Nova Evropa

Uljanovskog »Gradja za istoriju Istočnoga Pitanja 1811—1813«)., — Шегсебоус: 4:21 ро treći put [1875] ustanak na Turke, a Srbija i Crna Gora priskaču im u pomoć, i 1877 dobijaju Bosna i Hercegovina avtonomiju; ali, ne prolazi ni deset meseca od mira, a Srbija se — na poziv Rusije, koja se odviše zadržala pod Plevnom, »pa bi bilo odveć dobro ako bi Srbi uspeli privući na sebe jedan deo turskih сгпаба« {T, I, Bobrikov, »V Serbii«,

str, 15), — opet upušta u borbu s Turcima, da na kraju krajeva doživi — San Stelano, dok Bosna i Hercegovina padaju, zajedno s avtonomijom, u ruke Austriji... I naposletku, godine 1908,

aneksija Возпе 1 Негсебоуте!.,.

I sve to Evropa posmatra pažljivo, ali hladno. Bratstvo i jednakost, i sloboda, sakriše se u literaturu; a »realna« politika zna samo za zlato, Tek godine 1905, na Istoku — u Rusiji rudi zora, bude se prirodne snage narodne; budi se savest čovečanstva, — dolazi na »dnevni red« Lav Tolstoj. Sve nade Srpskog Naroda opet lete u istome pravcu, Kolo Sestara iz Beograda pita svoju Rusku Sestru: »Zar teški udarac što u srce pošodi moju ofadžbinu ne zadade i tebi novu krvavu ranu?« {vidi »Novoe Vremja« od 10. oktobra 1908) ,.. U Petrograd stižu zvanični emisari Srbije, i sa stanice pravo — kuda? — naravno, u Slavensko Blagotvorno Društvo starih »slavenoHilš« i reakcijonar4, »Čornaja Sotnja« — tako su ih zvali, i sve što je napredno beži od njih i bori se protivu njih. Iste godine (1908), sasvim slučajno, — ili možda više nego slučajno? — sastade se u Pragu kongres neoslavista, i čim se otud vratila ruska delečacija u Petrograd osnova se »Društvo Slovenske Uzajamnosti«, u koje udjoše mnogi vidjeni političari i narodni poslanici, i ugledni naučnici, Pored toga, akademik Behterev ustanovio je jedan »Slavenski komiФећ« pri svom Psiho - nevrološkom Institutu, oko kojega se okupljala radikalno-socijalistička omladina, Sam Behterev (koji je umro pred prošlu Novu Godinu) bio je veliki prijatelj našeg naroda i učinio je za nas vrlo mnogo, Drugi jedan akademik, Korš, osnovao je u Moskvi »Društvo Slovenske Kulture«, koje se takodjer ogradjivalo od nazadnjak4; sa njima je bila napredna Moskva, na čela sa tada poznatim narodnim poslanikom Maklakovim, Godine 1912, Behterevljev »Slavenski Komitet« reorganizuje se u »>»Društvo Slovenskosšg Naučnog Ujedinjenja«, kojemu na čelu, pored Behtereva, stoje naučnici svetskoda glasa: M. M. Kovalevski, M. P, čubinski, A, A. Šahmatov, i drugi, Tada otpočinje energičan rad, sa predavanjima i sastancima, člancima i studijama po časopisima i po novinama, koji odjekuje na sve strane prostrane Rusije, Tadašnji Ministar Spoljnih Poslova (izvoljski) izlazi, prvi put u istoriji Rusije, pred narodno predstavništvo da Govori o spoljnoj politici; on izveštava o koracima Vlade u

73