Narodno blagostanje — dodatak

тила са знатним комплексима шума и са знатним количинама израђене робе. Међутим видимо код дужника опадање од 3 милиона, Код слабије продаје робе, мања су и потраживања, и ако су се у међувремену погоршале и прилике плаћања. Повериоци су порасли за 5 милиона динара. Али су са друге стране опали прихвати за преко 6 милиона. Како је и финансирање са акцептима вршено по истим новчаним групама јер су оне есконтирали прихваћене менице, то је за подузеће прилично свеједно дали дугује по конто-коренту или по есконтираним акцептима.

Концем 1927. године износио је губитак 342 хиљаде динара. Концем прошле године свега још 115 хиљада. За ове 4 године је дакле смањен за нешто преко 200 хиљада динара. Подузеће ради већ неколико година са добитком само што се исти употребљава за отпис ранијих губитака. И прошле године чисти је добитак износио 50 хиљада динара који је употребљен на отпис губитака.

Развитак пословања у овој години неће бити најповељнији (а то ни код осталих подузећа шумске индустрије). Поједина подузећа која немају велику режију а повољан положај у погледу продукције и транспорта израђене робе, још ће некако проћи, док ће највећи део подузећа морати ову годину завршити са осетљивим губитком. А што је најгоре перспективе за најближу будућност нису ни најмање повољне макар се ради на све стране око стварања картела.

У управи „Славије“ се налазе следећа г. г.: Владимир Арко, (претседник); д-р- Ханс Адлер (потпретседник); Иво пл. Мошински, Д-р Адолф Цувај, Д-р Ернст Попер-Продхраги (Беч); Д-р Вилхелм Блументал, (Братислава); Д-р Иво Елеговић,

JUGOSLAVENSKO TRGOVAČKO A. D. — BEOGRADZAGREB-LJUBLJANA. Broj trgovačkih poduzeća akcionarskog tipa kod nas nije znatan. Tek nekoliko takvih poduzeća igraju vodeću ulogu u našoj privredi. Jugoslavensko trgovačko a. d. Beograd-ZagrebLjubljana sa centralom u Zagrebu, i ako je osnovano tek pred dve godine, spada u red naših vodećih trgovačkih poduzeća. Ono je osnovano u glavnome po g. Vladi Radan u Zagrebu, a u zajednici sa firmama Hinko Mayer i dr. Zagreb, Ristić i Milošević, Beograd, Ivan Jelačin Ljubljana, Dingarac, Goločevac i Stojanović, Beograd-Skoplje, Gliša Andrejević, Beograd, Grebenarović i Dukomirović, Niš i Savska banka Beograd. Retka su kod nas akcionarska društva kod kojih bi sarađivali kao osnivači privrednici gotovo iz svih delova države. Ali je i karakter Jugoslavenskog trgovačkog a. d. takav da se mora oslanjati na privrednike iz svih važnijih centara naše države.

Jugoslavensko trgovačko a. d. bavi se uvozom kolonijalne robe. Ali to nije njegovo glavno zanimanje. Njegov rad koncentrisan je oko zakupa veleprodaje monopolskih artikala. Veleprodaja duvana i soli kod nas ne vrši se direktnim putem preko Monopolske uprave nego preko privatnika, koji dobivaju za to izvestnu proviziju. Za svaku Banovinu vrši se licitacija i dostalac je onaj koji ponudi najpovoljnije uslove. Kako je onaj, koji ima zakup u više Banovina u stanju da jeftinije radi i da prema tome ponudi povoljnije kondicije, došlo je do osnivanja ovog društva sa namerom, da koncentriše veleprodaju monopolskih artikala u što više Banovina. Radi toga vidimo, da u tom društvu sudeluju i privrednici iz nekoliko Banovina, kako bi oni kasnije mogli biti nosioci veleprodaje u odnosnim Banovinama. A da bi se istaklo da ima poduzeće nameru raditi po čitavoj državi, označeni su u samoj profokolaciji Beograd-Zagreb i Ljubljana, naša tri najvažnija politička a i privredna centra kao sedišta društva iako je protokolacija izvršena kod zagrebačkog suda.

Na licitacijama koje su održane, Jugoslavensko a. d. do-

bilo je dosada veleprodaju duvana i soli u nekoliko Banovina. Ono je već izvršilo i organizaciju veleprodaje u Bahovinama

499

svoga rejona i prelazi na organizaciju i prodaju po srezovima, oslanjajući se u prvom redu na podzakupnike.

