Nova Evropa

Tek danas, nakon više od jednog veka od Bajronove smrti, i od onih dana kada je kembridžska i oksfordska omladina sa grozničavim nesirpljenjem očekivala prva izdanja »Djaura« i »Lare«, — tek danas izgleda kao da je Bajron počeo da stiče svoje pravo mesto, nesamo u istoriji svetske književnosti nego i u opštoj ljudskoj svesti i savesti, Doba razmirica, oko toga je li Bajron ovaploćenje greha i zla, ili neshvaćeni i napaćeni genije, izdleda da je najzad prošlo; iz prljavih kanala ljudskih predrasuda, bigotne netrpeljivosti, i mračnog profesijonalnog moralizatorstva, neće se više pomućivati bistri i pročišćeni tokovi njegove večno žive misli. Ono što je bilo ljudsko, svetsko, i prolazno u njemu, prošlo je zanavek, prošlo je nesamo prirodnim procesom disintegracije njeđove ploti, već i prirodnim procesom disintegracije celoga onog društva i onoš morala koji su kao nekom svojom dužnošću osećali da treba da se zdroze nad Bajronovim grehom. Ono dakle što treba Bajron da predstavlja danas jednom objektivnom posmatraču, to Je nesamo jedna neobično izrazita individualnost, jedan vrlo zanimljivo izgradjen tip složen iz najsuprotnijih svojstava, već i jedan silno privlačan izraz izvesnih opšte-čovečanskih karakternih crta, Jačeg predstavnika onih buntovnih, strasnih, čisto impulzivnih, iracijonalnih momenata u ljudskoj prirodi, svetska književnost nije imala nego što je Bajron. Zato će Bajron, kadgod zavladaju takva raspoloženja u društvu koja više naginju ka njegovoj liniji, biti stalno nanovo vadjen iz trenutnog zaborava i prelistavan, Na sreću i zadovoljstvo pisca ovih redaka, izgleda kao da je baš u ovom momentu nastupilo opet jedno takvo stanje povoljno za Bajrona; jer danas svakovrsne neo-romantičarske struje prožimaju gotovo svu književnost svojim tempom 1 bojom, pa je po knjižarskim katalozima lako zapaziti kako se Bajron opet traži i čita,

sirasnije studirati čoveka koga je Gete rado čitao, itd,«. A baš nekako na ih pola veka iza Bajronove smrti (1870) pojavila se čuvena optužba protiv Bajrona od Bičer-Stuva, koja je izazvala toliku buru i opširnu diskusiju, vrlo žučnu i a priori pristrasnu, Jedno drugo tvrdjenje, u istome članku, kaže za Bajrona, kako je »umro od groznice pre no što je počeo da izvodi svoj plan« (u borbi za slobodu Grčke), dok je stvarno, pre nego što ie umro, Bajron bio gotovo godinu dana u Grčkoj, i tu vrlo aktivno i sa puno oplimizma sudelovao u organizovanju otpora protiv Turaka, o čemu je Nikols napisao (1924) i čitavu jednu knjigu,

Pisac beleške u »Novom Životu« (VI, M, V.) ide još dalje, pa kaže za Bajrona: »Mladi engleski lord, sa nasledjenim osobinama ludosti, sam ako ne lud potpuno, a ono neuravnotežen,..,« I zatim, još lepše: »U svojoj mladosti student kembridžskog universiteta, kolovodja daleko poznatih orgija iz kraja XVIII veka,,..«! Samo, baš poslednje godine XVIII veka (čuvenog po orgijama!) Bajronu je bilo ravno 11 godina ,,.,

279