsnažnija ličnost, najkarakteri-

; Projekat koji je dobio prvu nagradv

stičnija arhitektonska vizija, umet nički najbriljantnija i konstruktivno najšsmelija slika. A to je upravo izuzetan događaj u istoriji institucije internacionalnih · konkursa, koja se često bazirala na kompromisima i prihvatala projekte koje niko nije sasvim prihvatao, ali za koje se smatralo da „iskup-,

· ljuju“. savest.

Jedan arhitektonski projekat mo že da se ocenjuje na osnovu mnogih kriterijuma. Ali, u. slučaju Sidnejske. opere, postojao je jedan

· određen elemenat — panoramski.

Mesto gde treba da se podigne pozotište je Benelong Point, jedno stenovito poluostrvo u blizini luke što pretstavlja izvanredan spek-, takl. Kakva je građevinska celina mogla tu da se podigne a da se ne naruši kontinuitet pejzaža, već još više naglasi njegova vrednost? To je bio suštinski problem prema

'kome su ostali momenti funkcio-

malne i konstruktivne prirode prešli u drugi plan.

-

10 KMIIŽEVNE NOVINE

Kakvo je rešenje izabrao danski arhitekta? i

Benelong Point ima profil sa horizontalnom ravni koja se uspinje. Jorn Utzon je iskoristio tu izvanrednu mogućnost koju mu je pru= žao teren da sve pomoćne službe ugradi na. nižim površinama i da pešački saobraćaj odvoji od automobilskog. Dve pozorišne sale. postavljene su jedna blizu druge i pokrivene su serijom lukova finih linija koji se uklapaju jedni.u druge formirajući tako devet jedara različite visine. Zidovi sala su nezavisni od igre pokrivača i pokretni su. U izuzetnim slučajevima oni mogu da se eliminišu radi pretstava pod veđrim nebom.

_ Jedan dobar projekat ne mora da bude garancija za dobru građevinu. Ali inspiracija đanskog arhitekte je besumnje originalna. i PLOVOIJa remek-delo svoje ·vrste. talna katastrofa i prestanak života na Zemlji ohrabruje. Dramski i potresno deluju usamljeni pokušaji „malih ljuđi“ da se žrtvuju, da posluže kao surova opomena čovečanstvu! Međutim, malo ima verovatnoće da će ti usamljeni heroji rešiti „masovno stanje histerije“, stanje u kome milioni veruju u neobuzdanoga i nesrećnoga u isti mah „Džina“ Džemsa

Dina, u kome su milioni u stanju

da poveruju mudrolijama | nekog Bili Grahama ili velikih projekata Rene Marka. Građe se u ovo isto vreme dovršavanja velikih projekata stvaralaca za put ka zvezđama svetilišta, kao što je ona nedavno osvećena sinagoga u Dalasu (država Teksas), koja potseća i sugeriše ambijent stvoren za razmišljanje o „ovozemaljskom odnosu snaga na principu dinamičke ravnoteže“. Na njenoj lučno zasvođenoj tavanici vise pozlaćeni kanđelabri oblika cilinđara raznih dimenzija (čitava šuma tih utega), koji treba da nagoveste mistične terazije, koje istovremeno deluju i realistički i. mitski. One simbolzuju, verovatno, tumačenje Biblije i prilagođavanje njenih maksi-" ma u vremenu i u prostoru zrelog kapitalizma i istovremenog jačanja socijalizma. Eto, to je slika sveta, slika košmara i laboratorije, slika bojišta i svetilišta, slika depresija. TOVEKGUĆ ay Od, . ee

Ali u tom istom svetu u kome su se smenjivali vekovi Tame i Svetlosti, za nepunih pola stoleća učinjen je izvanređan napor đa se

"pripreme brođovi - rakete i izvede

pustolovina leta u svemir. U Kalugi odolevaju vetrovima i mećavama uklesane reči jednog divnog vizionara na obelisku podignutom · u znak na sećanje na 'pionira astronautike. Konstantin Eđuardovič Ciolkovski je prvi počeo da mašta i proračunava istovremeno o putu u prostore svemira. Zapisane su ove reči: — _ 3 „Čovečanstvo. neće večno oslati.

