SRĐ

- 1081 -

је di'žao revolver, kušajući gotovo okrutnu nasladu da se napokon dotakao dna od ponora, osjećajući se blizu strahovitog izlaska, ali dostojnog ponosa pomiješanog s negovom pokvarenom krvi, ali oslobodioca. Sad je već bio izvan Senata. Cinilo mu se da je tako izvršio odlučno djelo, da je ostavio hajinu, kako mnogi cine, na obali od rijeke, prije nego nestanu za sved u vodi. To bijaše neka odluka usađena u negovu srcu. Po glavi mu se vrzaše tma blijedih slika stvari i lica koja bijahu privezana uza n ćustvima gneva i tegobe. Jučer još, nazad malo ura, ove sablasti isplatnih rokova, pozivnica, tužaba, kamatnika, dužnika od igre, zvaničnih poslužnika, sudaca tištahu ga, davjahu ga; sada bijahu se iznenada odalečile od nega; sad osjećaše oko sebe kao neki prazan prostor, prostor što ga svjetina ostavja oko ješine. Prolazeći preko trga ,,di Pietra" opet pomisli s ijedom na odvjetnika Bogliettija i na Ameriku. Kuća Carre, nema sumne! Osloboditi se! U Ameriku! Odvjetnik Boglietti imao je sutra doći u nega radi odgovora. Da mu reku: „uđite" i da mu odvjetnik uđe u sobu, pa ga nade na posteji sa zrnom u srcu? Proklete ohole čejadi! Što su mislili? Sve poroke i sve krivice, da; ali podao, ne! Okajaće ih sramotom i krvju; jedina naslada, tako mi Boga! Mislio je da mu je žena boja od drugih, i nakon izdaje u Passo di Rovese, ali sada se pokazala od istoga kova. Kakva mu je žena bila? Ispravna jest, osim onoga puta; ali tvrda i hladna kao kristal, vjerna sebi, ne nemu! Ako je baš još vjerna. Neko mu bješe anonimno pisao, okriv[ujući nu i Cortisa. Onda barun nije povjerovao, sada je htio da vjeruje. Uživao je da vjeruje, da vidi oborenu onu nesnosnu i oholu krepost. U Ameriku? Da kupi hegovo odalečene? Ne, ne. Gospođa će se moći i udati za onoga, ali će mu donijeti u miraz prokletstvo i' krv. Zaustavi se na trgu, da ga razgleda svega, kao da ga vidi prvi put. Bijaše pust. Dva duga reda svijetnaka pričiniše mu se sprovodnom povorkom. Pomisli da je on ne će imati i nasladi se. Boje je ići sam, bez onoliko huja za sobom da brbjaju, da se smiju i da ga šaju k vragu. Ne će imati sprovoda i ne će ići u crkvu. Dobro. Ni Bog ni sveci ne bijahu ga pomogli. Pri ovom osjeti iznenadno ponestajane ponosa, kao