Nova Evropa

Али да завршимо. Поред побројаних и непобројаних нетачности, први и трећи део ове књиге пати још и услед честих понављања истих мисли и запажања, због чега читалац добија утисак да се писац — било из моралних или материјалних обзира — много журио да нико пре њега не напише књигу о овој теми. Ни противу тога не бисмо могли имати ништа, да је ствар успела, и да се не ради о предмету који нам много лежи на срцу.

Магсо.

Srpsko-bušdarski Rat, 1913 dodine. (Rad organizacije »Ujedinjenje ili Smrt&«)

(Nastavljamo sa serijom članaka G, Čed, A, Popovića o radu organizacije »Ujedinjenje ili Smrt« — »Crna Ruka« —, koju smo počeli u broju »Nove Evrope« od 11, juna, pa produžili u brojevima od 11, septembra i 26, novembra 1927.)

U članku »Pripremanje za Balkanski Rat« (»Nova Evropa«, XVI/308—329) napomenuo sam, da je kod omladine, kod mladje inteligencije, pa i kod članova naše Organizacije, postojala želja i uverenje za zajednički rad saBugarima. Bili smo uvereni da naši zajednički interesi, i slovenski i nacijonalni, neminovno zahtevaju našu najširu i zajedničku saradnju. Medjutim, da se pravo razumeju naši odnosi prema Bugarskoj, a u vremenu pre Balkanskih Ratova, potrebno bi bilo prethodno rasvetliti čitav jedan kompleks problem4 Кој; se nazivaju opštim imenom »Makedonsko Pitanje«, Za to bi bila potrebna jedna posebna, opširnija studija, koja bi kritički obuhvatila sve što je o tome raspravljano decenijama, kako sa raznih tačaka gledišta, tako i od raznih — i kompetentnih i nekompetentnih — lic4, Ali to izlazi iz okvira ovoga članka. Зфоба ćemo ovde učiniti tek jedan osvrt na to Pitanje, ma i najkraći, budući da su iz njega rezultirali naši odnosi, naša shvatanja, i naša gledišta, u odnosu na rad sa Bufgarima.,

Od početka XIX Veka hrišćanske države na Balkanu radile su na svome oslobodjenju od Turaka, čiji režim beše za njih strahovito težak, Pojedini rodoljubi hrišćanskih naroda, koji sačinjavahu stanovništvo Turske, stupili su u dodir, i s pomoću raznih tajnih nacijonalističkih organiızacija — povedoše pregovore o zajedničkom radu za svoje oslobodjenje. Prvi koji dadoše signal za borbu, i prvi koji ju počeše, behu Srbi, Šumadija, pod vodjstvom Karagjordja, diže

309