na Zemlji“,

'

OSVAJAJU PROSTORE SVEMIRA ||| NIH HRIHIHINITIRIIHIHIIIItIHIRIIIIIIIN iHI| |||; |G) Pitanje col

Traćenje stvaralaštva: baterija razorne rakete »Nike«

One su prenele jedno duboko. uverenje u vrednost Coveka-Stvaraoca, One dolaze danas u pravi čas da ostvarenjem ove vizije prerastu životinjske instinkte za.de-

strukcijom i samoubistvom Čovć-

čanstva i Života. Prošlo je mnogo godina otkako je Ciolkovski proračunao raketu (živeo je od 1075 đo 1955) za svemirski prostor, Robert H. Godđard usavršio gasnu komoru barutnih raketa, otkada su R. Lorin i H. PF. Melot objavili svoje genijalne projekte za separaciju vazduhoplovstva od svemirskog leta, Herman Obert podigao let u svemir na stepen nauke, otkada su Maks Valier i Rajnhold Tiling žrtvovali svoje živote, a oni koji su jurišali na nebo izgrađili prve temelje. Otkađa su Eugen Senher i Oto Luc postavili prve opeke na toj zgradi, Helmut Zborovski i Helmut Valter izgradili raketu kao pouzdan motor, a Verner fon Braun se usuđio da sa svojom raketom. „V2“ zakorakne u svemir.

Ti koraci znače i nešto yiše. Daleko više od zaokupljenosti idejama prodora u svemir. Oni su nastavak one težnje, da pobedi svetlost razuma nad mračnjaštvom, stvaralaštvo nad inkvizicijom, oni

'sadrže najviše geslo, geslo borbe

„ZA SLOBODU DUHA“.

Bliski ciljevi su: velika raketa, koja bi mogla da obleti oko Ze-. mlje, mali merači sateliti i svemirska stanica.

Daleki cilj: let u svemir.

Koliko je učinjeno i koja je granica dostignuta?

Maja 1954 deseta raketa „Viking“ dostigla je visinu od 218 km, a seđamnaest dana kasnije poletela je jeđanaesta raketa istoga tipa i dospela na 255 km. Nje-

'na najveća brzina je iznosila 7000

km na. sat.

Ovaj pođatak ilustruje i tempo progresa u ovoj oblasti.

Prema sopstvenim izjavama sovjetski stručnjaci su u stanju da osvoje mesec za Sovjetski Savez.

Uopšte, let u svemir sađrži neke neophodne probleme i postavlja pitanja: |

a) Pitanje devijacije naših proračuna kada se ostvare ubacivanja veštačkih satelita; _

b) U vezi sa prethodnim: pitanjem, provera naših shvatanja i hipoteza o kvalitetima svemira (reč je o zakrivljenosti putanja, o bezvazdušnom prostoru, o raznim optičkim varkama usled prelamanja svetlosnih zrakova kroz razne slojeve, pitanje mimloilaženja zvezda). -

SHIII HIHII IIINIIIIIIIHHITRHRRiRIIII III HHIHIMIaHHHI U HTIIHITIIIHIIIIHHHIHIRRIIII ILIR e S 7 Sre ef ir. O PAK ya sy:

egzistencije ad udućih satelitskih brodova (na. čin' ishrane, psihičke depresije usamljenosti i izgubljenosti, otsustvo sile teže, nedostatak kiseo. nika, itd. oj d) Pravni problemi. prisvajanja. pojedinih osvojenih prostora i zvezda, mogućnost da se najzad izbegnu i prerastu naučeni maniri otimanja i gloženja; pitanje Uspostavljanja jedne etike, koja bi

| skladno odgovarala stepenu stva~

ralačke imaginacije i realizacije);

e) Otići u svemir kao pretstavnici „Svetske Države“, „Ujedinjenih Nacija“ tada bukvalno, ili kao razjedinjeni konkvistadori opterećeni nacionalnim bojama i grbovima, tim svetinjama i {etišima “koji su neumesni.

