SRĐ

— 275 —

ne snađe. Samo ga kriomice pogladi po glavi, a kučak je pogleđa tužnim okom i zajaukne tiho. Ovo djelo milosrđa ne izbjegnu Robertu; negove se oči zakrijesiše od jeda. — Boga mi, Kamilo, — ja kaznim a ti miluješ? I spusti cijev od puške i pritište otponac. Ramila htjode da zaustavi ruku hegovu; ali bijaše prekasno; puška puče, a Medoro se sruši mrtav na zem}u. — Ja sam Jubio ovog kučka: ti si me usilovala da ga ubijem. Kamila ne reče ni rijeci; očima uprtim u zemju slijedila je Roberta, koji mašući rukama po zraku sve to više postajaše bijesan radi nezine umijatosti i krotkosti, koju nikakova stvar nije mogla da uništi. Neprestani ijed od kog Roberto bijaše obuzet, jaka žeđa za osvetom, za kojom je čeznuo, a da mu se prigoda za nu nije htjela da pruži, vajalo je da upale krv u Robertovim žilam; a tako se i dogodi. Spopadoše ga groznica i delirij, ukazaše se pogibejni znakovi. Liječnik, prestrašen, izjavi da je bolesnik u velikoj opasnosti a jedino čudo moglo bi ga spasiti. A ovo čudo učini Kamila. Ona se namjesti u odaji svoga muža, i ne dopusti da ga iko drugi neguje do ne. Ona bi sama pripravjala, i mjerila naređene lekove te ih davala u određenom vremenu sa matematičnom tačnošću; u svojoj zabrinutosti nije ona nikada ni časa otpočinula. I tolika lubezna odanost ne ostade neplodna: liječnik pun slavja radi uspjela liječena izjavi da je bolesnik izvan pogibli, i ako to bijaše najviše zasluga Kamilina. Od tog dana isčeznu groznica i nesvijest. Nego Robert, kad dođe k sebi, začudi se videći Kamilinu brigu, te mješte da se gane od ovog znaka nezine lubavi, odbi surovo napoj što mu ga ona pružaše, niti je imao srama da joj reče, da je za hegovo negovane bilo u kući suviše služinčadi. Najmana uzrujanost mogla mu je biti opasna. Kamila se vrati u svoju sobu; jedna djevojka zauze nezino mjesto kod odra muževa.