Nova Evropa

2170! пезато и пјебоуша енбЕш пебо i u njegovim estetskim manifestacijama,

Da na ovom svetu nije sve onako kako bi baš trebalo da је, to mi svi znamo, pa nismo čekali na G. Vidovića da dodje sa svojim otkrićima! Otkada je sveta i veka traže duboki mislioci i veliki karakteri povoljno rešenje protivnosti do kojih dolazi izmedju ljudskog htenja i etike, ali da ni do danas nisu našli, I svakog dana ih je sve više koji traže, i bore se u sebi i sa sobom, pa je svest ljudska danas budnija i jasnija nego što je ikad bila u povesnici svetskoj, Ali baš zato, niko više ne veruje u »proroke«, i u neku neodredjenu »zlatnu budućnost«, kakvu dočarava G. Vidović pred oči onima koji, »kao ključ rešenja«, hoće da prihvate njeđov nauk i njegov »efički pokret«, Svet je postao pametniji i prosvećeniji, pa svako pita: »U čemu je ta zlatna budućnost?« A to nam je G. Vidović zaboravio reći, On zna samo, da treba da odvratimo svoje lice za punih stoiosamdeset stepeni od kulture i od Zapada, koji su »ogrezli u materijalizmu«, pa »da zavitlamo novim barjacima i verujemo u apostolat svoga naroda«; ali kakvi su li »novi barjaci«, i u čemu je »apostolat«, nato nam ostaje dužan odgovora, — osim ako misli da ga Je dao svojim univerzalnim lekom: »Čini dobra dela!l« Ali to je za moderno doba, i za razbudjene svesti, vrlo malo; pa su i najuzvišenije i najizradjenije religije, tražeći od čoveka da bude bolji, oduvek mu zato nešto obećavale ili u izgled stavljale, jer i najblagorodniji čovek je samo čovek, pa nema volje i radosti da stalno učestvuje i radi u zajednici koja mu ništa ne pruža, niti mu dopušta da se sim u sebe uzda i za sebe razvija, da sam iz sebe traži put iz kaosa i mraka, ideal koji bi dovodio u sklad naše životne želje i našu božansku svest o onome što je dobro, Na tome putu, niko čoveku mne može, na kraju krajeva, bolje pomoći nego on sam; a ponajmanje mu mogu

·

pomoći proroci i magi sa svojim spasonosnim naucima, s odricanjem vrednosti svakoj kulturi, i ponajpre kulturi »trulošđa Zapada«,. Ta su i veći od G. Vidovića pretrpeli slom — ili će ga pretrpeti, pre ili posle, — kod prosvećenih ljudi, Mislimo tu naročito na Tagora i Gandija, — makoliko da to izgleda smelo, u oči činjenici da toliki narod na Žapadu očijuka s njihovim »naukom«, Vreme proroka je prošlo, — bar za moderne narode i prosvećene ljude, makoliko da ih Još ima koji, iako savršeni zapadnjaci u držanju i običajima, troše vreme na teozoiskim sednicama; jer da to ne čine, oni bi se kockali, ili igrali društvenih igara, ili tako nešto, Pa im zato niko neće zadovoljstva kratiti, — samo neka od nas ne traže da im u lom sledujemo, ili da im pravimo društvo!,.. Šta bi Gandi i radio kad ne bi bio »prorok« i propovedao novu »nauku«, poričući vrednost životu i svakom uživanju? I on i svi ti

267