Nova Evropa

шведске и друге пароброде, исто као што и Талијани крцају на наше или на оне осталих застава, а да то крцање није такорећи ни зависно од жеља продуцента (например, један југословенски пароброд крца немачку робу у холандској луци, и носи је у Мароко; или, једну партију за Мароко, другу за Трст или Венецију, а трећу за Сплит; или, на путу, крца у Мароку једну партију за Трст, и слично). Дакле, како то замишља „Народно Благостање“ да ми искористимо кризу талијанске трговачке морнарице2 Пароброди нису теретна кола с коњима, да бисмо их могли у сваки час (телефонски !) позвати у наше луке; нити они чекају у нашим лукама на нашу експортну робу! То искоришћавање могућно је само утолико уколико се случајно нађе који талијански пароброд да путује онамо куда се има да товари извесна наша роба, Али ни то не би било никакво право искоришћавање, будући да је цена подвоза иста као и код свих осталих пароброда; а осим тога је роба мање сигурна, јер је велика осигуравајућа друштва не би осигурала, док за робу која путује нашим паробродима сви примају осигурање. Је ли то сад јасно писцу

оне белешке7.., Живко Векарић, Smrt Vladimira Matijevića,

Jedno od najkrupnijih imena treba brisati iz knjige »Ko je ko« u kulturnom i privrednom životu Jugoslavije, lako rad i težnje pok, Vladimira Matijevića nose spolja pečat plemensko srpski, njihov značaj i njihovi rezultati premašaju daleko granice Srpstva, pa ulaze duboko u temelje ove naše zajedničke otadžbine i celokupne jugoslovenske nacije, Srpski »Privrednik« izazvao je »Hrvatskog Radišu«; naporedo sa srpskim zadrugarskim pokretom razvijalo se je zadrugarstvo medju hrvatskim seljaštvom; Sr ps ka Banka ostala je u Zagrebu, i cvetala dalje, i kad je Matijević — posle Rata — smatrao psihološkim momentom da on sam, sa nekim svojim ustanovama, treba da predje u Beograd, Kad jedared iščeznu uski vidici političko-plemenski, i padne naglasak sa srpskih i hrvatskih naslova naših privrednih opštenarodnih organizacija, biće pravedno i pravilno ocenjeno delo života Vladimira Matijevića i medju Hrvatima, koji danas imaju razloša da njegovu smrt smatraju isključivo srpskim gubitkom, i da njegovoj uspomeni posvećuju jedva nekoliko redaka, isto koliko i uspomeni pok. Gjordja Radojlovića ili drugih zaslužnih lokalnih velikana na srpskoj strani. »Nova Evropa«, čije ideje pok. Matijević nije delio, niti ih je sa gledišta na kome je stajao — mogao deliti, nastojaće da prvom prilikom donese, iz stručnog pera, opširniji prikaz o životu i delatnosti ovog retkog privrednog radnika i organizatora medju nama južnim Slovenima. OJ

219