Nova Evropa

Kakav položaj zauzimaju glumci kod ovakog stanja stvari? — Moglo bi se reći, da su gdlumci za film ono što su modeli za wlikarstvo, Glumci služe za popunjenje praznine autorove imaginacije (osim već spomenuto mehaničkog faktora), njihova je gluma utoliko dobra ukoliko se me izdvaja iz stila komada, Svako individualno preigravanje meugodno utiče na kino-posetioca, kao disharmonična alektacija; autor-režiser ima prava i mogućnosti, pri slaganju filma, da odstrami takve momente, u čemu i opet vidimo jedino njegovu уођи Као 1дејпов табеника, Zato zapažamo (kod filma {osobito kod memog, gde su zahtevi samo vizuelnog karaktera) postanak maglih, gotovo neobjašnjivih, glumačkih karijera: neka osoba bez ikakova glumačkog predznanja, bez rutine, preko noći postaje »zvezdom«; i obraino, razni apsolventi i apsolventice glumačkih i filmskih škola nisu imali realne budućnosti, U tome leži i razlog, zašto filmska zvezda glumi pretežno isti tip, ima istoš režisera, i zašto već po sastavu dlumaca publika pogadja sadržaj komada. Prirodne osobine temperamenta падоКкпадјији zamišljenu Slumu kao vrhunac prirodnosti u režiserovoj zamisli [poznajemo »zvezde« koje su pronadjene, po našem mišljenju, samo za »једпоkratnu upotrebu«, naprimer glumicu Која је ваугзепо odgovarala svojim neobičnim profilom i svojom vitkom figurom dvostrukoj ulozi žeme-automata i ujedno razbludnice u »Metropolisu«). Za nas može ovo samo biti korisno, jer i nama treba nadarenih režisera-autora, dok je sa glumcima već lakše, Domaći film ne bi trebao ni inozemnih »zvezdaA«, jer svaki odgovarajući Jugosloven može bbiti s uspehom filmovan, Prosečne su vrednosti, često 1 sumnjive, glumci kazališta, budući da njihova gluma ide samo na štetu filma, Istina je, medjutim, da kazališni glumac najlakše može shvatiti način naravnog držanja, ukoliko mu kazališna rutina nije već ušla u krv, Ista je da i filmska gluma ima svoju rutimu {koja ponekad proizilazi već iz tehnike snimanja, naprimer neznatno usporavanje koraka u blizini aparata da bi se zapazilo lice), ali je kod nas za početak bolje mepokazivati nikakvu »glumu«, biti kao deca, da bi unutrašnje emocije, koje proizilaze iz situacije položaja, ukoliko ih ima, mahinalno našle svoj odraz na licu; jer otsev očiju biće na hiljade puta povećan na platnu, telo kao da se nalazi pod mikroskopom, pa treba štedeti s izra žajnim sredstvima, da ne bi patetičke scene za publiku postale smešne, Patetičke scene, koje su na sreću retke, trebalo bi kod nas ma početku što više izbegavati, jer je to majviši ispit za režisera i glumca, za njihovu rutinu, za takt i imteligenciju. U prilog rečenomu neka posluži i ovaj primer: ako na ulici, bez inscenacije, neopažen o snimite koju scenu, prolaznike, čak i »patetiku«, recimo kakvu svadju, takova scena Ђех дађпјеба može biti uključena u svaki umetnički film; ali ako istu scenu, kod lošeg shvatanja, nastojite »izražajno odglumiti«, takova

248