Nova Evropa

Сви ћуте... Моја мајка долази још касно у моју собу. Она мисли да ја спавам, и ја чиним као да је збиља тако. Говорити, бити заједно са буднима, то је и сувише тешко"... Али ипак долази до разговора: „...,Чувај се, Павле, на положајима !',,. О мајко, мајко, зашто не могу да те узмем у наручја, па да умремо, Колико смо ми јадни, као пси,..“

( рату је писано много, веома много; писали су о томе и велики мајстори, највећи писци, од којих су неки и сами пролазили кроз тај пакао (Лав Толстој, например, или Стендал). Али чини ми се, да још нико није писао о рату тако поразно тачно, са таквом искреношћу без поштеде, готово са суровошћу, — писао своје, и свију мртвих и живих правих учесника, доживљаје, испричао оно што је било. И зато мислим да је ретко кад когод за једно уметничко дело заслужио тако обилат интерес и изненадну славу као овај млади, још пре годину дана непознати, немачки писац.

Ал, Јелачић,

Književni pregled. Kraj bajtonizma u Jugoslovena,

(Ovo je poslednji odeljak iz veće radnje G, IL M. Petrovića o Bajronu kod Jugoslovena, iz koje smo doneli ranije već dva odeljka: »Prvi prevodi«, u broju »Nove Evrope« od 26. januara 1928, i »Uedan naš bajronist Crnogorac«, u broju od 26, maja 1928, — knjiga XVII, 54—62 i 347—356,)

Otkako je nastao Dvadeseti Vek, oseća se da se Bajron sve manje traži i sve manje prevodi. Ceo predratni »Srpski Književni Glasnik«, naprimer, nije doneo nijedan prevod iz Bajrona, niti pak išta o Bajronu uopšte. Isto to može se reći za »Letopis« i izdanja »Matice Srpske«, »Savremenik«, »Ljubljanski Zvon«; pa može da se kaže to i za »Delo«, ono »Delo« u kome su se, naprimer samo u perijodu od 1905 do 1907, prevodili i Hajne, i Lamartin, i de-Mise, i Ljermontov, i Puškin, Ono nekoliko prevoda iz Bajrona što ih je bilo, objavljeni su većinom po manjim i pokrajinskim časopisima, i tlo su bili ponajviše prevodi njegovih sitnijih i beznačajnijih pesama. Jedine izuzetke medju njima čine: prevod »Manfreda«, koji je objavljen na samom početku ovog veka (1902), i jedan prevod »Kajina«, koji je izašao u Zagrebu posle Rata (1921).

Prevod »Manireda« o kojemu je reč, štampan je u »Pokretu«, jednom časopisu iz 1902 godine koji nije ni punu godinu dana izlazio; i taj prevod nije stvarno ni objavljen u celini, jer

274