Jugoslavensko irgovačko a. d. osnovano je početkom 1929. godine. U upravi sede g. g. Ivan Jelačin ml., Ljubljana, Vlado Radan, Dr. Milan Marić, Dr. Artur Marić, Dr. Pavao Lichtenberg, Manired Sternberg, Milan Radej, iz Zagreba, Miloslav Milošević, Jovo Kešeljević i Dr. Sima Adanja iz Beoотада. '

Bilansi za godinu 1929. i 1930, ovako izgledaju:

Aktiva 1929. 1930. u hiljadama dinara Gotovina __ 1 Dužnici 2.500 2.922 Polog efekata — 1122. Osnivački troškovi 334 407 "Taksa na ugovore — 582 Inventar — 25 Pasiva Glavnica 2.500 2.500 Poverioci 334 1.258 Kaucije zastupnika — 1.722, Čisti dobitak — 181 Ukupna bilansa 2.834 5,662

Bilansa za 1930. godinu je dvostruko veća nego bilansa za 1929. godinu. Poslovanje je гартауо tek u razvitku, tako da će idućih godina — dok traje sistem davanja u zakup veleprodaje monopolskih artikala, biti još mnogo veće. Kako se radi sa artiklima monopola, poduzeće je u tom povoljnom položaju, da ne {reba da kreditira kupce. Konkurencije nema, a u pogledu uslova plaćanja može se biti tigorozan. Pored toga i kod samih trgovaca koji drže monopolske artikle, u prvom redu itrafikanata već se odomaćila praksa, da se roba može dobiti jedino ako se plati kod preuzimanja. A tu i tamo čak i unapred. Sa druge strane i poduzeće mora odmah plaćati od monopola preuzete artikle. Po tome niti račun dužnika niti račun poverioca ne može da uzme veće dimenzije. Iz toga razloga bilo bi pogrešno praviti zaključke o obimu poslova samo iz zbira bilansa. Promet može iznositi i stotine miliona dinara ada zbir bilanse ne pređe 10 miliona. To su prednosti poslovanja per kasa, kao što je to slučaj kod monopolskih artikala.

Dužnici su iskazani sa skoro 3 miliona dinara. To su u prvom redu podzakupnici odnosno pretstavnici poduzeća u Većim centrima. Polog efekata bilansiran je sa 1,72 miliona dinara. Isto toliko i kaucije zastupnika. Znači da poduzeće traži · od svojih zastupnika da mu polože kauciju radi izvršenja preuzetih obaveza, što je potpuno razumljivo. Tako imamo pro i kontro knjiženja koja na samu bilansu nemaju nikakvog uticaja, jer se radi o sretstvima koja ne pripadaju poduzeću nego se samo polažu u svrhu kaucije.

Čisti dobitak iznosi 181 hiljadu dinara. Ako uzmemo u obzir da je od osnivačkih troškova otpisano 64 hiljade dinara a od takse na ugovor 102 hiljade, vidimo da je poslovni višak iznosio oko 350 hiljada dinara ili preko 10% uplaćene glavnice. Rezultati poslovanja po tome su povoljni. A oni su povoljniji nego što to izgleda u bilansi. Jer najveći deo zarade ide na proviziju onima, koji zastupaju poduzeće, a to su u glavnome i sami osnivači nosioci poduzeća.

Kod ovakvih poduzeća leži jedina opasnost u tome da kod iduće licitacije može biti povoljnijih ponuda nego što su njihove i da preko noći izgube najveći deo svoga poslovanja.

OPĆA ŠTEDIONA D. D. U VARAŽDINU

Opća štediona d. d. u Varaždinu osnovana je pre 45 godina; prvobitno ona je bila zadruga — za štednju i predujmove — tako je glasila i njezina firma; u oči svetskoga rata pretvofena je u akcionarsko društvo i dobila današnje ime. Prilikom osnivanja, glavnica je iznosila 200 hiljada kruna (dakle više nego danas, ako uzmemo u obzir već i samo valutarne promene). U 1920. godini povišena je glavnica na 1 milion kruna

odnosno 250 hiljada dinara. Kroz čitavo vreme posleratnog in-