Interesantno je upoznati se o vom prilikom, u vezi sa otiskivanjem u ıepoznato, aa su poslednji projekti i dostignuća sanjara i na= učnika u isti mah rezultati sinhronog dejstva nauke u širem smi slu te reči i nauke u smislu astronautike. Nisu slucajni i neprimećeni o: stali dokazi nove teorije gravitaci+ je (koja potiče od Alberta Ajnštajna) u sklopu opšte teorije rela< tiviteta. 1 da oni glase đeslovno:

1. Rotacija elipsi planetnih putamja oko Sunca (utvrđena kod Merkura); , s

2. Savijanje svetlosnih zrakova u polju gravitacije (utvrđena pomoću engleskih fotografija snimljenih za vreme dejstvovanja dveju ekspedicija maja 1919 u Južnoj Americi i Zapadnoj Africi): ~

5. Skretanje prema crvenom spektralnih. crta svetlosti, koju nam šalju zvezde znatne mase,

Dakle „logična celina“, koja je posredno uticala na samopouzdanje i snalažljivost i wbazrivost konstruktora raketa. i

Na pitanje „Koliko smo još da leko od leta u svemir?“, Verner fon Braun je jednom prilikom odgovorio: „KA

„Daleko, veoma daleko, ako še ne odlučimo da provedemo dobro promišljeni program. Složimo li ruke u krilu u uverenju da treba čekati da nam nauka donese neka silna otkrića, koja će preokrenuti tehniku, možda ćemo morati počekati i stotinu godina. Buđemo li, naprotiv, unapred izrađili ođređeHi plan rada i budemo li uporno nekoliko godina „izdržali na njemu, moći ćemo sa minimumom rađa stvoriti piramidu, preko koje će se čovek moći uspeti u svemir. Ja sam danas čvršće nego ikada uvereh u to, da ćemo za deset do petnaest godina moći izgraditi satelitske brodove za posadu“. i

Ostaje da se reši „atomska dilema“. Da čovečanstvo shvati da je ta dilema neobično gnusna i bespredmetna u poređenju sa velikim projektima čija realizacija je moguća, nastavak je kontinuiteta kroz koji je čovek stvaralac prolazio od detinjstva čovečanstva do danas. Dve su faze jedne veličanstvene konstruktivne akcije:

a) Prva faza koja sadrži konačno odbacivanje destruktivnih ideja i mogućnosti totalne katastrofe,

b) Sledđeća i one koje će nailaziti, to je zajednička akcija čovečanstva koja će obelođaniti snove vizionara o letu u svemir. ' ;

Naša je dužnost da verujemo'i da se borimo za jeđan 'razumniji i pravedniji svet u kome će stvaralaštvo biti jeđini ideal. |

Na taj način nećemo dozvoliti „da ljudska stvaralačka sposobnost bude uzrok čovekove smrti, već da buđe posvećena njegovom životu“ (pretsednik' Ajzenhauer pred Generalnom Skupštinom. UN 8 decembra 19535). »

Neprestano teku mnoge bume i budne noći preplavljene jatima zvezda koje zovu i olovnim oblacima Pretnje. Stravično i plemenito deluju reči od pre ·nekoliko dana, koje je pretsednik Tito upu+tio svetu koji se ili koleba, ili ne ma dovoljno snage da nađe sebeš

s Prije nego što bi ga ujedinila u smrti i razaranju, svijet se mora ujeđiniti protiv ove opasnosti koja ugrožava čitavo čovječanstvo,“ i

Treba dakle isključiti balansis ranje između polova potencijalne destrukcije i stvaralaštva koje se nuđi kao izlaz iz krize. Na nama je savremenicima da izmenimo smisao jedne davno uočene istine: „Video meliora proboque sed de“ teriora. sequor.“ y i

Jer, kaže Alber Kami: „...nat“ Čovečanski se nazivaju zađaci za koje ljudima treba mnogo vreme na da ih ispune, to je sve.“ :

. Vladislav Tišma