Nova Evropa

_ »вразјост« пе хпаји Šta бе sa životom, nisu mu dorasli, pa ЂеХе од пјеба 1 од гуеба ром упоб 1 геајпоб, nazivajući to »trulim« i »zlim«, A budući da moderni život, osobito na naprednom Zapadu, traži ljude koji život shvataju pozitivno a ne negalivno, koji ga vole a ne koji ga se odriču, — zato

oni kažu za Zapad i za svetsku kulturu da su »ogrezli u materijalizmu«, i da je zapadna »kultura obradjivala samo pojmove zla«, I zato G. Vidović kaže, da baš mi Sloveni, i medju njima mi južni Sloveni, koji »nismo još posve utonuli u more zapadne materijalističke civilizacije«, treba da povedemo to njegovo novo Којо, taj njegov »etički pokret«, protivu Zapada i protivu kulture, jer — »istorija kuca na naša vrata«!.,..

Cela propoved i vizija G. Vidovića pati od anemije, kako smo videli, i podgreva na vrlo primitivan način tudje nemošuće i nesavremene teorije. A. tamo, u tačci, gde počinje da biva originalan, na vrhuncu je svoje ludosti. Baš je našao nas Slovene, i to pre svega svoje zemljake Južne Slovene, da nam propoveđa okretanje ledja Zapadu i kulturi i obrtanje za punih stoiosamdeset stepeni, pozivajući nas da budemo avangardom u prevratu koji on preporučuje, nas Slovene koji smo po prirodi pasivni, i jedva čekamo da možemo skrstiti ruke, pa da — razgovaramo i kritikujemo druge! Suprotno je tačno: »đrubi materijalizam« više je odomaćen ovde kod nas nego na Zapadu, što je uostalom i prirodno, jer je čovek kulturno nazadniji uvek grublji i pohlepniji, dok civilizacija uči neprecenjivati materijalna dobra, i neotimati ih od drugih, nego ih sticati radom i umenjem i koristiti se njima na pristojan način, Ako dakle u životu kod nas još nema mnogih mogućnosti za uživanje zemaljskih dobara, kao na Zapadu, to znači samo da smo još zaostali u civilizaciji, a ne da ih mi ne bismo hteli, zato možda što smo veći »idealisti«, te pozvani da »zavitlamo novim barjacima« verujući »u apostolat svoda naroda«! Koliko mi možemo da vidimo i sudimo, precenjivanje materijalnih dobara, kao karakteristika niže civilizacije, nije se nigde tako očigledno pokazalo kao baš kod nas, pa se treba setiti samo korupcije na svima poljima javnog rada, koja nam je gotovo dovela bila državu do ruba propasti; ili, treba pogledati, s kakvom požudom kod nas žene nose nakit i odeću, negledajući u njima sredstvo da bolje izgledaju već poklanjajući im preteranu pažnju kao da su nakit i haljine glavno, i cilj svemu... Naravno da takoga sveta ima svuda, i na Zapadu; ali ih je tamo srazmerno mnogo manje, jer čovek koji je uvek imao šta da jede nije proždrljiv, ili bar ume da se umeri lakše nego čovek večno gladan. Stoga ne ostaje drugo do da se prvo domognemo zapadne civilizacije, pa ćemo onda videti koliko smo idealisti, i u čemu je »apostolat« našega

268